Uskoro se otvara prvi kafić u kojem će pića spremati, točiti i posluživati osobe s Downovim sindromom

“Sad smo stvarno blizu, iako je u državi papira i pečata to relativan pojam”, ističe voditelj vinkovačke Udruge za osobe s invaliditetom

Buba bar, prvi kafić u Hrvatskoj u kojem će pića spremati, točiti i posluživati osobe s Downovim sindromom i intelektualnim teškoćama, pred samim je otvorenjem: prostor u centru Vinkovaca je uređen, budući zaposlenici su spremni i nestrpljivi da počnu raditi i čeka se još samo zadnji korak – dobivanje uporabne dozvole. Vinkovčani bi, prema procjenama, kavu u Buba baru mogli popiti već krajem siječnja.

Bit će to prvi primjer socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj, ističe Tomislav Velić, predsjednik Udruge za osobe s invaliditetom “Bubamara”, koji već više od tri godine gura ovaj projekt, a u prosincu 2016. pokrenuo je crowdfunding kampanju na platformi Indiegogo.

– Realizacija je stvarno pri kraju, iako je to relativan pojam jer čekamo rješavanje papirologije u državi od papira i pečata – kaže Velić. Buba bar čeka da Grad Vinkovci izda uporabnu dozvolu, što bi se, kako tvrdi, trebalo dogoditi ovih dana. Papirologiju, kaže Velić, sređuju posljednjih mjesec dana, ali se zbog praznika i blagdana priča otegnula.

Prvo iskustvo

– Čim dobijemo uporabnu dozvolu, upuštamo se u ostale zahtjeve. To je procedura i nadam se da će to trajati nekoliko dana, a ne nekoliko mjeseci. Iz Grada nam namjeravaju izaći u susret tako da očekujemo da ćemo do kraja mjeseca otvoriti bar – kaže Velić.

Zaštita od buke, ugovori sa ZAMP-om, potvrde i dozvole, raznorazna mjerenja, sa svime time su se, kaže Velić, prvi put susreli te su shvatili da se moraju naoružati strpljenjem dok ne ishode svu dokumentaciju.

– Mi se dvije i pol godine bavimo realizacijom ove ideje otkako smo je javno najavili. Isprva smo željeli zakupiti neki manji prostor, ali smo u partnerstvu s Gradom Vinkovcima pronašli prilično velik i kvalitetan prostor koji je bio u derutnom stanju. Dok smo kroz projekte i uz pomoć Grada prikupili novac i sredili bar, sve je potrajalo – objašnjava Velić.

S obzirom na to da se radilo o adaptaciji prostora, Velić kaže kako su i u udruzi ostali zatečeni kad su počeli s uređenjem.

– Struja nije bila u redu, statika zidova je bila narušen zbog čega nadzor nije dozvolio da išta radimo, pa smo morali ukopavati temelje, radili smo novu kanalizacijsku mrežu, bilo je posla – kaže.

U izgradnju, unutrašnje uređenje i prilagodbu prostora udruga je uz pomoć Grada Vinkovaca uložila između šest i sedam milijuna kuna.

– Unutrašnjost smo uređivali sami i na tome su radili socijalni radnici, psiholozi, njegovatelji i volonteri. Materijali su bili skupi, a kako nismo majstori, doslovce smo deset puta mjerili neke stvari prije nego što bismo, recimo, krenuli nešto rezati. To nas je, nema sumnje, usporilo nekoliko mjeseci – tvrdi.

Ističe kako su htjeli napraviti kvalitetan prostor te da im je cilj da se gosti koji dođu popiti kavu u Buba bar ili kuglati u kuglani u sklopu bara vraćaju onamo.

“Želimo biti najbolji”

– Težimo da budemo najbolji cafe u gradu. Svjesni smo da to nećemo postići odmah jer nemamo velikih sredstava. Nadam se da ćemo od zarade Buba bara novac uložiti u širenje naših usluga, pa da gosti mogu doći pojesti pizzu ili burger te se opustiti na kulturnim zbivanjima poput večeri gitare ili stand-up komedije – najavljuje Velić.

Iako nije otvoren, jedna je od velikih koristi Buba bara, kaže Velić, ta što je ova ideja pridonijela zakonskoj izmjeni prema kojoj će osobe s invaliditetom moći raditi a da ne izgube invalidninu.

Kaže kako rade na ostvarivanju ustavnog prava svakog čovjeka, pa i osobe s invaliditetom, a to je pravo na rad.

– Ove dvije godine radili smo parcijalno i zaposlenici su dobivali iskustvo u našoj “putujućoj” kućici tijekom raznih manifestacija. Uvidjeli smo da osobe s invaliditetom znaju i žele raditi. Naš je cilj da ti ljudi zarade. A imamo jedan zanimljiv slučaj da osoba o kojoj se skrbi zapravo sada prehranjuje svoje skrbnike – ističe Velić.

– Naš Domagoj čija majka ne radi, a živi u istom kućanstvu s bratom, njegovom ženom i njihovom djecom te i oni sami teško dolaze do posla, izvrsno toči pivo. On istoči pet-šest bačvi piva bez greške i ne znam zašto on ne bi bio plaćen za taj posao isto kao i osoba koja je na tržištu i radi taj posao.

To je sva mudrost, da čovjek radi i zaradi i sretan ide kući kad dobije plaću kojom će podmiriti svoje račune i da mu ostane nešto da si priušti što već želi – dodaje Velić.

Kaže kako je plan da u Buba baru zaposle sedam osoba s invaliditetom, a da tijekom najviše šest mjeseci imaju zaposleno 10 do 12 osoba s invaliditetom.

Vinkovci bez konobara

Veliki im je problem, ističe, pronalazak ljudi koji će raditi u Buba baru a da nisu osobe s invaliditetom.

– Socijalne radnike imamo, ali trebat će nam konobari koji zaista znaju raditi u ugostiteljstvu i koji bi radili s našim zaposlenicima. To je i inače problem s kafićima u Vinkovcima jer im prijeti zatvaranje zbog nedostatka kvalitetnog kadra s obzirom na to da se dobar dio ljudi u potrazi za boljim poslom odselio u inozemstvo – govori Velić.

Ne skriva ni da primjerom Buba bara želi pritisnuti odgovorne da se donese Zakon o društvenom poduzetništvu koji, kako tvrdi, može puno pomoći u razvoju ekonomije cijele države.

– Zakon o društvenom poduzetništvu u mnogim je zemljama važan i čini značajan doprinos BDP-u. Kod nas postoji strategija i priča se već godinama kako će Zakon doći uskoro, ali kao i većina naših zakona koji trebaju biti afirmativni, to je priča koja nikad nema kraja – zaključuje.

Izvor: Jutarnji.hr