Zaposlit ćemo inženjere jer želimo više ulagati u razvoj
Đuro Đaković grupa obilježava ovaj tjedan 95. godina postojanja, a upravo ova godina posebna je za kompaniju koja je završila restrukturiranje, nakon 28 godina sklopila prvi ugovor za proizvodnju oklopnih vozila za strana tržišta, a očekuju i odluku o poslu u Kuvajtu. Ove godine, kaže predsjednik uprave Tomislav Mazal, očekuje se dobit i veći izvoz.
Kako je Đuro Đaković posložen nakon restrukturiranja?
Đuro Đaković grupa posluje u tri poslovna područja. U procesu restrukturiranja zbrinuli smo više od 200 ljudi, imali smo organizacijske promjene i išli na osvajanje novih tržišta. Rekli smo da će 2016. biti prekretnica, a s obzirom na ugovore, realizaciju i najave, vjerujem da će tako i biti.
Dobra priča počela je u travnju ugovorom s Patrijom?
Ne samo s tim ugovorom, ali svakako je riječ o najvažnijem jer nakon 28 godina imamo prvi izvoz oklopnih vozila, preko Patrije s kojom smo 2011. sklopili okvirni sporazum o zajedničkom nastupu na trećem tržištu. Ovaj je ugovor vrijedan 26 mil. eura, mi proizvodimo, a Patria ga plasira krajnjem kupcu. Imamo i potencijalna tržišta na kojima smo i proizvođači i ponuditelji, poput natječaja za tržište Kuvajta.
Kažete da je 2016. prekretnica, kako to izgleda u brojkama?
Ove godine planirali smo ostvariti oko 700 milijuna kuna prihoda te 11 do 12 milijuna kuna dobiti. Pritom vjerujem da dobit možemo ostvarit na toj razini, no prihode teško jer neke smo ugovore kasnije sklopili, pa će se prihod preliti i na 2017. Planiramo da će i udjel izvoza u prihodima biti 47%. Prije samo tri godine udjel izvoza je bio samo 6%, a lani je došao na razinu od 30%, ispod čega neće biti ni ove godine.
Što bi se dogodilo da na vrijeme nije provedeno restrukturiranje?
Bio bi upitan ostanak sadašnjih oko 800 radnika. Došli smo do faze kada nismo više mogli financirati gubitak. Cilj je restrukturiranja bio i u nekoj sljedećoj fazi primiti nove radnike, prije svega inženjere. Želimo više ulagati u razvoj.
Planirate li opet po kapital na burzu?
ĐĐ se od 1997. do 2014. financirao prodajom svojih tvrtki. U 2014. se nije imalo što više prodati pa se rodila ideja o dokapitalizaciji. Imali smo načelni dogovor s jednim private equity fondom, koji djeluje unutar Fonda za gospodarsku suradnju, s planiranih 150 mil. kuna, no država je odustala od ulaganja. Okrenuli smo se burzi i prikupili 87 mil. kuna, od čega je 65 mil. dala država, 10 mil. ulagač Nenad Bakić i ostatak postojeći dioničari. To je bila vrlo neobična situacija, jer prvotno nas država nije htjela financirati zajedno s privatnim ulagačima, pri čemu bi dali 75 milijuna, ali bi i privatni ulagatelji uložili jednako, a onda su kroz nekoliko mjeseci ušli izravno sa 65 milijuna kuna. Sada imamo u Statutu odobrenje za izdanje 2,5 mil. novih dionica, ali o daljnjim namjerama ne bih govorio.
Koji su najvažniji ugovori?
Uz već spomenuti ugovor s Patrijom, imamo više ugovora za prodaju teretnih vagona, ugovor s HEP o izgradnji kogenracijske elektrane na biomasu, s Janafom za dva spremnika na Omišlju, ugovor za gradnju mosta Čiovo… Mogu reći da nema nijednog investicijskog projekta u zemlji u kojem ne sudjelujemo, a nadam se da ćemo biti i u onim važnim predstojećim projektima.
Dobili ste još godinu mandata…
Godina dana, jer kao što sam i u više navrata rekao 2016. je u mnogo stvari ključna godina za ĐĐ. Nakon nje vidjet ćemo zajedno s Nadzornim odborom što i kako dalje.
Izvor: www.vecernji.hr | Foto: Foto: Davor Višnjić/PIXSELL
