Uzgoj paprike u organskom vrtu
Paprika (capsicum annuum) – skupina Grossum (slatka) i skupina Longum (ljuta), pripadaju porodici pomoćnica (Solanaceae). Višegodišnja biljka tropskih i suptropskuh krajeva koja se kod nas uglavnom uzgaja kao jednogodišnja kultura.
Piše: Ivana Strunje/Organsko carstvo
Danas na tržištu postoji mnogo različitih sorti paprike, koje svojim bojama, oblicima, veličinom plodova i ukusima očaravaju mnoge vrtlare te je ovo jedna od biljaka kojoj mnogi ne mogu odoljeti te je često uzgajaju i kao ukrasnu biljku u posudama na svojim balkonima (posebno male ljute papričice).
Iako su slatka i ljuta paprika različitog okusa, uzgajaju se na potpuno jednak način.
Za uspješan urod zahtijevaju prije svega plodna i ocjedita tla, i tople, zaklonjene položaje u vrtu te se stoga uzgajaju iz presadnica i presađuju na stalno mjesto tek kad se tlo dobro zagrije i kada prođu opasnosti od mraza.
Uzgoj presadnica
Sjetva sjemena paprike započinje već u veljači ili početkom ožujka u grijanim i zaštičenim prostorima. Klijanje sjemena, kao i rast biljke dosta je dug, pa je potrebno i više od dva mjeseca kako bi biljka narasla 15 – tak cm te razvila 5 – 6 pravih listića i bila spremna za sadnju na otvorenom.
Optimalna temperatura za nicanje sjemena paprike iznosi 23 – 24 stupnja Celzija, a kada se biljka pikira (nakon što razvije dva prva listića) optimalna temperatura iznosi oko 20 – 22 stupnja Celzija.
Prije presađivanja biljke na otvoreno potrebno ih je izvrgnuti procesu kaljenja ( prilagodbe na vanjske uvjete) što traje 10 – 15 dana.
Kod uzgoja paprike, monokultura nije preporučljiva, pa je neizbježno poštivanje plodoreda u trajanju najmanje 3 – 4 godine. Kao najbolji predusjev za uzgoj paprike su mahunarke, a najlošiji su svakako kulture koje spadaju u istu biljnu porodicu rajčice, krumpir, patliđan. Nakon paprike na isto mjesto preporučljivo je uzgajati korjenaste kulture ili kupusnjače, a izbjegavati njoj srodne biljke rajčicu, krumpir i patliđan koje crpe ista hranjiva iz tla te su sklone istim bolestima i napadu štetnika.
Dobri susjedi u vrtu paprici su špinat, rotkvica, crveni luk, poriluk, kamilica, dragoljub i kadifica te iako spadaju u istu porodicu mnogi vrtlari tvrde da su paprika i rajčica dobri susjedi u vrtu. Rajčica posađena pokraj paprike, poslužit će joj kao svojevrsna zaštita u vrućim ljetnim mjesecima stvarajući joj potrebnu sjenu.
Loši susjedi u vrtu paprici su krumpir, patliđan, grah, kelj i kupus.
Kod uzgoja različitih vrsta paprike, posebno slatke i ljute, u vrtu je potrebno održavati razmak, jer se biljke u vrijeme cvatnje mogu ukrstiti, pa se događa da slatka paprika postaje ljuta.
Paprika je vrlo osjetljiva na hladnoću i mraz, pa se sa sadnjom na otvorenom u kontinentalnim područjima uglavnom započinje tek polovicom svibnja.
Za uspješan rast i razvoj biljci je potrebno omogućiti dovoljno hranjiva, jedan dio prilikom sadnje te još nekoliko puta u tijeku vegetacije.
Presadnice paprike sade se u iskopane jamice u koje se doda nekoliko šaka komposta i po mogućnosti šaka zeolita (zeolit u sušnijim razdobljima opskrbljuje biljku sa vodom i potrebnim mineralima). Biljke se sade nešto dublje nego što su rasle u uzgojnim posudama. Razmak između biljaka iznosi 40 – 50 cm,u redu, a između redova 50 – 70 cm, ovisno o kultivaru.
Nakon sadnje potrebno ih je dobro zaliti odstajalom vodom te oko njih prekriti tlo organskom sirovinom (slama, sijeno…) kako bi se spriječilo isparavanje vode iz tla (evaporacija), zakorjenjivanje i ispiranje hranjiva.
Njega paprike
Paprika je dosta zahtjevna biljka koja najbolje uspijeva na tlima koja su dobro opskrbljena organskim tvarima. U tijeku vegetacije dobro ju je nekoliko puta prihranjivati organskim gnojivom, najbolje vrtnim kompostom, ili tekućim gnojivom od gaveza (kalij), prije plodonošenja (stvaranja plodova).
Paprika u tijeku vegetacije voli dosta vode, pa je biljku potrebno redoviti zalijevati u popodnevnim satima sa odstajalom vodom (kišnica), a kako bi sačuvala što duže vlagu u podrčju korijena preporučuje se i stalno malčiranje. Tijekom ljetnih mjeseci sloj malča se podebljava (15 – tak cm), jer osim što sprjećava isparavanje vode, debeo sloj malča štiti biljku od gljivičnih oboljenja i rasta korova.
Biljke koje su razvile veliku vegetativnu masu, što ovisi o kultivaru dobro je poduprijeti kolcima.
Berba plodova
Plodovi za prodaju se beru prije zriobe, odnosno dok su još zeleni, jer se na taj način potiće zametanje novih plodova, a zeleni plodovi postupno će sazrijeti te će duže biti za uporabu.
Ipak, najzdravije biljke su upravo one koje su dokraja sazrele i imaju najveću koncentraciju vitamina ako se odmah konzumiraju. Jednako vrijedi i kod spremanja zimnice, plodove je nakon berbe potrebno u roku 15 – tak minuta spremiti (kiseliti, zalediti i sl.), jer nakon toga njihova energija opada i gubi se dosta vitamina.
Vjerujem da mnogi od Vas iz ovakvih razloga i uzgajaju svoje biljčice te ih konzumiraju svježe ubrane, jer su onda i najljepšeg okusa. To je prava ljepota i čar vrtlarenja. <3<3<3
Na kraju sezone, kad nastupi opasnost od mraza, a na biljkama ima još dosta plodova, počupajte biljke i naopako ih privežite na grede u zaštićenom prostoru. Plodovi će postepeno dozrijeti.
Mogući problemi paprike
Najčešće bolesti koje napadaju papriku su : plamenjača, pepelnica, gangrena korijenovog vrata te vršna trulež ploda (kao i kod rajčice). Od štetnika se najčešće pojavljuju lisne uši, puževi, crveni pauk te cvjetni štitasti moljac.
