Stručnjak s Geotehničkog poručio učenicima koji prosvjeduju za klimu: Jedina nada ste vi
Klimatske promjene postaju sve izraženiji problem, a zabrinuti su za svoju budućnost brojni školarci diljem Europe i svijeta. Toliko da zbog toga petkom umjesto odlaska u školu – prosvjeduju za klimu.
Da ne žele samo sjediti prekriženih ruku i na portalima čitati što čine njihovi vršnjaci u drugim zemljama odlučili su i zagrebački, splitski te pulski učenici koji su odlučili prosvjed za klimu organizirati i u svojim gradovima. Povodom najavljenih prosvjeda kontaktirali smo nekoliko stručnjaka koji se bave klimom da nam pojasne kakve se točno promjene s njom događaju, što nas očekuje u budućnosti, a otkrili su nam i podržavaju li štrajk hrvatskih učenika.
Doc. dr. sc. Robert Pašičko docent je na Zavodu za inženjerstvo okoliša na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, djelatnik je Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj, a njegovo iskustvo obogatilo je stručno usavršavanje u inozemstvu. Čitatelji srednje.hr Pašička su mogli upoznati i kroz lijepu ekološku priču o studentima i profesorima koji su od smeća počistili poznatu plažu na Visu.
Podržavate li prosvjed učenika 15.3. u Hrvatskoj? Kako komentirate fenomen i globalni pokret koji je Greta Thunberg uspjela stvoriti?
Čitam jutros izvještaj s Okruglog stola HAZU-a kako će nafta i plin do 2050. biti značajni u našoj potrošnji. Kao da od polukriminalnih sudaca čitaš izvještaj kako je sve fino i transparentno u našem pravosuđu, kao kad ministar zdravstva osniva komisiju da nešto kažu o propustima u bolnicama, kao kad predsjednica u rozom kompletiću priča o demografskim mjerama, a većina ljudi je zbrisala van zbog mafije koju ona poziva na ročkas. Suludo bi bilo misliti da će naše akcije o klimatskim promjenama preokrenuti ‘oldschool’ energetičari, direktori INA-e il HEP-a ili ‘stručnjaci’ iz HAZU-a. Jedina nada su ovi klinci da se trgnu, prije nego se trgnu nakon fakulteta i zbrišu negdje van graditi normalno civilno društvo. Zato podržavam ove klince da dignu glas i traže promjenu za cijelu planetu dok se još stvari mogu popraviti.
Što uopće Hrvatska može i treba napraviti po pitanju klimatskih promjena?
Kad pričamo o klimatskim promjenama ne pričamo o snježnim medvjedima koji imaju sve manje ribe za loviti. Pričamo o nečemu što se nas tiče sve više, alergijama koje kreću svake godine ranije, sve učestalijim sušama i vremenskim ekstremima. Kad zemlja koja živi od turizma pod normalno planira bušenje Jadrana i priobalja; kad se umjesto obavezne ugradnje sunčanih kolektora u Dalmaciju uvodi plin – očito možemo jako puno napraviti.
Zašto bi to uopće trebalo biti važno učenicima? Smatrate li da se u sklopu redovne nastave dovoljno obrađuje tema klimatskih promjena?
Ovdje se ne radi o tome da učenici nemaju dovoljno činjenica. Znanja imaju, teme su obrađene. Radi se o tome da mladi ljudi trebaju preuzeti dio odgovornosti u svoje ruke i tražiti stvari koji se njih tiču, odluke koje značajno kreiraju njihovu budućnost. Nedavno su u Walesu izglasali Povjerenika za buduće generacije – koji treba zastupati one koji se još nisu ni rodili; to znači održivi razvoj. Ovo što danas imamo je da jedna generacija rastrošno i lakomo potroši sve resurse. To znači i manje prilika za generacije koje dolaze.
Kako bi Hrvatska mogla izgledati 2050. i 2100. ako se poveća temperatura Zemlje za 1,5°C, ako se razina mora poveća ili neke od drugih stvari koje se predviđaju?
Sadašnji trend razvoja govori kroz klimatske modele da će najhladnija zima koju ćemo imati 2050. biti toplija od najtoplije koju imamo danas, a preko ljetnih mjeseci će biti 30% manje oborina u Dalmaciji. To ne znači manje snjegovića, već kompletnu promjenu u poljoprivredi, turizmu, načinu na koji razmišljamo i radimo.
Što zapravo zagađuje klimu?
Svake godine površina šuma smanji se za količinu dvije površine Belgije. Tako ostaje sve manje šuma koje bi fotosintezom povukle CO2 iz zraka; dok s druge strane mi ljudi tražimo sve više energije (što znači više elektrana koje emitiraju CO2), ili više hrane (pri čemu oni koji jednu meso imaju primjerice dvostruko viši ugljični otisak od vegetarijanaca).
Pojedini znanstvenici tvrde da ljudi nisu odgovorni za stanje. Postoji li konsenzus unutar znanstvene zajednice po pitanju toga da su ljudi glavni uzročnik klimatskih promjena?
Svjedoci smo ignoriranja znanosti i izokretanja činjenica – poput predsjednika Trumpa i sličnih političara koji dobro žive od održavanja postojećeg stanja i ‘ruka ruku mije’ odnosa s velikim energetskim tvrtkama koje i dalje gomilaju profit uništavajući planet na kojem živimo. Među znanstvenicima postoji snažan konsenzus oko ljudskog utjecaja na klimu, koji je dodatno naglašen novim izvještajem IPCC-a o nužnosti da temperatura ne ode preko 1,5°C.
Koje su nam alternative moguće da spasimo stvar?
Sve tehnologije koje trebamo su već tu; radi se o političkoj i ekonomskoj spremnosti da postojeći ekonomski model u kojem resursi dolaze s tržišta zamijenimo novim ekonomskim modelom u kojem resursi dolaze iz prirode. Ukoliko u cijenu, primjerice, električne energije iz ugljena ili nafte uključimo i sve one troškove koje kasnije skriveno plaćamo kroz zagađeni okoliš ili narušeno zdravlje, prirodno ćemo se okrenuti održivijim alternativama u svim područjima – od hrane koju jedemo, prijevoza koje koristimo, sunčanih elektrana koje možemo instalirati na svoje krovove, drva koje možemo posaditi i slično.
Izvor: Srednja.hr
