Zadovoljstvo pronađimo u sebi, a ne u drugima!
“Snažni umovi raspravljaju o idejama, prosječni ljudi raspravljaju o događajima, slabašni umovi raspravljaju o ljudima.”
Dragi moji čitatelji kolumne ˝Ljepša strana života˝, ovim blogom želim s vama podijeliti još jednu vrlo bitnu temu u komunikaciji sa samim sobom i drugima. Pisala sam vam o raznim temama o pozitivnom stavu, odgovornosti, oprostu, dobrobiti za druge, snazi koju imaju naše riječi, zdravlju, sadašnjem trenutku, no ova mi se tema nametnula sama po sebi vašim upitom na moj mail.
O čemu se dakle radi? Jeste li čuli da je obitelj Sanader ljetovala na luksuznoj jahti? Sigurna sam da ste načuli da je Severina ponovo trudna! Sada Vam već pada na pamet da bi tema mogla biti „ogovaranje“.
Ako ste ikada bili žrtva ogovaranja ili volite često pričati i komentirati druge, onda nastavite čitati. Ne brinite, niste jedini, neki dan sam bila i ja, a i sama sam komentirala tuđe postupke i umjesto da se brinem, odlučila sam iz tog iskustva zapitati se: Da li sam slučajno na putu svog djelovanja i sama prozvala nekoga? Znate onu staru izreku :“Put do pakla popločen je dobrim namjerama.“
Dakle, sigurna sam da svi mi svakodnevno padamo barem nekoliko puta dnevno u napast prokomentirati nekakav događaj, druge ljude ili nekakvu ideju i to nužno ne znači da smo bili zlonamjerni. Mogli bi reći više komentiramo nečije ponašanja i djelovanja nego ogovaramo. No s druge strane, ako ne daj Bože čujemo da su ogovarali nas, e tada nam nije svejedno i ljutimo se.
Pa krenimo redom.
Ogovarači, žrtve, sukrivci i dobronamjerni!
Da bi došli do odgovora, koja korist ili šteta nastaje iz ogovaranja, krenimo malo dublje u prošlost?
Ogovaranje je jednostavno nemoguće izbjeći u komunikaciji jer mi smo društvena bića i neupitno je da ćemo se teško suzdržati od komentiranja drugih i tuđih iskustava. Jednostavno nije moguće prešutjeti u nekim situacijama, naročito kada se radi o negativnim stvarima.
Ogovaranje postoji od pamtivijeka, a o njemu čak govori i piše i Biblija. U Starome zavjetu, hebrejska riječ koja se prevodi kao „ogovarač“ tumači se kao „osoba koja otkriva tuđe tajne, hoda uokolo i priča priče, odnosno svojom pričom želi pokrenuti skandale”. „Ogovarač je osoba koja ima privilegirane informacije o ljudima, te ih otkriva onima koji s time nemaju nikakve veze.“
U poslanici Rimljanima, Pavao pak otkriva grješnu narav i bezakonje ljudskoga roda, kada kaže da je Bog izlio svu svoju srdžbu na one koji su odbacili Njegove zakone te ih je predao njihovim grješnim naravima. Popis grijeha uključuje dakle i ogovaranje i klevetnike (Rimljanima 1:29b-32 ) te se smatra da je ogovaranje „ozbiljan grijeh“ koji obilježava ogovarače kao one koji su pod Božjom srdžbom.
Da biste živjeli zdrav i smislen život, jako je važno biti odgovoran za vlastite postupke koje svjesno ili manje svjesno i dalje činimo. Vrlo često odgovor nam je: ˝Takav sam kakav sam, ne mogu protiv sebe i svoje naravi, pa i drugi to čine“, no nadam se da ćete iz ovog teksta shvatiti da se karakter može izgrađivati na bolje i da ne moramo ići linijom manjeg otpora poput izreke: “Karakter je lakše održavati nego ponovo izgrađivati!”
Uživamo u tuđoj nevolji uspoređujući se s drugima i da bi nama bilo lakše !
Vratimo se sada u stvarnost i protumačimo postupak ogovaranja iz današnje perspektive. Zapitajmo se kako izgleda to naše tzv. druženje uz kavu i pod pauzom, na telefonu ili putem društvenih mreža, kada se nađu dvoje i više njih, a osoba o kojoj se govori uglavnom nije prisutna.
Ogovaramo najčešće nekakve loše vijesti, no iz mog iskustva ne mora biti u pitanju nužno loša vijest ili loša osoba. Ponekad se ogovaraju osobe koje niti poznajemo, a kamoli smo imali priliku čuti ih i popričati sa njima. O njima se priča, nešto smo načuli pa imamo pravo prokomentirati i tako priča raste.
Ogovaranje dakle podrazumijeva uživanje u nečijoj tuđoj sudbini i nevolji, a kako smo naviknuti od malena da se previše ne hvalimo kada nam je dobro i da ne govorimo o dobrim vijestima, te dobre vijesti gotovo da nikada i nisu tema razgovora.
Zašto stavljam razliku na dobre i loše vijesti u ogovaranju? Zato jer je razlika ogromna.
Bitno je shvatiti da dokle god pratimo druge i dok nam je fokus na njima, lošim vijestima i tuđoj nesreći nismo na putu ostvarenja sebe. Ljudi koji su ostvareni i koji znaju svoje vrijednosti nemaju vremena da troše energiju na tuđe sudbine. Oni koji su ostvarili sebe i koji su osvijestili ljubav prema sebi, rade na tome da se drugi u njihovoj blizini osjećaju dobro i ne uspoređuju se s drugima niti ih ogovaraju, već kroz razgovor „o uspjehu drugih“ potiču sve sudionike na akciju.
“Ali neka svatko ispita svoje djelo, pa će razlog za zadovoljstvo imati u samome sebi, a ne uspoređujući se s drugima.” Galaćanima 6:4.
Da li je priča o dobrim stvarima ogovaranje?
Zamislite sad kako bi bilo lijepo u razgovoru sa prijateljicom pohvaliti nečiji dobar rad: „Zamisli ona je napunila dvoranu na radionici koju je organizirala! Čula sam da je bilo odlično i svašta se moglo pametnog naučiti kroz tuđa iskustva! Kako je to lijepo kada netko uspije, pa zar nije divno da se tako nešto događa u našem gradu?
No, na ovakav način se ne razgovara u našoj sredini.
Predmet ogovaranja obično su loše vijesti: Jesi li čula da se razvode? Načula sam da će uskoro slijediti otkazi. Pričaju mnogi da će propasti …
Ogovaranja blago rečeno u našoj sredini podrazumijeva uživanje u tuđoj nevolji, a tada se jako dobro razlikujemo „mi od njih“. Mi se sa pričom zbližavamo sa onima s kojima se ogovara treća strana, a ta ogovarana treća strana zajedno se isključuje.
Da, da i ako samo slušate, postajete sudionik u zločinu zvanom ogovaranje sa lošom namjerom.
Dakle postavljam vam pitanja: Što možemo učiniti da spriječimo uvlačenje u mrežu zvanu ogovaranje? Pitamo li se kada ogovaramo da li su informacije istinite? Što ako žrtva sazna da ste o njoj govorili i kako se osjećate ako ste vi žrtva ogovaranja? Kako se s time nosite i što u tom slučaju poduzimate?
Otkrijte što vas pokreće i saznat ćete odgovor?
Ono što razlikuje čovjeka od čovjeka je način kako se ophodimo prema sebi i drugima, ali i kako reagiramo na vlastita iskustva.
Sve u životu možemo gledati očima duše, ali i očima ega. U pitanju su samo dvije riječi iz kojih stvaramo sve što radimo u životu i koje nas pokreću u dobrom ili lošem smjeru, a to su: ljubav i strah.
Ako gledamo očima ljubavi, razumjet ćemo druge, imat ćemo empatiju za njihova stanja, ponašanje i nećemo dobiti potrebu da ih ogovaramo, već ćemo ih podržati u njihovom radu. Ako spoznamo sebe i prepoznamo svoje emocije, znat ćemo kako reagirati ili se jednostavno nećemo dati uvući u te priče. Ako pak na vlastita iskustva gledamo kao na lekcije, onda na loše situacije i događaje i ogovaranje ne reagiramo. Na primjer, dobili ste informaciju da se o vama ružno govori, krećete iz pozicije ljubavi i s pitanjem što još trebamo naučiti iz tog iskustva, budući da se o meni ne govori lijepo. Možda je dovoljno samo nešto promijeniti, možda je to samo upozorenje da ne radimo nešto dobro i da promijenimo smjer našeg djelovanje.
Oni pak drugi, koji gledaju iz pozicije vlastitog ega i straha, u ovakvim situacijama će upirati prst u ogovarače, kriviti ih za vlastita emotivna stanja i optuživati ih da su nepravedno napadnuti ili uvučeni u razgovor. Zapamtite, uvijek se branimo kada nas napadaju jer se u nama javljaju dvije usađene emocije, potreba za bijegom ili borbom. No ja vam pokušavam prenijeti informaciju, da ne morate niti bježati, niti se boriti i dokazivati, već jednostavno primiti na znanje i vidjeti što u toj informaciji ima najbolje za nas. Ako ne reagirate na prvu od silne brige za tuđim mišljenjem i spriječite svoju potrebu da pokažete da ste u pravu i da vam je učinjena nepravda, vjerujte mi, bit ćete sretniji.
Ogovarači vama, vrlo često, samo zavide i iz svoje nemoći i svog ne znanja nisu svjesni da u konačnici pričanjem okolo štetu rade sebi a ne drugima. Imajte to u vidu i ako dođete u napast da idući put poželite ogovarati nekoga, zapitajte se da li mu nešto zavidite. S druge strane pak, ako vas žele uvući u mrežu zvanu ogovaranje, razmislite malo, ako vam osoba preko puta vas ogovara druge, tko garantira da sutra neće ogovarati i vas?
Krug je uvijek okrugao i zatvoren, pa prema tome nemojte niti ulaziti u njega ako znate da će vam poslije biti teško iz njega izaći.
Ako se pitate kako izbjeći da vas uvuku i da sami sebe spriječite da pričate o drugome, dovoljno će biti da pročitate ovu priču o tri sita:
Sokratova tri sita
Sokrat je slovio za mudraca. Jednog dana ga potraži neki čovjek i reče:
”Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju?”
“Trenutak”, odgovori Sokrat, ”prije nego što mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?”
”Tri sita?”
“Da”, odgovori Sokrat, ”prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosijati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što mi želiš ispričati?”
”Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.”
“Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosijati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?”
“Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.”
“Dakle”, nastavi Sokrat, ”želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?”
”Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.”
”Dakle”, zaključi Sokrat, ”ono što mi želiš ispričati nije istina, ni dobro, ni korisno, pa zašto bi mi onda pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.” Platon, napisano prije 2 500 god
Za kraj ako ste nešto naučili iz mog teksta i Sokratove priče, ako vam se upalila lampica, drugi put ipak razmislite prije nego izgovorite nečije ime i poželite o nekome reći nešto ružno. Ako pak saznate da su o vama pričali i da ste čuli da vas ogovaraju, oprostite im i gledajte od danas na ogovaranje drugim očima, jer za dobrim konjem se prašina diže, a ogovaranje obično više govori o onima koji to čine nego o onome protiv koga je upereno.
Ogovaranje svima služi kao lijek protiv nesigurnosti i straha, pa ogovaranjem drugih tješimo jedni druge, no ne vidimo da time širimo samo loše informacije. Ono što možete u ovom trenutku da shvatite da malena žar može zapaliti cijelu šumu, i da vam ne treba iskustvo u kojem vaš jezik i vaša reakcija na ogovaranje budu žar koja će jednog dana spaliti druge pa i vas same.
Poput mnogo toga u životu, ogovaranje jednostavno ne možemo spriječiti, ali možemo shvatiti da o nama ovisi kako ćemo postupati u ovakvim situacijama i da jedino taj dio trenutka možemo kontrolirati.
Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima, jer ako ništa drugo sa sigurnošću u sebe i svoje postupke, lakše ćete se nositi sa iskustvima u kojima vas prozivaju. Matej 7:12
Svakoga dana budite bolja verzija sebe i čitajte dalje kolumnu „Ljepša strana života“ na portalu pozitivnih ljudi, vijesti, ideja i događaja: www.samopozitivno.com .
Mara Majstorović 🙂
