Tek je navršio 16 godina, a ostvario je rezultat koji je obišao svijet
Franko Grgić tek je napunio 16 godina. Do prije koji dan mirno je živio svoj škola-bazen život, no sve se promijenilo tog riječkog dana prošlog vikenda kada je isplivao nezamislivih 14:56.55 na kilometar i pol. Bomba!
Ne znaš što je luđe, to što je prvi od Hrvata isplivao brže od 15 minuta, što je tako mlad ispunio A-normu za Olimpijske igre u Tokiju 2020., što je hrvatski rekord spustio za skoro osam sekundi, a svoj osobni za čak 25, ili je ipak najluđe to što je sve to ostvario sa samo 16 godina!? A koju godinu prije nije bio niti među najboljim kadetima. Tek “među deset” u svome uzrastu. A sad najbrži na svijetu!?
Sve se promijenilo, život mu je dobio novu dimenziju. Ustaje pod pritiskom kamera i fotoaparata, pliva i liježe s njima. Snimaju ga kako ujutro ide na trening u 5.30 sati, snimaju ga u školskoj klupi, prate ga u stopu. Javnost želi znati sve o novom hrvatskom sportskom čudu. Franko je pola svoga dana olimpijac i najbrži plivač na svijetu, a drugu polovicu obični učenik 2.a razreda Tehničke škole i klinac sa splitskih Lokava. S intervjua za Slobodnu, Jutarnji, HRT juri na kontrolni iz matematike.
Je, iznenadilo me je sve ovo. Očekivao sam jedan ili dva intervjua za novine, ali ovo je previše. Za sada se dobro držim (smijeh)! Trener Mate mi i tu puno pomaže, pa me to sve skupa ne opterećuje…
A ritam je ubitačan. Ustajanje s pijevcima u 5, još ne svane, pa trening od 6 do 7.30, škola od 8 do 14, pa se odmah iza škole ubaci u raspored neki intervju u 14, pa opet trening do 17 sati, pa opet intervju, i onda učenje od 18 do 21 sat. I tako iz dana u dan…
Franko je u subotu, dodajmo, izborio olimpijsku vizu i na 800 metara slobodno.
Kako uopće misliš gurati paralelno školu i treninge sad kad si broj jedan na svijetu?
– A izgurao sam već dvije godine, moram nekako još dvije. Pomaže mi što profesori imaju dosta razumijevanja, na meni je da učim. Jedino mi sad ovi brojni intervjui otežavaju ustaljeni raspored.
Kad si krenuo s plivanjem imao si neke ciljeve, vidio si se negdje u budućnosti… Koliko te ovo iznenadilo, je li došlo ranije od očekivanog? Jesi li se uopće nadao da ćeš jednoga dana napraviti ovakav svjetski uspjeh?
– Paaa… iskreno, iznenadilo me je. Je. Kao dijete sam se nadao da ću ići na Olimpijske igre i postić’ nešto dobro, to je san svakog dječaka. Ali, da će to biti već sa 16 godina…, nisam mogao takvo nešto očekivati. Doduše, prošle godine sam osjetio da imam dobar rezultat i šansu otići na Igre već u Tokio, ali sve je ipak došlo jako brzo.
Normu za Tokio srušio si za pune četiri sekunde, hrvatski rekord za osam, a svoj osobni za čak 25 sekundi. Gdje su ti granice?
– Ne znam. Sad se spremam za ovo ljeto, napraviti što bolji plasman na Svjetskom i Europskom prvenstvu u svome uzrastu, i na Europskim igrama mladih. A onda kreću pripreme za Tokio…
Još je daleko do Tokija da bih te pitao što bi tamo mogao napraviti?
– Je i nije. Nije toliko daleko.
