Ženski leadership u Hrvatskoj

U zadnje vrijeme jako puno slušam sa svih strana o ženskom poduzetništvu, ženskoj snazi, ženskom leadershipu, ženskim udruženjima,  klubovima itd. Žena sam, i to jedna od onih koja podržava druge žene, da se razumijemo, ne ona jalna. Svejedno, toliko bombardiranje spolno specifičnim sintagmama me podsjećalo na pokrete homoseksualaca prije par godina. Pitala sam se je li to otišlo u neku vrstu ekstrema?

Piše: Tihana Dragičević/Samopozitivno.com

Znate onu priču o glouhoj žabi?

Utrkivala se grupa žaba. Pobjednik tog natjecanja trebao se popeti do vrha jednog glatkog i skliskog stupa. Publika je na sav glas izražavala svoje nepovjerenje u mogućnost izvedbe tog zadatka i djelovala destimulirajuće na natjecatelje. Malo-pomalo, sve su žabe posustale i odustale.

Jedna je žaba ipak ostvarila cilj i pobijedila. Kada su ju zapitali kako je to postigla, primijetili su da ona ništa ne čuje. Budući da je bila gluha, nije čula niti komentare iz publike i mogla se usredotočiti na postizanje cilja.

Tako je i sa ženama u Hrvatskoj. One uspiju ali nisu gluhe i sve čuju. I nalaze načina da saslušaju povratnu informaciju sa smješkom ali ne da je slušaju. Jer čuti je stvar biologije a slušati stvar lingvistike.

Dogodi se još da njihova publika za vrijeme penjanja jednostavno: nestane. Nema nikakve povratne informacije. Ne zna se što je od toga gore, kažu članice tima jedne ženske nogometne ekipe, kad se sjećaju trenutka međunarodnog malonogometnog turnira na koji su potovale u Italiju zajedno s muškom ekipom. Dečki, koji su inače svake godine ulazili u polufinale, ove godine su ispali. I izgubili volju za ostajanjem u Italiji a kamoli navijanju za djevojke, koje su na kraju odnijele medalju s trećim mjestom. Sve što su čuli od njih bilo je: „Pa zar i vi niste mogli ispasti pa da odemo natrag za Zagreb.“, ali kraj terena se nisu pojavljivali. „Osjećale smo se nekako tužno jer su nas ekipe iz drugih država podržavale i navijale za nas, čak i kad smo između utakmica prolazili ulicom ili kafićima, a naši su nas ignorirali.“, rekla je jedna igračica.

A kad žena dođe na vrh, osvojila je još jedan teritorij, ali onaj dosadašnji nije nikom predala. Još uvijek ostaje s njom kućni novi vrli  svijet obaveza.

I onda žena ima izbor: uzdahnuti i odustati od sna, primiti sve na sebe i doživjeti burn out ili reorganizirati se.

I to je ono što većina žena danas radi. Budi se. Radi na sebi. Vidi koristi: coachinga, meditiranja, čitanja knjige, treninga vještine, razgovora s prijateljicom, sjedenja na klupi u parku bez razloga.  Razgovara, komunicira, propituje. Odlučuje, usuđuje, dozvoljava. Umrežava, učlanjuje, ističe. Uzima stvari u svoje ruke.

Primjer moje drage prijateljice, ozbiljne, vesele i ambiciozne mlade žene zaposlene u multinacionalnoj kompaniji i zaduženoj za prodajne rezultate više država istovremeno, svjedoči tome. Kada želim otići s njom na kavu, pitam je u kojem gradu sada živi: Zagrebu, Beogradu, Sarajevu ili Podgorici, ona mi kaže kroz smijeh: u autu.

Još jednim promaknućem i premještajem dobije na korištenje službeni auto bez dodatne opreme. I odbije ga uzeti. Eh, ako sam vas sad ulovila da razmišljate oko čega je digla toliku halabuku, auto joj služi da dođe od točke a do točke b, sramite se! Ona većinu svoga, ne samo radnog vremena, provodi vozeći se, i mora moći uključiti tempomat, mora moći razgovarati bluetoothom, mora moći koristiti navigaciju da dođe do svih regionalnih zakutaka, mora joj moći biti udobno i sigurno kako bi nastavila na tako ključnoj poziciji i dalje zarađivati novac kompaniji.

Pustila je glas i rekla je da će onda sjediti i obavljati posao iz ureda u Zagrebu. Trebalo im je vrlo malo da ubrzaju proces nabavke adekvatnog automobila.

Kao pobornica jednakosti spolova, trebala sam se početi više uključivati u ženska okupljanja, pričati sa sebi sličnim ženama, da bih otkrila ne samo koliko je ženski leadership i promicanje istoga, okružen pozitivnom energijom, osnaživanjem, iskrenošću, nego i kako su žene do toga došle. U Istri, Dalmaciji, Slavoniji, Zagrebu.

Tajna je u tome da su cjelovite, kompletne, jer ne zaboravljaju niti jedan aspekt rada na sebi:
1.emocionalni/duhovni
2. umni
3. tjelesni

Idu na edukacije, unajmljuju coacha, izlaze iz okvira, ne zanemaruju fizički aspekt.

Top tri vještine koje žene dobiju kroz rad na sebi u obliku sporta: dovršavanje projekata, motivacijske vještine, okupljanje tima oko sebe.

Rad na sebi kroz sport
Radna etika, tim, odlučnost

To su tri karakterne osobine koje traž menadžeri pri zapošljavanju. To su također tri karakterne osobine povezane sa ženama koje su sudjelovale u sportu, prema novom istraživanju iz sportaše EY Women Athletes Business Network i espnW.

Pozadina u sportu može poboljšati ženski leadership i pomoći joj dobiti ili stvoriti posao. Dvije od tri menadžerice kažu da im je sport dao pozitivan utjecaj na odluku o zapošljavanju. Štoviše, istraživanje pokazuje da pozadina u sportu može poboljšati žensko leadership potencijal. Od svih ispitanica,  94% sudjelovala u sportu , a 52% C- suite ispitanih žena sudjelovalo je u sportu po konkurentnoj razini ili iznad .

„Sport uči žene neopipljivim vještinama leadershipa koja se ne mogu naučiti ni u jednoj učionici“, kaže Beth Brooke-Marciniak, košarkašica, žena u upravi i jedna od 100 najmoćnijiš žena po časopisu Forbes. Pa ja sada vas pitam, drage moje dame, čemu još može doprinijeti bavljenje fizičkom aktivnosti?

Činjenice

• Brazil predsjednica Dilma Rousseff igrala je odbojku.
• Prva žena na čelu Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde, bila je član francuskog nacionalnog sinkroniziranog plivačkog tima.
• Biva američka državna tajnica Hillary Clinton se bavila s nekoliko sportova, uključujući košarku, nogomet i softball.
•  Bivša američka savjetnica za nacionalnu sigurnost i državna tajnica Condoleezza Rice aktivno se bavila natjecateljskim klizanjem i tenisom.
• CEO PepsiCo-a, Indra Nooyi, igrala je kriket u Indiji, a kasnije bejzbol u SAD-u.
• CEO Mondolēz International-a, Irene Rosenfeld, bila je prva u četiri sporta u sednjoj školi i igrala košarku na Sveučilištu Cornell.
• CEO DuPont-a, Ellen Kullman, igrala je košarku na Sveučilištu Tufts.
• Suosnivačica Marvell Technology groupe, WeiLi Dai, igrala je polu profesionalnu košarku u Kini.

Tihana Dragičević Coach, trener, learning consultant

Objavljeno u Poslovnom savjetniku