Uživo iz knjižničnog tračeraja
Sve što je potrebno za trijumf zla jest da dobri ljudi ne učine ništa.
Edmund Burke
Prije nekoliko dana našla sam se u knjižnici u još jednoj potrazi za novim pričama koje će mi zabaviti um. Zanimljivo je da sam našla sočnu priču prije nego sam i dotaknula korice knjige.
Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com
No krenimo redom.
Ne znam kako vama, ali meni su knjižnice oduvijek predstavljale sveto mjesto i obuzme me neki posebni osjećam mira kad kročim unutra. Jedan od najdražih osjećaja predstavlja mi ona potpuna izgubljenost kad se nađem okružena policama ispunjenima stotinama šarenih omota i imam sve vrijeme svijeta da odaberem koji želim.
E u takvom nadasve svetom i uzvišenom osjećaju ukližem neki dan u knjižnicu, pozdravim i brzo se ušuljam među police spremna za novu dozu.
I prebirući po knjigama primijetim da dvoje zaposlenika u blizini moje police dosta glasno priča. Oke, ništa čudno Bože moj, pa ne moraju šutjeti iako bi bilo idealno. Nastavljam po svom. Par minuta kasnije shvatim da ih jasno i glasno čujem već neko vrijeme te da sam počela u međuvremenu i slušati.
Znatiželja je ubila mačku.
Shvatim da je tema razgovora uglavnom kukanje. Oke, dobro.
Nikada, apsolutno nikada mi neće biti jasno zašto ljudi s tako genijalnim poslom uopće ikada kukaju (a kukaju često), ali valjda ne znaš dok ne probaš pa neću suditi iako već malo jesam.
Ajde Jelena, što te briga, svoje vrijeme i energiju troše, deder se ti fokusiraj natrag na knjige.
Ali ne ide mi baš. Jako su glasni, što riječima, što emocijama. Usisana sam u njihov razgovor. I shvatim da je zapravo sva negativnost, kuknjava, jad i čemer o kojem razglabaju usmjeren na jednu jedinu osobu, rekla bih ovako po slobodnoj procjeni kolegicu.
Neću prenositi koje sve rečenice su doplutale do mojih ušiju, ali takve riječi ne bi nikada trebale biti izgovarane o drugim ljudima, pogotovo ne toliko glasno na javnom mjestu. Sad mi više nije toliko OK.
Shvaćam da se ljudi u vlastitim strahovima i sumnjama znaju braniti napadajući imaginarni sustav ili nešto neopipljivo jače od njih pa sjede i kukaju kako bi oni, ali šef, direktor, Vlada, država, Crkva, vanzemaljci…im ne daju. Ta su uvjerenja zbilja jaka.
Ali nikako, nikako, mi nije bilo jasno zašto dvoje ljudi koji su trenutno na mjestu gdje mogu biti beskrajno kreativni i inovativni biraju svoje vrijeme provoditi tako…beskorisno.
Odmah su mi na pamet pale tri ideje kako bi bolje mogli povećati svoj doprinos knjižnici, ali ništa nisam rekla.
Slušala sam nekoliko minuta, pametovala u svojoj glavi, zaključila da sam bolja osoba i nisam ni zucnula. A trebala sam.
Da sam uzrokovala da se samo na sekundu zapitaju o svom ponašanju, već bi bio napredak. Ali nisam, prešutjela sam i dala sam im odobrenje da nastave. Koliko puta prešutite ovakve i slične situacije pod parolom: „Ma ne tiče me se, ja sam bolja od toga“? Ili ne želite započinjati raspravu radi mira, a zapravo je važno kakvo mišljenje te osobe imaju o vama?
Ja puno puta. Ali tog dana sam odlučila da ću pokušati drugačije. Pogotovo jer znam zašto mi je cijela situacija toliko zasmetala – vidjela sam sebe u njima. Sve one situacije iz prošlosti i vrijeme koje sam nepovratno izgubila na izgovaranje tih istih rečenica kao i oni sada počele su mi odzvanjati u glavi.
Nisam bolja osoba, samo sam blagoslovljena dosadašnjim iskustvom koje me naučilo samo jednu lekciju drugačije od njih. I tiče me se.
Tiče me se da stvorim realnost malo bolju od one koju sam zatekla. Od mene počinje utjecaj na okolinu i ono što dajem (ili ostavljam da bude) širit će se dalje.
Život nam svakodnevno daje prilike da mijenjamo svijet, ali su toliko sitne i neprimjetne da najčešće ostaju neiskorištene u lovu na velike revolucije. Strah, manjak ljubavi i osjećaj manje vrijednosti u tuđem ponašanju poziv su na reakciju jer od njih nitko nema koristi. Najmanje onaj u kojem obitavaju.
Zato koristim ovu priliku da tim dvjema zbunjenim dušama poručim: vi ste voljeni, potrebni i vrijedni. Nema razloga da se bojite i umanjujete vrijednost drugog bića. To nije način da povećate vašu. Obratite pozornost na obilje kreativnosti oko sebe i fokusirajte se na nju. Ako vas to ne zanima, idite dalje u svojoj potrazi. Sretno i hvala što pomažete održavati knjige na životu.
A vama hvala što ste ovo pročitali i pomogli mi koristiti svoj glas – šutnja mi je puno teže padala.
