Zašto sam odlučila kolumnu pisati ponedjeljkom, najomraženijem danu u tjednu?
Prvi dan radnog tjedna. Odgojeni smo da ga preziremo. Subota recimo, zvuči optimistično. Neobavezno. Subota je kao prva kava s nekim. Pokušavate impresionirati jedno drugo, ali ne na silu. Puno smijeha je uključeno. Uzbudljivo je i novo. Pamte se mirisi, boje, zvukovi… Ponedjeljak zvuči kao deset godina braka. On je hrkao cijelu noć, mali je opet bolestan, a nas nema tko zamijeniti na poslu. Zvuči kao glavobolja. Zvuči kao, „Aj, što prije krenem, to ću prije biti gotova“. Ne pamtimo boje ponedjeljka, više ih se maglovito sjećamo.
Svi završetci školskih praznika i godišnjih odmora dolaze svom kraju u ponedjeljak. Ponedjeljak je najdepresivniji dan u tjednu, istraživanja su dokazala. Toliko su daleko išli da imamo i „Najdepresivniji dan u godini“ koji obilježavamo na treći ponedjeljak u siječnju. Ako slušate radio znate koliko je ponedjeljak ozloglašen. Ako ne znate, bez brige, reći će vam se.
Pa zašto onda baš ponedjeljak?
Dijelom zato da podijelim nešto dobro, da sebe i tebe motiviram. Najviše zato što volim ići protiv struje. Pogledati ono što je usvojeno iz drugog kuta. Preispitati neispitano. Prilično filozofski, zar ne? Ali zapravo je vrlo jednostavno. Ponedjeljak može biti novi početak. Novi posao. Novi korak. Nova odluka. Zapravo je kao dan prilično jednak ostalim danima. Ponedjeljkom se događaju dobre stvari jednako kao i loše. Ponedjeljkom se rađaju djeca, sklapaju zaruke, obilježavaju godišnjice i obljetnice. Ponedjeljkom se nastavlja projekt na kojem radimo, knjiga koju pišemo, putovanje koje planiramo. Ako radimo vikende, ponedjeljak je mala pauza, manji promet. Ponedjeljkom se također događaju i loše stvari, nijedan dan nije toga pošteđen. Ponedjeljkom se dobivaju otkazi, dolaze loše vijesti, trpe bolesti i nepravde. Osobe koje pate od depresije, patit će svaki dan od osjećaja manjka motivacije i vrijednosti, ne samo ponedjeljkom. Ako osjećamo nelagodu i frustraciju samo početkom radnog tjedna, imamo manje problema nego što smo svjesni.
Volim se igrati sa stereotipima. Posebno onima koje nam nameću mediji. Nismo tako nemoćni s medijima kako mislimo. Oni pokušavaju oblikovati naša mišljenja i stavove, ali samo pokušavaju. Podilaze većini i gađaju na osjećaje. Posebno osjećaje straha i ljutnje. Voljela bih da vam u ovih par rečenica mogu približiti svoje iskustvo s medijima. Umjesto toga, podijelit ću s vama kakav je moj odnos s njima. Ne pratim ih. Ne gledam televiziju, ne slušam radio i ne čitam novine ni portale s vijestima. Čini se teško, ali uopće nije. Sve bitne vijesti saznam od drugih ljudi ili sa društvenih mreža. Članke na društvenim mrežama ne otvaram, pročitam komentare. Nastojim ne ulaziti u rasprave online, jer mi to djeluje kao kad se djeca bore oko bolje ljuljačke. Na kraju nema pobjednika, samo masnica i izgubljena mrvica dostojanstva. Čini li me to neinformiranom, zalutalom ili izgubljenom? Možda. Ali ja sam u redu sa svojim izborima. Ne mislim da sam superiornija od ljudi koji prate vijesti, pomalo im i zavidim na dobrom želucu. Uostalom, oni su izvor mojih informacija!
Ne konzumiranje sadržaja koje nude mediji mi donose benefite kojima se nisam ni nadala. Više sam u stvarnosti. Ne opterećujem se situacijama na koje nemam i ne mogu imati utjecaja. Ne punim se sadržajem tabloida i realityja kao brzom hranom od koje ostajem prazna. Bolje vidim svoju okolinu, ne njegujem osjećaje frustracije i ljutnje, niti potrebu da pustim svoj ego da luduje po komentarima na Facebook-u. Sad znate odakle mi pozitiva. Maknula sam usisivač motivacije i otupljivač originalnih misli. Šalu na stranu, zaista je tako.
Kako sam došla od ponedjeljka do prestanka konzumacije sadržaja medija? Moguće da je to povezano. Kada sam došla do točke da želim promijeniti svoje načine razmišljanja, nisam se mogla držati navika koje su me u tome sprječavale. Oni izvori koji su forsirali određene teme i sebe držali kao definiciju „normalnog“ i „potrebnog“ otpali su po putu. Zato ponedjeljkom. Zato upornost. Želim donijeti nešto dobro u ponedjeljak. Želim s njega maknuti stigmu. Želim da se veselite ponedjeljku, pa makar zbog moje male kolumne.
