Vukovarske olimpijske mjere: Kupalište koje bi oduševilo i izvanzemaljce!

Futurističko zdanje, najmodernija oprema, olimpijske mjere – najkraći je to opis novog kompleksa vukovarskih bazena čija se gradnja dovršava u gradskoj četvrti Borovo naselje, na istoj lokaciji gdje se od 60-ih godina prošlog stoljeća nalazio vukovarski bazen, kasnije teško devastiran u agresiji na Vukovar 1991. godine.

Zapravo, riječ je o dvoranskom plivalištu uz koje se nalaze i bazeni na otvorenom, a cjelokupna investicija koštala je nemalih – 60 milijuna kuna. No, bit će to kompleks na ponos grada Vukovara, i radost Vukovaraca, i djece i odraslih.

Točnije rečeno, uopće se ne radi o obnovi, jer će negdašnje otvorene bazene zamijeniti reprezentativno zdanje pravog, zatvorenog bazena olimpijskih dimenzija. Premda će predstojeća ovoljetna kupališna sezona dijelom “zaobići” novo dvoransko plivalište i otvorene bazene, jer se njihovo puštanje u rad planira tek u kolovozu.

Inače, stari bazenski kompleks u Borovu naselju sagrađen je 1959./60. godine. Iako neki izvori spominju i 1961. godinu, i kao i svi drugi tamošnji športski objekti (dvorana, stadion) bazen je bio dijelom kompleksa i naselja tvornice Borovo, tadašnjeg industrijskog diva na tlu Jugoslavije. Ondašnji se plivališni kompleks sastojao od, doduše otvorena, dva olimpijska bazena, prema tadašnjim standardima, uz prateći klupski objekt, tribine sa sunčalištem… Od polovine 70-ih godina, zahvaljujući grijanoj vodi i pneumatskoj balonskoj kupoli za natkrivanje, omogućeno je bilo i zimsko korištenje bazena.

Agresija iz 1991. godine značila je i devastaciju bazena, baš kao i kompletnog hrvatskog grada heroja na Dunavu. Priča oko novih bazena počinje, međutim, prije punih deset godina. Premda će predsjednica Fonda za obnovu i razvoj Vukovara Ljiljana Blažević reći da postratni počeci obnove bazena sežu u 2003. godinu, kada je Fond, koji vodi i priču novog dvoranskog plivališta, utrošio 2,5 milijuna kuna na obnovu starog, malog bazena koji je dvije godine bio iznova omiljenim kupalištem Vukovaraca. Veliki bazen ostao je pak, devastiran.

– Donesena je potom odluka da se u Vukovaru gradi zatvoreni bazen – objašnjava Blažević, dodajući kako su vukovarski bazeni “ispali” iz donatorske obnove Vukovara na koju je 1997. godine solidarno, cijelu Hrvatsku, pozvao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, i to zato jer nisu postojali potrebni “papiri”.

Pripremne radnje su, podsjeća nas Blažević, potrajale punih pet godina – zbog iznimne kompliciranosti cijele priče oko gradnje novih vukovarskih bazena. Od rascjepkanosti čestice na kojoj se trebalo graditi, preko toga da je zemljište bilo u sastavu kombinata Borovo, do situacije da je i novosagrađeni objekt zapravo u vlasništvu države. U konačnici bi se, odlukom države, darovanje ili upravljanje novim dvoranskim plivalištem u patronatu Grada Vukovara, naknadno rješavalo.

– U dogovoru s Gradom Vukovarom, jer zajedno idemo u završnicu projekta, osnovat ćemo posebnu ustanovu koja će skrbiti o plivalištu, a koja bi i uposlila 30-ak djelatnika – kazuje Ljiljana Blažević.

Također, Fond za obnovu i razvoj Vukovara već ima za ovu godinu odobrenih 1,5 miljuna kuna za pokrivanje troška tzv. hladnog pogona, dok se svi novosagrađeni sadržaji ne stave u funkciju i da u konačnici bazen bude samoodrživ.

Zaključeno je bilo, naime, da je suvremeno zatvoreno plivalište jedna od važnih strateških i vitalnih građevina za grad Vukovar, prije svega zbog rekreacijskih i zdravstvenih razloga, ali i zbog vukovarske djece – neplivača. Nakon svih pravnih zavrzlama, 1. rujna 2011. godine počeli su radovi prema projektu nagrađivanog arhitektonskog biroa Idis Turato iz Rijeke, s izvođačem radova osječkom Gradnjom. Parcela na kojoj je kompleks zavidne je veličine – 10.000 ‘kvadrata’, dok se dvoransko plivalište prostire na više od 4300 četvornih metara, dijelom i na četiri etaže.

Osim bazenskog dijela, tu su i prateći klupski i ugostiteljski sadržaji, ulazni foaje po cijeloj visini građevine, prostor za manje skupove, projekcije, fitness dvorana, uredi, prodajni prostori, reflektori za noćno kupanje… Bazenska dvorana je, kao središnji prostor, izravno povezana i s prostorom vanjskog plivališta.

Službeni naziv je dvoransko plivalište, dok je kompletna bazenska tehnika vrhunac tehnologije, s inox školjkama, što isključuje uobičajene pločice koje su teže za održavanje. Blažević naglašava i da je od početka suradnik u toj priči bio Tomislav Karlo, hrvatski plivač i tajnik Hrvatskog plivačkog saveza, koji je svojim velikim znanjem i iskustvom pridonio da vukovarski bazen ima “u Hrvatskoj trenutačno najbolji status u certificiranoj opremi za održavanje natjecanja”.

– Cijela ova regija, od Iloka do Zagreba, nema tako nešto, osim nas u Vukovaru – istaknula je predsjednica Fonda, dodajući da će Vukovar biti mjesto natjecanja sportaša u vodi, što za Vukovar, dodala je, nije mala stvar.

Osim toga, za Vukovarce će novo dvoransko plivalište biti zanimljivo i zbog vrlo atraktivnog sadržaj.

Zanimljvo je, u tom kontekstu, da će se ugraditi pomično dno koje omogućuje promjenu dubine bazena prema želji, što će osigurati da se i u zimskim mjesecima mogu održavati najecanja, ili pak rehabilitacijske vježbe, tečajevi plivanja, gimnastika u vodi…

– Bilo je i gunđanja zašto Vukovaru to treba i tko će to plaćati. Ali Vukovar je olimpijski bazen imao i prije i nismo htjeli dopustiti da idemo ispod standarda građanima koji znaju da je Vukovar to imao i prije Domovinskog rata. Najmanje što se sad moglo učiniti, to je, između ostaloga, vratiti gradu ono što je imao, na svim razinama. Tim prije što su Vukovarci uvijek imali istaknute sportaše, pa se, eto, sada vraća i natjecateljski rang kojeg ćemo opet imati. Sigurno će to u ovome trenutku biti u Hrvatskoj najbolje kupalište, jer je riječ o najsuvremenijoj opremi, prema međunarodnim standardima. Vukovar je to zaslužio – kategorična je Blažević.

Treba još dodati kako je prije samih radova provedeno istraživanje javnog mnijenja gdje je 85 posto Vukovaraca bilo za zatvoreni bazen, a k tome je više od 200 udruga u Vukovaru, dakle nevladin sektor, potpisalo potporu zatvorenom bazenu. Ako jedna Korčula gradi zatvoreni bazen, a na moru je, kako to onda ne bi trebalo jednom gradu kao što je Vukovar, na kontinentu, opći je zaključak ovotjedne panonske kupališne priče.