Učenicima strukovnih škola žele olakšati da nađu praksu: Nudit će se oglasi poslodavaca koje će učenici moći filtrirati
Koliko smo samo puta čuli da je praksa važnija od štrebanja teorije? E, pa barem onoliko puta koliko su se učenici strukovnih škola našli u problemu kada su trebali pronaći poslodavca kod kojeg tu istu praksu mogu odraditi. Upravo ovaj problem želi riješiti ambiciozni trojac iz Ekonomske škole Velika Gorica – Eva Mihić, Marija Martinčević i Lana Opačić, uz pomoć aplikacije Astor.
– Naša aplikacija spojit će praktikante s poslodavcima i riješiti veliki problem s kojim se naši kolege susreću – govori Ema.
Riječ je o aplikaciji koja funkcionira tako da poslodavci i učenici stvaraju svoje profile, poslodavci pišu što mogu ponuditi, a učenici djelatnost za koju im nakon savladanog školskog gradiva ipak treba malo praktičnog znanja. Tamo gdje se te dvije priče spajaju – počinje praksa. Ema pojašnjava da nisu stale samo na pukom teoretiziranju što bi to strukovnjacima bilo korisno, već su među njima proveli i anketu. Ona je pokazala da se čak 88 posto ispitanika (od ukupno 118, koliko ih je sudjelovalo u istraživanju) sviđa njihov prijedlog.
Izrada profila
Astor će funkcionirati tako da će se, nakon izrade profila, na početnoj stranici nuditi oglasi poslodavaca koje će učenici moći filtrirati prema lokaciji ili djelatnosti.
Tako će, primjerice, mladi frizeri, umjesto da kucaju na desetke vrata frizerskih salona u potrazi za onim koji prima praktikante, u nekoliko minuta jednostavnog skrolanja doći do istog rezultata.
S vremenom bi aplikacija mogla zaživjeti i na web stranici te se s učenika proširiti na studente koji traže praksu.
Eva, Marija i Lana svjesne su da samo spajanje s poslodavcem nije dovoljno. Važna je i njegova volja za rad s mlađim kolegama, pa Astor nudi i opciju pisanja recenzija kako bi se najbolji poslodavci spojili s najboljim učenicima.
Neki od njihovih vršnjaka, naime, požalili su im se da odrađivanje prakse ponekad ne donosi nikakvo praktično znanje povezano sa strukom.
Praksa u kojoj je donošenje kave šefu obavezni radni zadatak na Astoru će brzo biti “na lošem glasu”. I financijski model koji su zamislile ide na ruku učenicima.
– Korištenje aplikacije se na početku ne bi plaćalo, ali s vremenom bismo razvili mogućnost objavljivanja plaćenih reklama – pojašnjava Lana, koja je zaslužna za naziv aplikacije.
Riječ Astor, pojašnjava, sama po sebi nema značenje, već je njihova tvorevina koju su izabrale jer ostavlja dojam hrabrosti i moći.
A upravo će njihova aplikacija biti moćan alat čiju će vrijednost, nadaju se, prepoznati i Ministarstvo obrazovanja. Idealna suradnja bila bi ona po kojoj bi Ministarstvo plaćalo dva eura po učeniku koji se koristi Astorom. Opcija je i korištenje platforme poput Go Fund Me, a tu je i treći mogući izvor financiranja.
– Preko ugovora s poslodavcima odredila bi se naknada koju bi nam isplatili u slučaju da im je aplikacija pomogla u pronalasku stalnog zaposlenika – govori Marija.
Marija Mohar, profesorica i mentorica, ponosna je na projekt svog tima jer je i sama svjesna da komunikacija između školstva i gospodarstva u Hrvatskoj još uvijek nije na zavidnoj razini. Razlika u odnosu na Njemačku, koju su posjetili u sklopu Erasmus projekta, taj je problem bacila u prvi plan.
Praksa u Njemačkoj
– Učenici se tamo ne mogu upisati u prvi razred srednje škole za prodavača dok ne dobiju potvrdu da imaju osiguranu praksu. Ako te godine dovoljno učenika nema potvrdu poslodavca, znači da u gospodarstvu nema potrebe za prodavačima pa se te godine uopće ne upisuje taj smjer – objašnjava profesorica Mohar.
Aplikacija koju su njezine učenice osmislile tako bi bila izvrsna platforma kroz koju bi se obrazovni sustav mogao unaprijediti, a ulazak u finale Digi Awardsa daje im vjetar u leđa.
– Još smo godinu dana u ovoj školi pa bismo voljeli da ne stane sve na dobroj ideji, već da aplikacija krene u izradu, pa da olakšamo i ovim i generacijama koje dolaze – kaže Marija. Osim mentorice, na tom im putu pomaže i ravnateljica, koja im izlazi ususret davanjem prostora na korištenje i dopuštanjem da izlaze s nastave kako bi radile na projektu.
Svjesne su da je svaki početak težak i da ih čekaju dva velika izazova – pronaći financijska sredstva i pridobiti povjerenje korisnika. Nijedno od toga ih ne brine jer su spremne zasukati rukave.
– Jako smo uzbuđene oko realizacije, ali voljne smo i učiti, raditi i sudjelovati u cijelom procesu koji slijedi – poručuju.
Izvor: Jutarnji.hr
