Tim studenata razvoja računalnih igara iz Hrvatske u finalu globalnog natjecanja
Šesteročlani tim studentica i studenata kojima je zajedničko da su se upoznali kroz zanimljiv studij – diplomski studij razvoja računalnih igara na Visokom učilištu Algebra – ovih dana s projektom svoje igre ReMind nastupa u finalu Creative Business Cupa, natjecanja novih i kreativnih industrija koje se virtualno održava u Kopenhagenu, nakon što su nedavno pobijedili na hrvatskom ogranku istog natjecanja.
Marko Dijan, Petra Rubić, Marko Pavliško, Matija Vigato, Lucian Ludaš i Mehmet Demirci čine tim Scylla Studio koji je računalnu igru ReMind počeo razvijati prošle godine na Global Game Jamu; unutar tima podijelili su zadaće programiranja, konceptualizacije igre i pisanja scenarija, dizajniranja levela, dizajniranja 3D vizuala i korisničkog sučelja.
„Igra ReMind rodila se prošle godine u Rijeci u sklopu Global Game Jama, 48-satnog natjecanja u izradi videoigara koji se u čitavom svijetu izvodi u isto vrijeme. Zadana tema bila je ‘repair’, a mi smo odlučili napraviti igru o popravljanju ljudskog uma. Iako videoigre nisu dijelom znanosti i filozofije, smatram da imaju veliki potencijal u popularizaciji njihovih koncepata te da kao igra i umjetnost imaju spoznajni kapacitet“, priča Matija Vigato, autorica scenarija igre, koja, osim što studira na diplomskom studiju razvoja računalnih igara u Algebri, također studira i na doktorskom studiju filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
ReMind je znanstvenofantastična first-person puzzle 3D videoigra u kojoj se igrač u ulozi neuroznanstvenice kreće unutar mozga pacijenta koji boluje od mentalnih poremećaja. Takvo njegovo kretanje temelji se na prenošenju svijesti koje omogućuje Neuropatch – futuristička tehnologija koju je glavna protagonistica razvila, a zbog koje je pacijent nastradao.
Svijet igre odgovara strukturi mozga, a njegove zagonetke funkcijama vezanim za njegova pojedinačna područja (npr. okcipitalni režanj prikazan je kao razina u igri u kojoj se rješavaju zagonetke vezane za vid). „S igrom želimo informirati igrače o neuroznanosti i ukazati na potencijalne probleme, ali i mogućnosti naprednih neurotehnologija“, kažu studenti koji su igru osmislili.
Povezivanje humanističkih znanosti s digitalnim tehnologijama – poput razvoja igara – i promišljanje o budućnosti nešto je na što je Matija izuzetno fokusirana. „U igri se mogu pronaći znanstveno(fantastični) koncepti poput zrcaljenja neuralnih aktivnosti, mozak-mašina sučelja i prebacivanja svijesti, filozofski koncepti kao što su dualizam, fizikalizam i kognitivna empatija, mentalni poremećaji kao što su prozopagnozija, afantazija i asinergija, pri čemu se mogu prepoznati discipline poput neuroznanosti, računarstva, bioetike i filozofije uma“, pojašnjava Matija Vigato.
„U igru nastojim uključiti što više onoga čime sam očarana i što trenutno istražujem, dok priče i likove slažem od fragmenata svojih sjećanja“, priča Matija o tome kako je nastao osnovni koncept igre. „Odnos filozofije i tehnologije vidim kao zavodljivi ples. Nove tehnologije filozofiju uče plesati u suvremenom ritmu, dok filozofija nove tehnologije zavodi u dubinu, prema istini. Taj ples doživljavam i u svojoj svakodnevici, smjenjujući ulogu asistentice na Katedri za ontologiju na Odsjeku za filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i game dizajnerice u Scylla Studiju, osjećajući pri vrtlogu prelijevanje kategorija tih dvaju područja“.
Kamo ide industrija računalnih igara – i koji su ključni trendovi?
Što uopće ovu industriju računalnih igara čini tako atraktivnom i potencijalno zanimljivom onima koji se vide u ovom području? Koje će buduće tehnologije i trendovi utjecati na industriju računalnih igara – i možda je i iz temelja promijeniti?
„Najzanimljivija mi je brzina razvoja ove industrije i svih alata, ali koliko je zanimljivo, toliko je teško držati korak s trendovima. Iz dana u dan izlaze nove i naprednije tehnologije koje nam omogućuju izradu stvari koje možda prije godinu dana ne bi bile moguće. Igre izgledaju sve realističnije i uskoro ćemo možda teško razabirati razliku između igre i stvarnosti, a u tome će svakako pomoći Unreal Engine 5 s novim Nanite i Lumen tehnologijama“, priča Marko Dijan, 3D artist u timu, odgovoran za vizualni stil igre, dizajniranje nivoa i svih objekata koji se u igri koriste.
„Jako su mi zanimljiva ostvarenja VR tehnologije u gaming industriji. Half Life: Alyx velik je pomak u VR gamingu. Zanima me i kakve će sve next generation igre doći na PlayStation 5. Nedavno su pokazali i Unreal Engine 5, koji izgleda nerealno i vrijedan je praćenja“, nadovezuje se programer Lucian Ludaš, koji je u ReMindu bio zadužen za programiranje raznih gameplay mehanika.
Ostali članovi tima studenata Visokog učilišta Algebra koji stoje iza igre ReMind slažu se kako ponajviše očekivanja imaju od cloud tehnologija u igrama. „Mislim da su najzanimljiviji trendovi unutar gaming industrije cloud platforme, kao što su Google Stadia i Amazon Luna, koje omogućuju streaming računalnih igara kao što Netflix omogućava za filmove i serije“, kaže Petra Rubić, koja za ReMind razvija interakcije korisničkog sučelja (UI). S njom se slaže i Marko Pavliško, programer na ovom projektu, naglašavajući da cloud platforme za streaming videoigara omogućavaju da se svaka igra pokrene na svakom računalu.
„Uz trenutačnu nestašicu čipova i grafičkih procesora na tržištu te rast cijena AAA igara, cloud u svijetu igara postaje još važniji i zanimljiviji“, zaključuje Mehmet Demirci, dizajner nivoa u ReMindu i autor većine zagonetki u igri.
Što je najzanimljivije, a što najteže kad se radi igra?
Kako izgleda razvoj jedne računalne igre – posebice ako ste još student i time stječete važno praktično iskustvo?
„Najzanimljiviji je brainstorming ideja jer u toj fazi nema ograničenja te su mogućnosti beskrajne, dok je najveći izazov definiranje opsega i sadržaja kojeg ćemo implementirati u igru, a da igra na kraju ima smisla, prenese željenu poruku te da se u danom vremenskom ograničenju sve stigne realizirati“, pojašnjava programer Marko Pavliško.
