Tuđa sreća nam je dosadna
Negativne informacije zastupljene su u medijima u puno većem broju od pozitivnih, jer zlo puno jače privlači pažnju dok je tuđa sreća ljudima dosadna.
Mislite li da su negativne i pozitivne vijesti jednako zastupljene u medijima?
Moj je dojam da su negativne vijesti prisutne u puno većem broju u odnosu na pozitivne vijesti.
Zašto je to važno? Budući da djeca i odrasli svoju sliku svijeta grade na temelju slike svijeta koju im predstavljaju mediji. Kad mediji projiciraju pretežno negativnu sliku svijeta, tada ljudi počinju misliti da je ovaj svijet negativno, pokvareno mjesto. Što su ljudi više izloženi medijima, to više upijaju negativne slike koje impregniraju njihovo nesvjesno.
Sindrom zla svijeta
Poznato je da prosječno gledanje televizije u odrasloj populaciji iznosi oko četiri sata dnevno. To znači da je velik dio populacije izložen medijskom „kultiviranju“ slike svijeta. Za neke od njih to uzrokuje “sindrom zlog svijeta” koji loše utječe na mentalno zdravlje, bez obzira reagiraju li ljudi sa strahom i depresijom ili agresijom. Ljudi koji jasno prepoznaju svoju potrebu za uravnoteženom slikom svijeta smatraju da su za to krivi mediji jer nam stavljaju previše negativnosti. Zbog toga se povremeno može čuti zahtjev da mediji povećaju zastupljenost dobrih vijesti.
Ono što ljudi ne znaju jest da su sami odgovorni, a samim tim i “krivi”, što je premalo pozitivnih vijesti. Razlog je u ljudskoj psihi koja potpuno drugačije reagira na negativne i pozitivne vijesti. Ljudi su puno manje zainteresirani za dobre nego za loše vijesti. Posljedica je toga da bi medij koji bi objavljivao pozitivnije vijesti vjerojatno brzo propao.
Glavni razlog je taj što je tuđa sreća dosadna. Činjenica da je nečije dijete osvojilo međunarodnu nagradu iz matematike ili retorike ljudima nije baš zanimljiva. Ali to je vrlo zanimljivo njihovim roditeljima. Razlog je taj što za te roditelje to dijete nije nečije, već naše ili moje. Da bi tuđa sreća nekome bila zanimljiva i uzbudljiva, mora biti emocionalno povezan s tom osobom – mora se poistovjetiti s njom i posljedično je doživjeti kao “svoju” ili “našu”. To se najbolje vidi u sportu kada naša reprezentacija igra: „naša“ protiv „njihova“. Gledatelji, odnosno navijači uživaju u igri, ponosni su na pobjedu i depresivni su nakon poraza. Također, ako naš Đoković igra, njegov uspjeh, zahvaljujući tome što nas poistovjećuje s njim, postaje naš uspjeh. Nažalost, osim sporta, nema puno drugih prilika u kojima se veća skupina ljudi poistovjetila s nečijim uspjehom.
Drugi je razlog taj što kad nema identifikacije i emocionalne povezanosti, tada su ljudi ili ravnodušni prema tuđem uspjehu i sreći ili čak mogu reagirati neugodnim osjećajima. Tuđa sreća može ljude podsjetiti da su nesretni. Tipičan neugodan osjećaj tuđeg uspjeha i sreće je zavist.
Kad nema prijateljskog odnosa prema osobi koja je doživjela sreću, uspjeh, napredak ili neki radostan događaj, tada ljudi mogu zavidjeti. To jednostavno znači da svoj vlastiti neuspjeh vide u tuđem uspjehu. Kako dolaze do takvog zaključka? Uspoređujući se s drugima i u mjeri u kojoj je on uspješniji, zaključuju da su podjednako neuspješni. Tako uspjeh tuđeg djeteta postaje neuspjeh mog djeteta. Iako upornost, rad i puno prakse stoje iza gotovo svakog uspjeha, ljudima je najlakše pomisliti da je drugi jednostavno imao sreće, a da oni to nisu imali i da to nije pošteno. A onda, u pravilu, započinje kampanju za smanjenje te vertikalne razlike, tako da se drugi vuku prema dolje, kroz razne devalvacije, prema sustavu “da susjedu crkne krava”.
Negativne vijesti izazivaju puno jaču emocionalnu reakciju. U pravilu se ljudi identificiraju sa žrtvom nesreće i pokušavaju se pripremiti, odnosno naučiti kako ne doći u istu situaciju ili, ako im se dogodi, kako izaći iz nje. Malo se zna o činjenici da su neugodni osjećaji gotovo dvostruko intenzivniji od ugodnih.
Drama i profit
Evolucijski psiholozi nas upozoravaju da su situacije ranjivosti puno važnije od pozitivnih situacija, jer su povezane s preživljavanjem. Zlo privlači pažnju puno jače nego dobro. A u strukturi svake negativne vijesti postoji borba između zla i dobra, drama u kojoj često pobjeđuje ono što ne bi trebalo pobijediti.
Iza riječi „mediji“ kriju se razne tvrtke koje se bore za profit privlačeći našu pažnju. I zato se negativne vijesti u medijima ističu i pretjeruju, posebno u naslovima i najavama. Tako truju našu sliku svijeta, a time i nas.
Zoran Milivojević za „Politiku”: Dobre vijesti – Politika.rs
