Zagrepčanka šokirana izašla iz karlovačke bolnice: Portir mi je pjevao, a sestra Nives me dočekala u minici i čarapama s podvezicom
Malo je reći da je Zagrepčanku Slavicu Marić oduševio ambijent i osoblje Opće bolnice Karlovac, kamo je došla na pregled. U ova turobna, stresna i depresivna vremena prava je rijetkost da netko ovako iz srca zasipa hvalospjevima jednu državnu ustanovu (u ovom slučaju županijsku), pa smo stoga u cijelosti odlučili objaviti dojmove gospođe Marić, koji se munjevito šire društvenim mrežama.
Dobro vam jutreko! Nešto bih vam ispričala o jučerašnjem danu: Jučer sam bila u Karlovcu, u Općoj bolnici Karlovac, u Poliklinici VURA kako bih obavila magnetsku rezonancu kralježnice, radi posljedica od prometne nesreće prošle godine..I zamislite sad ovo, ne znam da li ste ikada bili u karlovačkoj općoj bolnici, ali ja nisam, a ovo što sam vidjela i doživjela, ne sjećam se da toga ima negdje u Zagrebu…
Za početak, Bolnica je na kraju grada, prema Dugoj Resi, na brdu i u prekrasnoj prirodi..sve je čisto, umiveno, zelenila i parkinga ima dovoljno i zamislite – ne plaća se! U četiri pekarnice ispred ulaza u više zgrada bolnice, prodaju se najveće krafne koje sam ikada vidjela po cijeni od 3,5 kune i najsavršeniji pereci, ogromni, po 2,5 kune..Na ulazu svake zgrade ogromni su natpisi, a i unutra je sve obilježeno, šaltera za informacije (za razliku od napr. Bijele zgrade na Rebru) nema uopće, jer nema potrebe..nitko se ovdje neće zabuniti..
Na ulazu u krug Bolnice, vani na stazi stoji portir i upućuje ljude, daje osnovne informacije u kojoj zgradi je ono što trebaju…i PJEVA na sav glas neku narodnu ljubavnu pjesmu..Zastanem zbunjeno i s osmijehom gledam čovjeka, koji mi pjevajući prilazi široko raširenih ruku: “Kuda, lijepa moja?”…..”Ne sjećam se kad sam zadnji puta vidjela nekoga da pjeva na radnom mjestu…” odgovorim mu..
Sa širokim osmijehom, pokazujući mi zgradu u koju trebam ići, ispraća me pjesmom…
U hodnicima nema gužve, nema nervoznih ljudi, čekaonice su čiste, uredne, ima dovoljno vješalica za kapute, stalaka za kišobrane, koševa za otpad, dovoljno stolica ili klupa, nigdje nema gužve..
Začuđujuće..Prema meni idu dvije tete u roza uniformama, pretpostavljam da znaju gdje je najbliži WC…obje mi širokim pokretima ruku i veselo objašnjavaju i upućuju me..(u Zagrebu napr. morate točno na odjelu na kojem ste bili, tražiti ključ od sestre da bi vam dopustili korištenje toaleta ali samo na odjelu na kojem ste bili (!))
Toaleti čisti, papir najfiniji, bijeli, ručnika papirnatih dovoljno…21. stoljeće na djelu..Metropola se može posramiti, zaista posramiti, a plaćamo 18 % prireza od plaće zato što živimo tu..
Sestra Nives me dočekuje veselo i s osmijehom, u crnoj haljinici i šašavim čarapama, crnim do iznad koljena a iznad s crvenom ružom i podvezicom, preko čega ima mini-kutu…Na stolu su čokoladni bomboni, koje su dobili od pacijenata pa su zato i posluženi, pregled su mi objašnjavali dulje od 5 minuta i obavili na zadovoljstvo..Dok sam čekala CD, a nalaz će mi poslati mailom, sestra Nives mi je, smijući se, objašnjavala kako voli ljude i kako iskreno obožava raditi s ljudima…
Ovakova bi trebala biti svaka Bolnica u humanom društvu. Ovakav biste osjećaj trebali imati, jer samo u ovakvom okruženju i atmosferi sreće, možete ozdraviti ili se pravilno brinuti o svom zdravlju…Na mjestu gdje imate osjećaj da je onima koji su tu radi vas, ZAISTA ISKRENO STALO DO VAS!!
Bravo Karlovačka bolnico, bravo ljudi, bravo ravnatelju Bolnice, zaslužili ste svaku pohvalu!!!
Izvor: KAportal.hr
