Utišaj te strahove
U jednom od trenutnih poslova koje radim često je potrebno testiranje određenog sadržaja, mijenjanje, ponovno pokušavanje, isprobavanje. Dogodi se ponekad da nešto što kreiram jednostavno ne profunkcionira i ne ostvari cilj koje u to vrijeme imam na umu. Najčešće promotrim varijable koje sam za taj pokušaj odabrala, nešto promijenim i pokušam ponovno. Sadržaja je toliko da se nemam vremena dugo snebivati nad rezultatom, misliti kako je to moj neuspjeh ili jednostavno prestati raditi jer zaključim da ne znam i ne želim naučiti.
Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com
U jednom trenutku sam se zapitala: zašto je tako jednostavno u ovoj situaciji prihvatiti ishod i pokušati ponovno, a u nekim drugim životnim pitanjima „poraze“ doživljavam tragično puštajući krivnju i strah od neuspjeha da naraste do tolike razine da više ni ne pokušavam?
Obje situacije zapravo zahtijevaju prihvaćanje razvoja kreacije koju sama radim, prilagođavanje i ponovni pokušaj. Zapravo je jednostavno. Prvu situaciju doživljavam puno manje osobno. U oba slučaja sadržaj je moja kreacija, ali kad ti je posao konstantno upoznavanje procesa jer ubrzane promjene zahtijevaju brzo prilagođavanje, nemaš puno vremena kukati nad sobom što ti nešto nije uspjelo. Pak na drugu stranu, u privatnom životu svoje pokušaje doživljavamo puno tragičnije, krivimo sebe za neuspjeh i štitimo se manjkom pokušaja.
Nakon nekog vremena trenutna bol sadašnje situacije postaje poznata, dok tamo negdje moramo doživjeti novu bol da bismo dobili ono što zapravo želimo. Prestanemo pokušavati, ali potajno uvijek želimo to napraviti. To su oni potezi, one situacije koje zamišljamo kad vizualiziramo svoje najluđe snove za koje mislimo da su toliko nerealni da se bojimo i pokušati.
Ali zapravo ne postoji nikakva bol, ona je samo imaginarna projekcija naših strahova. Nije ništa teže stvarati ono što želiš nego ono što ne želiš, samo smo uhvaćeni u naviku ponavljanja istih akcija i očekivanja drugačijih rezultata.
Što bi se dogodilo ako bismo sebe promatrali kao testera vlastitog života, kad bismo samo pokušavali stvari razmišljajući „Što će se dogoditi ako…?“ Što bi se dogodilo ako ne bismo „neuspjehe“ doživljavali tako osobno nego samo kao pokazatelje za obratimo pažnju na ono što možemo drugačije?
Jedino drugačije od trenutne situacije jest možda novi ishod, drugačija kreacija koju možda baš potajno priželjkujemo. Možda. Uvijek pokušaj ponovno, prilagodi se situaciji, zapitaj se kako se osjećaš u vezi tog cilja. Ne boj se jer vrijeme ti je ograničeno, a uistinu se nemaš ni čega bojati.
Ponekad mi pomaže promatrati strahove koji me koče u ponovnim pokušajima kao odvojenu osobu od mene koja me prezaštitnički želi spriječiti u ponovnom pokušaju. Kažem joj da će biti sve u redu jer vjerujem u najpovoljniji ishod za sebe i da se nema razloga brinuti. Svi možemo to odvojiti od sebe i na brujanje misli da smo to već pokušali i nismo uspjeli odgovoriti da su se stvari od zadnjeg pokušaja promijenile. Jer se uvijek mijenjaju i ostvarenje baš onakve situacije kakvu priželjkujemo može biti odmah iza ugla. A ponekad nam nešto bude toliko novo da u svojim glavama već stvorimo predrasude kakvo ćemo iskustvo imati i potpuno se ograničimo od novog scenarija.
Opustite se u vlastitim životnim situacijama jer je sve što se trenutno događa prolazno. To već znate. Kako ono što trenutno baš ne volite, tako i ono što volite. Zato uživajte u oboma u potpunosti svjesni sadašnjeg trenutka. Igrajte se, nastavite upoznavati sebe, tražite što vas zanima. Slušajte svaki impuls kad nešto baš želite ostvariti i napravite to poput znatiželjnog djeteta pitajući se „Što će se dogoditi ako…?“
Možda se odjednom nađete u scenariju koji ste nekoć samo sanjivo zamišljali, a možda i sami sebe iznenadite putem kojim je krenula vaša kreacija.
I mene je praćenje vlastitog osjećaja u pokušavanju doveo do ove cjelokupne spoznaje. Našla sam se na mjestu gdje je brza prilagodba i ponovna kreacija sadržaja nužna, a cijeli proces nisam doživljavala toliko osobno jer je normalni proces rada i učenja. A što je cijeli život nego učenje i skupljanje novih spoznaja, osjećaja i iskustava? Izbori koje imamo su toliki da nam ne bi bilo dovoljno nekoliko desetaka života da ih sve iskusimo. Idemo pronaći one najbolje.
Nekad samo recite da i izađite kroz vrata otvoreni za sve mogućnosti, uživajući potpuno u trenutku svoje kreacije. Igrajte se.
Jer, možda.
