Zabavišta – Prve predškolske ustanove

Već u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju na nastavi povijesti učimo o početcima školovanja u Hrvatskoj. No, ono što je često zanemareno je tema predškolskog obrazovanja ili jednostavnije rečeno – tema prvih vrtića. Ona je, kao i tema školovanja, važna želimo li doista učiti o potrebama modernoga društva te o okolnostima u kojima te potrebe nastaju.

Razdoblje druge polovice 19. stoljeća bilo je vrijeme tranzicije od feudalnog prema građanskom društvu, tj. vrijeme u kojem je industrijska revolucija svoje odjeke sve više pokazivala i u našim krajevima. U takvim je okolnostima institucija obitelji u gradovima morala proći kroz prilagodbu, redefinirajući tradicionalne uloge unutar obitelji, ali i uloge obitelji u društvu.

Piše: Nikica Torbica/ Samopozitivno.com

Polaganom emancipacijom žena i njihovim uključivanjem u svijet rada i život zajednice, žene više nisu mogle samostalno odgajati mnogočlanu obitelj. Broj djece se smanjuje, no i dalje ostaje potreba institucionalne brige za djecom žena koje su radile. U takvim okolnostima, iz čiste potrebe, nastaju prve predškolske ustanove.

U Hrvatskoj je prvi vrtić osnovan 1869. godine u Zagrebu, svega godinu dana nakon osnivanja prvog vrtića u Beču. U tom razdoblju on nosi naziv zabavište, pokušavajući njime dočarati ideju kako je više od mjesta na kojem su djeca privremeno zbrinuta.

Ubrzo nakon osnivanja prvih zabavišta, ona se već u Mažuranićevom zakonu o školama iz 1874. spominju kao neobavezni dio obrazovnog sustava, dok se njihov pravni status rješava posebnim zakonom iz 1878. godine. To nam svjedoči kako se njihovom razvoju nije pristupilo stihijski, nego planski i u skladu sa suvremenim europskim standardima.

Još zanimljivije od zakona su prvi pedagoški znanstveni i stručni radovi o temi predškolskoga odgoja. Na tragu njemačkog začetnika predškolskog odgoja, Friedricha Fröbela, radove o toj temi objavljuju Ivan Perkovac, Stjepan Basariček i Antun Čuvaj. Njima treba dodati i rad Teorija zabavišta nepoznatog autora iz 80-ih godina 19. stoljeća.

Unutar te nezanemarive zbirke radova ipak se svojim opsegom i kvalitetom ističe monografija jedne mlade odgajateljice, Antonije Cvijić. Njezino djelo Rukovođ za zabavište pronalazimo na samome kraju 19. stoljeća, kada nam ono donosi na 293 stranice detaljno obrađenu problematiku zabavišta i time ostavlja neprocjenjiv uvid u odgojno-obrazovni sustav jednog vremena. O odjeku tog rada najbolje svjedoče brojna znanstvena istraživanja koja ga obrađuju kroz čitavo 20. stoljeće, čak i nakon što su neke metode i pristupi iz djela zamijenjeni novijim modelima. Možemo to tumačiti kao  svojevrstan izraz zahvalnosti i poštovanja autorici koja je udarila temelje pedagogiji predškolskoga odgoja.

Na kraju, osvrnimo se i na sam izgled zabavišta. Ona su svojim sadržajem bila moderna i nisu zaostajala za europskim zabavištima. Bilo je poželjno, iako ne i nužno, da imaju svoj vrt u kojem bi se djeca brinula za povrće, cvijeće i za domaće životinje. Unutar same zgrade djeca bi se igrala drvenim igračkama koje su često bile metodički oblikovane tako da bi ih djeca morala prethodno sastaviti i biti domišljata u njihovoj upotrebi. Dio vremena bio je posvećen i učenju strpljenja i usmjerenog djelovanja koji su zamišljeni kao priprema za školu.

Sve je to odgovaralo najvišim pedagoškim standardima tog razdoblja. Ipak, ako bismo promatrali zabavišta iz perspektive 21. stoljeća, ne možemo ne primijetiti kako su ona djeci često bila fizički naporna, kako su odgajateljice bile puno strože te kako su igračke bile sastavljene od sitnih dijelova koje su djeca mogla progutati.

Neovisno o tome, možemo zaključiti kako su zabavišta bila odgovor na novu društvenu potrebu i jedan u nizu kotačića koji je omogućio tranziciju s tradicionalnog na moderno građansko društvo. Proučavajući začetke zabavišta dobivamo jedinstven uvid u prilagodljivost ljudi u razdoblju velikih društvenih promjena i spremnost na rješavanje problema koji te promjene prate.

Izvori:

• Branimir Mendeš; Početci institucijskog predškolskog odgoja u Hrvatskoj i njegova temeljna obilježja
• Branimir Mendeš; Pogledi na dječju igru Antonije Cvijić u djelu „Rukovođ za zabavište“; Croatian Journal of Education : Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje, Vol.16 No.Sp.Ed.1 Veljača 2014.
• Zrinka Miljan; Dječje radosti 19. stoljeća – slikovnica – edukativna dječja igračka; Povijest u nastavi, Vol.21 No.1 Ožujak 2014.
• Štefka Batinić; Prve rieči o zabavištima u Hrvatskoj; Dijete, vrtić, obitelj : Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, Vol.19 No.71 Ožujak 2013.
• http://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/zaboravljena-povijest-djecjih-ustanova-ovako-su-izgledali-prvi-hrvatski-vrtici/469555/