U čemu je tajna estonskog obrazovnog čuda? I hrvatski učitelji upoznali se s PISA prvacima
Učitelji osnovne škole iz Drnja pokraj Koprivnice boravili su u Estoniji i i doznali zašto ona ima najbolje školstvo u Europi.
Estonska osnovna škola Tartu Raatuse Kool u drugom je najvećem gradu u toj baltičkoj državi s jedva 1,4 milijuna stanovnika. Tartu ima oko 90.000 žitelja i zovu ga intelektualnim i kulturnim središtem Estonije jer je u njemu najstarije sveučilište u zemlji.
U tartuškoj školi koju pohađa 540 učenika četvero prosvjetara iz Hrvatske provelo je početkom studenoga šest dana u sklopu Erasmus plus projekta u kojem su im se pridružili kolege iz Grčke i Cipra. Oni su iz prve ruke mogli svjedočiti estonskom tranzicijskom čudu koje ih već godinama drži na samom europskom vrhu po uspješnosti obrazovnog sustava. Da su doista najbolji, potvrdili su i rezultati novog istraživanja PISA, i to u sve tri kategorije: čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti.
Testirano je ukupno oko 600.000 učenika iz 79 zemalja, a 15-godišnji Estonci opet su briljirali. Za razliku od hrvatskih učenika koji su još jednom ostvarili ispodprosječne rezultate. U čemu je, zapravo, tajna estonskog obrazovnog čuda? Mnogi će reći da jedna od najpoznatijih skulptura u Tartuu – goli likovi oca i sina koji se drže za ruke – predstavljaju esenciju njihova društvenog, a potom i školskog sustava. Figure oca i sina, naime, istih su proporcija premda je jasno kako je sin sigurno predškolske dobi. No, baš takav pristup simbolizira ono po čemu je Estonija danas toliko posebna: odnos prema najmlađima.
Dijete je na toj skulpturi potpuno ravnopravno s odraslim čovjekom. Iste je visine, držanja, pa i veličine spolovila. Od malih ih se nogu, dakle, uči ravnopravnosti, samostalnosti, uključenosti. Ali i odgovornosti koja proizlazi iz toga. U osnovnoj školi Tartu Raatuse Kool, primjerice, samo je jedan zahod. I to zajednički za sve: dječake, djevojčice, učitelje, ravnatelja, roditelje. A jedna je i garderoba u koju svoju odjeću ostavlja svatko onaj tko boravi i radi u školi. Ravnatelj će se zato često odijevati zajedno s prvašićem i svima je to potpuno normalno i prirodno. Svi u školi nose papuče, one su obvezne. Učenici, prosvjetari, ravnatelj, roditelji koji dolaze na informacije. Ako nemaju papuče, dobit će plastične navlake za obuću. Iste onakve kakve na cipelama moraju imati predsjednik države, premijer i ministar prosvjete ako nogom žele kročiti u školu. A i kaput će, bogme, morati objesiti u zajedničku garderobu. Jer druge jednostavno nema.
Svi su jednaki. Ravnopravni. Uključivi i samostalni. Tajna estonskog školskog sustava svakako leži na temeljima zdravog društva u kojem se, recimo, o korupciji uopće ne govori. Nema je u javnom prostoru jer je doista – nema. Odnosno, toliko je raritetna i domicilnom stanovništvu teško shvatljiva da se o njoj kao problemu uopće ne razmišlja. Estonija je prostor u kojem možete napredovati, ispuniti se i dokazati u različitim segmentima ljudskog djelovanja isključivo svojim znanjem i kompetencijama. Nema kumova, rođaka i partijskih veza u javnim službama. Samo najbolji i najmarljiviji.
– Sve tamo počinje od odgoja kod kuće. Djeca su od malih nogu skromna, socijalizirana, samostalna, vrijedna. Takva su poslije i u školi. Jedna učenica iz Estonije koja je u travnju bila na razmjeni u našoj školi s ocem je napravila pravu pravcatu drvenu kuću. I to nije nikakva iznimka, već pravilo. Kod njih u svakoj situaciji vrijedi ona “do it yourself”. Dakle, napravi sam sve što možeš. Nose šalove i kape koje sami štrikaju doma, a u svakoj kući naprave pravu saunu u kojoj često uživaju. Sauna je i u školi, djeca u nju rado odlaze za vrijeme tjelesnog – kaže Vedran Janković, nastavnik tehničke kulture i informatike u Osnovnoj školi Fran Koncelak iz Drnja kod Koprivnice. On je s troje kolega iz iste škole boravio u Estoniji u sklopu Erasmusa, i to u projektu SLAM (STEM learning activities & methods) kojim se naglašavala važnost aktivnog rada u STEM području, usavršavanja stranog jezika i pojačanog korištenja napredne tehnologije u učenju i predavanju.
Pridružili su mu se učiteljica biologije Dunja Valenčak, učiteljica matematike Ksenija Varović i školska knjižničarka Stjepana Kadić. Projekt će trajati do kolovoza iduće godine, a osmislio ga je tim škole iz Drnja čija je koordinatorica učiteljica hrvatskoga jezika Ana Tustonjić Dombaj. Za estonski jezik kažu da je jedan od najtežih u svijetu, nešto između finskog i mađarskog s mnoštvom gramatičkih i pravopisnih pravila kroz čiju se šumu stranci obično teško probijaju. Zato je svladavanje tog jezika, i to onog čistog književnog, prvo s čime se svaki mali Estonac suočava vrlo brzo nakon rođenja.
Čitav članak pročitajte klikom ovdje.
Foto: Robert Mihaljević i OŠ Fran Koncelak Drnje
Izvor: Vecernji.hr
