Veliki razgovor s Ivanom Đikićem: ‘Šutnja je najveći problem Hrvatske danas. Svi smo krivi za to’

Ima li u hrvatskoj politici dovoljno kvalitetnih ljudi? Nažalost, ne. Političke stranke nisu organizirane tako da se u njima biraju i promoviraju najbolji koji će voditi stranke, a kasnije i državu, budu odgovorni javnosti.

Naš ugledni znanstvenik Ivan Đikić nedavno je i službeno primljen u Američku akademiju znanosti i umjetnosti, kao međunarodni počasni član u grupi za interdisciplinarnu znanost jer je bio podržan od tri razreda akademije.

Hrvatska akademija, prisjetimo se, prije desetak godina nije ga htjela primiti ni kao dopisnog člana. S prof. dr. Đikićem, jednim od svjetskih autoriteta u području istraživanja tumora, razgovarali smo tijekom njegova boravka na Tajvanu, Međunarodnoj konferenciji za autofagiju, ili drugim riječima, procesu staničnog čišćenja organizma. Đikić je uoči našeg razgovora večerao s Yoshinorijem Ohsumijem, dobitnikom Nobelove nagrade za medicinu 2016. upravo iz tog područja. Evo što nam je rekao o svom dojmu o primanju u Američku akademiju znanosti, zajedno s još 200 novih članova.

– Cijela ceremonija trajala je dva dana. Svečano primanje sastoji se od čitanja glavnih znanstvenih postignuća, te službenog potpisa u knjigu gdje se nalaze potpisi svih dosadašnjih članova Akademije. Tim činom prihvaćamo obaveze akademije, njihovu povelju i postajemo punopravni članovi. Cijela dva dana ispunjena su vrhunskim predavanjima, razgovorima, uspostavljenjem suradnje na projektima, upoznavanjem novih članova Akademije i starih članova koji sudjeluju na tim danima proslave. To je bio jedan od vrhunskih intelektualnih događaja u mom životu, bio sam posebno ponosan da sam u relativnoj ranoj fazi karijere doživio nešto tako posebno. Nakon svega jako sam motiviran za daljnji znanstveni rad, te sam počašćen da sam mogao sudjelovati zajedno sa svojom obitelji na toj ceremoniji.

Počasni član

Čemu konkretno možete zahvaliti taj izbor?

– Izabran sam na temelju svog znanstvenog rada na istraživanju životnih procesa u stanici, te mehanizama razvoja tumorskih oboljenja. U nominaciji je naglašeno da je moj znanstveni opus doprinio razumijevanju uklanjanja opasnih proteina i organela unutar stanice koristeći ubikvitin-proteasom i autofagiju kao dva mehanizma čišćenja naših stanica. Osim toga, posebno je da su ta otkrića unaprijedila razumijevanje postanka raznih bolesti poput tumorskih oboljenja, infekcija i neurodegenerativnih bolesti. Budući da ne živim u SAD-u, izabran sam za međunarodnog počasnog člana Američke akademije. Zanimljivo je da je moj znanstveni rad prepoznat od strane više od jednog razreda Akademije, te stoga pripadam u novo formirani razred: interdisciplinarne znanosti.

S druge strane, HAZU vas nikad nije primila u svoje redove. Kakav je vaš odnos prema tome?

– Nepotrebna je javna rasprava o članstvu u HAZU-u. Bivše događaje ostavimo u prošlosti i okrenimo se budućnosti u kojoj na svako priznanje trebamo gledati pozitivno. Velika je čast kao državljanina Hrvatske ali i kao studenta Zagrebačkog Sveučilišta da sam izabran u Akademiju znanosti u SAD-u i na to bih se htio fokusirati u ovom intervjuu. To je bila ogromna promocija i naše države i mog Sveučilišta na kojem sam studirao medicinu i doktorirao.

Zašto se kod nas manje cijene naši znanstvenici nego što je to slučaj izvan granica Hrvatske?

– O tome kako se cijene znanstvenici i stručnjaci u Hrvatskoj treba se javno raspravljati i činiti sve da se situacija unaprijedi jer danas nije pozitivna. Poznato je mnogima, a posebno roditeljima u Hrvatskoj čija djeca nakon završetka fakulteta ili doktorata puni elana i optimizma žele raditi i iskazati svoje znanje. No stvarnost je takva da mladi talentirani stručnjaci često ne mogu iskazati svoje znanje, ne dobivaju slobodu ili šansu za napredak ili su ponekad i aktivno priječeni u napredovanju na uštrb onih koji marljivo treniraju poslušnost i šutnju, a ne kvalitetan rad. U sustavu znanosti i obrazovanja nedostaje poštivanje propisanih načela, te promocija najuspješnijih i najsposobnijih kandidata. To se posebno dobro vidi kod izbora profesora, znanstvenika u napredovanju, o ćemo smo već razgovarali i u vašim novinama. Mislim da je transparentni, odgovorni i kvalitetni izbor znanstvenika tema o kojoj se treba javno govoriti, educirati mlade generacije. Treba unaprijediti takav način komunikacije radi mladih koji moraju dobiti svoju šansu da iskažu svoje talente i svoje vrijednosti.

Prijateljski odnos

Vama se u Hrvatskoj zapravo zamjerala vaša iskrenost i kritičnost. Nisu li to vrline koje bi trebale krasiti znanstvenike?

– Ljudi u Hrvatskoj cijene moju iskrenost, znanje i kritičnost što osobno svjedočim svaki put kad dolazim u Hrvatsku. Osim toga za svoj javni rad dobio sam brojna priznanja od manjih mjesta, gradova, županija, brojnih civilnih udruge sve do najviših civilnih odlikovanja Republike Hrvatske poput Ordena kneza Branimira s ogrlicom koju sam primio od predsjednika RH za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnog položaja i ugleda RH i njezina odnosa s drugim državama. U svom javnom djelovanju ne želim se osvrtati niti podilaziti političarima ili lokalnim moćnicima koji se bore za svoje pozicije i beneficije. Sve što sam do sada radio u Hrvatskoj na moju sreću dobro je rezoniralo s mišljenjem većine građana i s potrebama mladih u Hrvatskoj

Hoćete li i kako obnoviti veze sa Sveučilištem u Splitu? Nakon što ste ga napustili, promjena rektora rezultirala je počasnim doktoratom.. 

– Vrlo rado bih ponovo surađivao sa Splitskim Sveučilištem jer sam uživao u svakom provedenom danu rada s kolegama i studentima u Splitu. Postoji i vrlo pozitivna atmosfera i želja kolega na Medicinskom fakultetu ali i samog rektora Ljutica da unaprijedimo nasu suradnju. Primjerice, ove godine je pokrenuta inicijativa da mi se dodijeli počasni doktorat Sveučilišta u Splitu. To priznanje sam primio s velikim poštovanjem prema ustanovi u kojoj sam radio 15 godina, i prema kolegama, studentima i građanima Splita s kojima gajim duboki prijateljski odnos. Čim budem smanjio obaveze u SAD-u, pokušat ću ponovno pomoći kolegama u Splitu kao znanstvenik. Moja je velika želja da to ostvarimo.

To bi značilo rad s mladim znanstvenicima?

– Da, više znanstveni rad na istraživanju tumora. Poziciju profesora medicinskog fakulteta napustio sam zbog nekorektnih riječi bivšeg rektora Anđelinovića i za mene je ta priča završena. U borbi za prava sveučilišnih profesora na njihov dignitet znanost je s vremenom nadvladala politiku. Sadašnji rektora Ljutić i vodstvo Sveučilišta vrednuje drukčiji standarde što otvara vrata uspostavljanju novih profesionalnih odnosa.

– Želio bih čestitati svim članovima Sveučilišta, od studenata, asistenata, docenata i profesora, te svima koji rade na Sveučilištu na toj velikoj obljetnici. Čestitam i svim bivšim studentima sveučilišta koji su promovirali vrijednosti sveučilišta u svom radu u domovini ili inozemstvu. To je veliki jubilej, trebamo svi biti ponosni na ono što je ostvareno u Zagrebu, na bivše studente koji su tu školovani. U toj svečanoj noti želio bih se i osobno još jednom zahvaliti svim svojim profesorima na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

No Zagrebačko sveučilište je godinama plasirano nisko na ljestvicama najboljih sveučilišta, povremeno s njih i ispadne, a uz vodstvo Sveučilišta istodobno se u akademskoj javnosti vežu brojne kontroverze, samovolja, nezakonite odluke…..

Što se tiče problema na Sveučilištu, o njima se treba javno raspravljati, te vlastitim angažmanom boriti se za progresivne promjene u njihovom radu. Za akademske građane je najvažnije da imaju dovoljno vremena posvetiti se svom radu direktno s mladim studenima, a njihov kvalitetan rad treba i adekvatno honorirati. A što se tiče pisanja u medijima o rektoru i vodstvu Sveučilišta čini mi se da se oni previše ne obaziru i očigledno ne mijenjaju. Postoji velik interes kod studenata, njihovih roditelja i kod građana za promjene i napredak samog Sveučilišta. No većina tih dobronamjernih inicijativa je blokirana od ljudi koji bi te promjene trebali sprovesti, a to su članovi Senata, te dekani kao vodeći ljudi fakulteta, uz ministarstvo i Vladu koji financiraju sveučilište. Oni bi trebali izabrati rektora s jasnom vizijom modernog razvoja Sveučilišta. Danas Zagrebačko sveučilište gubi kvalitetu i pada sve niže na ljestvicama, u usporedbi sa sveučilištima u Bugarskoj, Rumunjskoj, Srbiji, Sloveniji… i na kraju krajeva i u Hrvatskoj. Split je pretekao Zagreb prema međunarodnim mjerilima uspješnosti. Rijeka je uspostavila kvalitetno vodstvo i vide se smjernice budućnosti sveučilišta. Želio bih upravo sada kad se slavi 350. godišnjica da se pokrenu promjene i unaprijedi situacija Zagrebačkog sveučilišta. Ono zaslužuje bolje, zbog svoje povijesti, talenata, profesora i mladih kojima moramo ponuditi uvjete da budu još bolji nego bivše generacije.

Dva su medicinska fakulteta dobila negativno mišljenje Nacionalnog vijeća za znanost, pulski i Katoličkog sveučilišta. Jesu li u Hrvatskoj novi medicinski fakulteti višak?

– Svaki fakultet ili veleučilište su dobrodošli ako su bazirani na kvalitetnim programima. Važna je njihova kvaliteta i odgovornost za ostvarivanje obrazovnih programa. No trebamo to gledati i iz druge perspektive. Fakulteti su danas male i dosta sužene ustanove. Moderno obrazovanje zahtjeva interdisciplinarnost tako da liječnici trebaju biti educirani od strane kemičara, fizičara i matematičara. Postoje li oni u izoliranim medicinskim fakultetima? Ne postoje. Takvi stručnjaci mogu sudjelovati u obrazovanju studenata medicine kroz moderna i uspješna integrirana sveučilišta. Lokalna parcijalizacija u Hrvatskoj, gdje bi svako mjesto htjelo imati svoj fakultet, a svaki bi fakultet htio biti financijski neovisan, jednostavno nije održiva. Što je više ljudi koji žele biti u rukovodećim foteljama, to se više novca troši na administraciju, a manje je ulaganja u studente, manje zajedništva, manje interdisciplinarnog rada i to nas vodi u prošlost umjesto da se okrenemo prema budućnosti.

Dakle, bolje da imamo manje fakulteta medicine?

– Puno je bolje da se fakulteti ujedine i da imamo integrirana i interdisciplinarna sveučilišta koja bolje funkcioniraju. Ozbiljna je stvar formirati fakultet medicine. To nije lako.

Čitav intervju pročitajte na stranicama Novog Lista klikom ovdje