Vlasnica cvjećarskog biznisa: Spori rast je ključ mog uspjeha
Nije rijetko da ljudi biraju jedno zvanje, a njihovo profesionalno opredjeljenje postane nešto drugo.
– Tako je bilo i u mom slučaju. Grafika je bila moj odabir. Dobila sam, kao dobra studentica, i odličnu stipendiju te nakon studija i zagarantiran posao. Međutim, kratko sam radila u struci – kaže Selma Smajić, vlasnica Vrtnog centra Ures, sa sjedištem u Umagu i poslovnicom u Poreču.
Od osnutka 1994., kad je pokrenula proizvodnju i prodaju cvijeća za unutarnje i vanjske prostore, Ures je do danas prerastao u centar koji se bavi hortikulturnim uređenjem vrtova i ozelenjivanjem interijera te nezaobilazan partner velikim hotelskim kućama u regiji i šire.
– Povezanost s biljem rodila se još kad sam s bakom čupala korovčiće u njenom povrtnjaku – priča Selma. Ta je ljubav samo čekala priliku da se razvije. Zato je jednog dana bilo dovoljno slučajno poznanstvo s uzgajivačem bilja iz Nizozemske da pomalo zakorači na cvjećarski put.
– Nakon podizanja jednog plastenika i uzgoja sezonskog bilja biljke su postale moja profesionalna okupacija. Dvije-tri godine nakon toga nastojala sam povezati grafiku i cvjećarstvo, i uživala sam u tom spoju, no u jednom trenutku bilo mi je previše i morala sam se opredijeliti – iskrena je Selma.
Cvjećarstvo je prevagnulo, a poslove oko dizajna prepustila je prijateljici s fakulteta. Prvi koraci u cvjećarstvu bili su u proizvodnji sezonskog bilja, no proizvodnja u sezonskom opsegu uskoro nije bila dovoljna za normalno funkcioniranje, pa je trebalo prihvatiti nove izazove.
Tako je otvoren prvi vrtni centar u Poreču, nakon čega je Ures počeo raditi direktno s nizozemskom burzom cvijeća te je razvio maloprodaju i veleprodaju bilja. A potom je otvoren i drugi centar u Umagu.
– Osluškujući potrebe tržišta, počeli smo s hortikulturnim uređenjem okućnica, što uključuje projektiranje, sadnju, zatravljivanje, postavljanje sustava zalijevanja, periodično održavanje vrtova. Sve se razvijalo polaganim, po mom mišljenju, zdravim tempom – kaže Selma.
Iako se čini da je uspjeh došao lako, trebalo je puno truda i odricanja.
– Od pokretanja posla pa do trenutka u kojem imate osjećaj da normalno živite, plaćate obaveze prema državi, dobavljače, funkcionirate i privatno, trebalo je proći 5-6 godina predanog rada. Radni dan trajao je po 12-13 sati, radilo se vikendom i praznikom – govori Selma, koja danas s pravom može reći da priča priču o uspjehu.
Osobito kad se uzme u obzir da je tvrtka startala isključivo na temeljima obiteljske ušteđevine. Kad se nakon rata krenulo s poticajnim mjerama prema poduzetnicima, mogli su ih dobiti samo oni koji posluju besprijekorno i imaju takvu dokumentaciju.
– Nekoliko puta smo uspjeli i to mi puno znači jer sam nakon toga uvijek osjećala pomake i rast u tvrtki – kaže i dodaje da je Ures imao razvojne faze od jednog do 50-ak zaposlenih u dva vrtna centra, a zbog dobre prilagodbe uspješno je preživio i ekonomsku krizu.
Važno je znati odustati kad ne ide
Selma je 2009. pokrenula i nasad malina te drugog bobičastog voća.
– Prve dvije godine okušali smo se i u proizvodnji prerađevina od bobičastog voća, no prestali smo jer taj segment nije donosio očekivani profit – kaže poduzetnica. No upravo se ostvaruju planovi vezani uz stvaranje novog brenda u cvjećarstvu:
– Adaptiramo prostor za otvaranje cvjetnog studija u centru Umaga. To znači i nova zapošljavanja – najavljuje Selma.
Dobar izbor suradnika je pola posla
Vlasnica Uresa kaže da si danas može priuštiti da radi 7-8 sati na dan i da ima vremena za gušte: bicikliranje, ples, putovanja i vrtlarenje. Posao je organiziran na sektore i svaki ima voditelja koji se brine o efikasnosti te je redovito informira o svemu.
– Uhodan smo tim, svi znaju svoje zadatke i ne stvaramo probleme oko ‘uskakanja’ u druge sektore. Mala smo tvrtka i, ako svatko razumije da djelujući stvara za sebe, a tek onda za vlasnika, posao može biti kvalitetno i brzo odrađen – dodaje.
Izvor: 24sata.hr, Foto: Womeninadria.com
