Intervju Zoran Šimunović: „Mladima od malih nogu treba usaditi naviku konzumacije kulture!“
SAMOPOZITIVNO: Kažu likovni stručnjaci da je Zoran Šimunović jedan od najtalentiranijih mlađih autora u Hrvatskoj. Zorane, kakav je osjećaj nositi tu titulu i možeš li nam u par rečenica reći kako si došao do te titule?
Ta titula je zaista laskava. Iza svega toga stoji sedmogodišnji mukotrpni rad i jako mi je drago da su struka i publika to prepoznali. Nijedan uspjeh se ne događa preko noći, već iza njega stoje sati i sati „nevidljivog rada“. Nakon završetka likovne akademije sam se zaposlio kao kustos u GMV i istodobno sam počeo graditi svoju likovnu karijeru. Bavljenje s dva posla je ponekad bilo iznimno iscrpljujuće, pogotovo zato što uz stalni posao, slikarstvo traži jako puno vremena. Većina ljudi smatra da je dovoljno da samo naslikate sliku i to je to. Ali zapravo slikarstvo se dijeli na hrpu dodatnih poslova: morate biti sam svoj menadžer, marketinški i PR stručnjak, morate biti upućeni u razne natječaje i pisati te provoditi programe…, sve to oduzima jako puno vremena i energije, ali uz dobru organizaciju, sve se nekako stigne.
SAMOPOZITIVNO: Jedna od tvojih ljubavi je rad u muzeju i kao kustos u Gradskom muzeju Vukovar, organiziraš izvrsne izložbe i to na sebi svojstven način. Kako se rodila tvoja ljubav prema umjetnosti, likovnom stvaralaštvu, kulturi, muzejima i kada?
Ne mogu reći da je ljubav prema umjetnosti bila prisutna oduvijek. Dolazi tek kasnije, s 20-ak godina. Za to su zaslužni obitelj, supruga i prijatelji. Kada jednom prigrlite umjetnost povratka nema. Tako je i kod mene. Stvarati je najveći blagoslov za mene. Još ako ste svakodnevno okruženi kulturom tj. muzejima to postaje vaše ja.
SAMOPOZITIVNO: Na koju izložbu si naročito ponosan i kako Gradski muzej u Vukovaru funkcionira u uvjetima pandemije?
Ponosan sam na svaku izložbu unutar Gradskog muzeja Vukovar. Svakoj se posvećujmo jednako profesionalno. Svaka izložba je posebna priča i svaka je izazovna na svoj način te je jako teško izabrati jednu ili dvije koje su mi posebnije od ostalih. Mi kao muzej smo nastavili sa svojim radom uz sve epidemiološke preporuke stožera s tim da je fokus na digitalni medij.
SAMOPOZITIVNO: U četvrtak si gostovao na on line Forumu kulture i edukacije kao gost upravo na temu interpretacije kulture u vrijeme Covid- 19 i tamo je predstavljen Virtualni muzej rukotvorina. Koji su po tebi potencijali virtualnih muzeja i koje su njihove prednosti u odnosu na stalne postavke i fizičke muzeje?
Digitalni svijet je ono što je danas oko nas. Pozitivno u svemu tome je to što je baza podataka prisutna na svakom koraku, što vama, što drugim ljudima. Tako je lakše izučavati građu, brže se detektira predmet i on postaje vidljiv svima što opisno što vizualno. Danas imamo mogućnost posjetiti (virtualno) ponajbolje muzeje svijeta, međutim, mi jesmo vizualni tipovi, ali želimo i „opipati predmet“, biti u njegovoj blizini, osjetiti miris…tako da je u svakom pogledu bolje biti fizički prisutan. To daje neku drugu notu odnosno daje mogućnost da se povežete s predmetom. Kada ste fizički prisutni u muzeju, ponese vas cjelokupna energija prostora tako da je u svakom pogledu doživljaj potpuno drugačiji. No, smatram, da oba muzeja imaju svoje prednosti.
SAMOPOZITIVNO: Kako se po tebi mogu privući mlađi naraštaji na kulturna događanja u muzejima?
Mladim naraštajima je nužan program prilagođen njihovim interesima, ali i njihovoj dobi. Za njih su muzeji podosta možemo reći strani pojam. Međutim kod nas postoje programi vezani isključivo za ciljane i dobne skupine, od radionica do modernih izložbi. Ono što sam primijetio jest da kod mladih postoji određeni strah od odlazaka na kulturna događanja i tu zapravo leži odgovornost na svima nama: roditeljima, muzejskim djelatnicima, odgajateljima u vrtićima, nastavnicima…da djeci i mladima od malih nogu usadimo naviku konzumacije kulture kako bi kasnije kada odrastu bili redovni posjetitelji ne samo muzeja već i predstava, koncerata i svih ostalih kulturnih sadržaja.
SAMOPOZITIVNO: Imaju li Muzeji potencijal u razvoju kulturnog turizma i što se dogodilo u Vukovaru tvojim načinom organizacije muzejskih izložbi?
Apsolutno da. To se i događa trenutno. Ono što je specifično za Vukovar jest njegov položaj i dolazak mnoštva stranih turista s riječnih kruzera. Mi kao muzej smo to na vrijeme prepoznali i okrenuli se i tim posjetiteljima grada kao našim konzumentima. Prve godine smo imali nekoliko stotina takovih posjetitelja da bi na kraju prošle godine dosegnuli brojku od nekoliko tisuća, a najave za sljedeću sezonu su više nego obećavajuće. Naravno da se sa svakom grupom pristupa na drugačiji način i tu dolaze do izražaja naša prilagodljivost i kreativnost. Vrlo često stranim posjetiteljima nije dovoljno ponuditi samo razgledavanje grada i muzeja, već u sklopu posjete muzeju imaju i poseban doživljaj, koncerte, kušanje vina i slično, nešto što je specifično za naš kraj i nešto što će im kao novo iskustvo ostati u sjećanju na naš muzej i što će ga istaknuti u masi drugih muzeja koje posjećuju na svom proputovanju. Za takvu ponudu smo otvoreni i prema domaćim grupama i posjetiteljima, ali za sada nije bilo upita.
Jako je bitno shvatiti da u turizmu više nije dovoljno sunce i more, već se gostima mora ponuditi mnoštvo sadržaja, od kulturno-umjetničkih, gastronomskih do zabavnih.
SAMOPOZITIVNO: Kako stigneš uz posao još i stvarati umjetnička djela velikog formata i pripremaš li u skoro vrijeme vlastitu izložbu?
Biti dio muzejske priče prekrasan je posao (stvarate novu kulturnu baštinu koju ostavljate novim generacijama ), ali potreba za vlastitim stvaranjem ipak nema cijenu. Stoga je moja najveća ljubav slikarstvo. Ono što možete dobiti kada povežete dvije priče, umjetničku i muzejsku, pri čemu jedna ne može bez druge, nadopunjuju se i zajedno stvaraju idealnu kompoziciju. Zapravo na taj način nikada ne napuštate umjetnost. Vrijeme ne bira. Jednostavno samo slikate i stvarate kada god je to moguće, bilo kada i u bilo kojem trenutku. Iduća godine je dosta izazovna. Realizirat će se za sata 3 samostalne izložbe: Moderna galerija Zagreb – Salon Račić, Galerija Ružić – Slavonski Brod i Galerija Sikirica u Sinju. Također su u nastavku dvije izložbe u Italiji te Suradnja s galerijom Lena & Roselli te realizacija više izložbi u SAD i u Europi.
SAMOPOZITIVNO: Postoji li osoba ili umjetnik u tvom stvaralačkom životu koja te je nadahnula u stvaranju vlastitih umjetničkih i vrlo traženih djela?
Zapravo i ne, ne mogu nikoga posebno istaknuti. Oduvijek sam uživao u svim oblicima umjetnosti. Nadahnuće je uvijek oko mene prisutno, pronalazim ga svuda oko sebe, sve može biti inspiracija, od nekakvih sjećanja do predmeta koji nas okružuju. Osobno cijenim rad svih umjetnika, ali pokušavam pronaći svoj put i svoj rukopis koji će biti prepoznatljiv zbog toga se ni ne smijem previše „ugledavati“ na već postojeća djela.
SAMOPOZITIVNO: Za kraj gdje se vidiš za 5 godina i što bi poručio našim čitateljima vezano uz novo normalno i situaciju s pandemijom. Koji je tvoj stav i gledanje na trenutnu realnost i koja je tvoja poruka za kraj 2020.g.?
Teško je predvidjeti gdje se vidim za 5 godina. iz iskustva mogu sigurno reći da je to nepredvidivo kod mene. Karijera je velikom usponu i strelovito se sve mijenja. Za mene granica ne postoji, a vrijeme će pokazati kojim putem idem dalje. Što se tiče pandemije sigurno je da na staro više nećemo. Ne u negativnom smislu već ćemo više razmišljati o svojim idućim koracima. Što poslovno što privatno.
