Želite li se prestati brinuti? Upoznajte Vesnu!
Otkad sam počela svakodnevno meditirati, puno sam svjesnija svojih misli i često se nađem u situacijama kad se jednostavno šokiram onim što mi se mota po glavi. Nevjerojatno je koliku razliku čini to redovito promatranje misli u tišini jer ih samo promatranjem možemo naučiti prepoznati i kontrolirati u svoju korist. Ali prije svega ih moramo uopće biti svjesni.
Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com
Da me netko pita jesam li osoba koja se brine, rekla bih da nisam. Teorijski znam da je briga beskorisna i ne želim povezivati sebe s nečim za što sa sigurnošću znam da je uzaludno trošenje vremena i energije. No osvještavanje vlastitih misli pokazalo mi je sasvim drugu priču.
Prije nekoliko dana nakon trčanja ležala sam na klupi, osjećajući se odlično, živo, puno energije. Promatrala sam njihanje listova na vjetru na drveću iznad sebe, okružena mirom, tišinom i zrelom prirodom. Imala sam apsolutno nula razloga za zabrinutost, nigdje nisam žurila, nitko me nije čekao, ništa nisam morala odmah napraviti. Ali u toj sveopćoj nirvani odjednom su se pojavile misli: „Ajme moram sad kad dođem doma do trgovine, nema kruha. Treba onda i ručak skuhati, to ću morati početi tad i tad da stignem na posao. Ajoj, moram na posao, a svi su na moru, jadna ja. Kako ću sad to sve stići, moram i ovo i ono i to…“
Odjednom sam samu sebe iz plutanja u savršenstvu sadašnjeg trenutka lansirala u nekakvu nesigurnu i tešku budućnost koja mi neposredno prijeti. I to svojim mislima! Počela sam se brinuti, slagati nepoželjne scenarije i takve misli su se samo slagale jedna na drugu dok nisam posve zaboravila na mir koji me trenutno okružuje i cijela emotivno uronila u tešku i nesigurnu budućnost. Nije to trajalo dugo, možda nekoliko trenutaka, ali dovoljno da me šokira jer sam se uvjeravala da sam netko tko se ne zabrinjava oko takvih sitnica. Kako li sam samo bila u krivu!
Briga se može definirati kao bilo koje izlaženje mislima iz sadašnjeg trenutka i ulaženje u potencijalne nepoželjne scenarije u budućnosti. Idemo samo na trenutak stati i zamisliti ovu definiciju na primjeru. Znači, mi se nalazimo u odličnim uvjetima u sadašnjem trenutku, sve je u redu, mirno i kako želimo, no MI SAMI svojim vlastitim mislima, koje možemo naučiti kontrolirati, zamišljamo ono što ne želimo da se dogodi! Ne samo da gubimo dodir s onim što je sada, nego ugrožavamo i ono što će doći zamišljajući kako je loše i nepovoljno za nas. Potpuno apsurdno!
A toliko nas svakodnevno postaje žrtvama brige, bilo da se brinemo oko velikih životnih pitanja ili potpuno beznačajnih poput odlaska u kupnju kruha. Zašto je to tako?
Briga nam zapravo daje lažni osjećaj akcije, daje nam dojam da smo nešto veliko napravili i da svojim trudom i zalaganjem zaslužujemo to što želimo. Recimo, imamo dvoje ljudi koji obavljaju neki posao, jedan je opušten, nasmijan, dođe i razmišlja o poslu samo dok ga obavlja, a ostalo vrijeme posvećuje drugim stvarima, nimalo se ne brinući. S druge strane imamo osobu koja se prvo brine i razmišlja o poslu prije nego uopće krene i to izmišljajući scenarije kako bi mogao poći po krivu, onda zapravo napravi posao, a poslije okolo priča koliko se trudila i kako se brine je li sve u redu i da je sigurno nešto napravila krivo. Sutra dođe red na promaknuće i dobije ga ona prva opuštena osoba. Sigurno će se pojaviti dojam nekorektnosti jer nam na prvu izgleda da je druga osoba posvetila puno više svog vremena i energije u to što je radila.
Ali zapravo je potpuno suprotno, druga osoba je samo uzaludno rasipala svoju energiju na beskorisnu brigu, trošeći puno više vremena i u konačnici zbog toga obavljajući manje kvalitetno posao jer se iscrpila prije nego je uopće krenula u konkretnu akciju. A opuštena osoba je posao obavila s punim fokusom u trenutku kad ga je trebalo obaviti, a ostatak vremena je uživala u sadašnjem trenutku.
Prevelik dio svog života bila sam druga osoba, ponekad se toliko brinući oko budućih scenarija da se nisam mogla smiriti dok ne bi kritični događaj prošao. Izjedala me ljubomora prema opuštenim ljudima koji nisu život shvaćali toliko ozbiljno jer je meni baš sve bilo prebitno i razlogom za brigu te sam smatrala da zaslužujem poseban orden za ozbiljno shvaćanje života. S vremenom sam shvatila koliko je to besmisleno i odlučila svoje brige prepustiti nekom drugom. Otišla sam čak toliko daleko da sam izmislila imaginarnu zaposlenicu Vesnu koju svaki mjesec plaćam kako bi brinula moje brige jer ja naprosto za to više nemam vremena niti energije, prezauzeta sam uživanjem u sadašnjem trenutku.
Osvještavanje misli koje se dogodilo prije nekoliko dana pokazalo mi je da još imam posla jer mi misli često pobjegnu u budućnost i to na najvećim trivijalnostima, ali vjerujem da se s vremenom sve može izvježbati, bitna je samo odluka.
Briga se predugo pravila korisnim suputnikom kočeći nas u razvijanju poželjnih scenarija, a kad već moramo misliti, zašto ne bismo mislili pozitivno i zamišljali ono što želimo? Sama činjenica da smo konačno raskrinkali iluziju brige je ogroman napredak.
Zato zaposlite svoju Vesnu, Milicu ili Nedjeljku, platite im da brinu vaše brige, jer je taj postupak u konačnici toliko nebitan da je posve svejedno hoće li to raditi neka imaginarna osoba ili vi. Iskoristite svoje vrijeme i energije za zamišljanje onoga što želite da vam se dogodi ili samo uživajte u njihanju lišća na vjetru s punim fokusom i koncentracijom.
I zapamtite, briga je pogrešna i beskorisna upotreba mašte!
