Što sam naučila iz jutarnje rutine majke 10 djece
Sinoć sam na Facebooku ugledala video o jutarnjoj rutini majke 10 djece (hvala, Laura) i naravno da sam pohrlila kliknuti jer, zaboga, 10 djece. Živim u vremenima kad su takve situacije postale vrlo rijetke, a majčinstvo samo po sebi već mi je pojam jedne od zahtjevnijih uloga koje žena može odabrati.
Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com
Taina Licciardo-Toivola, osim što ima 10 (individualne, nema blizanaca, trojki itd.) potomaka , objavljuje na YouTubeu isječke svog života i ima već poprilično lijep broj pretplatnika. Nisam dalje istraživala što žena još radi jer mi je i ovo bilo sasvim dovoljno da se prekrstim nekoliko puta i pošaljem joj telepatske čestitke. No, vratimo se na ključan video.
Taina svoju jutarnju rutinu započinje oko 3 ujutro i sad ćete reći naravno da započinje u 3 ujutro uz alarm vrišteće djece i vjerojatno nije pošteno spavala već 16 godina. Pa, tu je već bila vrlo zanimljiva razlika od onog što sam očekivala. Scene prvog videa započinju u spavaćoj sobi gdje spavaju Tainin suprug i 4 bebe u rasponu 6 mjeseci – 4 godine, koliko me moje procjenjivanje starosti djece služi. Taina objašnjava da njezino buđenje u 3 ujutro nije ništa neuobičajeno jer vrlo rano ode spavati, čak oko pola 9, 9 i na taj način dobije sasvim dovoljna „beauty sleepa“ u komadu.
Što me dovodi do prve stvari koju me Taina naučila:
1. San je važan, ali prilagodba je još važnija.
Ako si već sigurna da će tvoj dan započeti vrlo rano, iz kojih god to bilo razloga, nije nužno potrebno uskratiti si san nego prihvatiti promjenu i prilagoditi se. Svatko ima drugačije potrebe pa će konkretna vremena možda izgledati različito, ali bitan je osjećaj ispravnosti za potrebe vlastitog tijela. Ono će nam vrlo jasno dati znak kad je previše ili premalo, ali isto tako je sposobno prilagoditi se novim uvjetima. No nije toliko ni važno koliko Taina spava jer smatram da je puno važnije ono što napravi kad se probudi. Naime, u videu nam objašnjava da je dala bebama jutarnje bočice i da sada do 6 ujutro ima nekoliko sati za sebe. Ne pali društvene mreže nego to vrijeme koristi za učenje, sviranje, vježbu, editiranje videa, molitvu… Odnosno:
2. Moramo posvetiti vremena sebi.
Iskreno, tu me Taina natjerala da malo preispitam svoja opravdanja. Kad vidiš da druga osoba, koja po mojim mjerilima ima puno teže uvjete, pronađe vremena u svakom danu da se posveti samo sebi i svom tijelu u tišini i miru, svi oni razlozi zbog kojih ja to ne stignem počnu zvučati zbilja glupo. A upravo je ta stavka vremena sa sobom iznimno važna i čini razliku između svih onih „mogu“ i „ne mogu“ trenutaka u danu. Bez obzira na to što nam se događalo u vanjskim životnim okolnostima, ključno je posvetiti vremena sebi i isključiti se iz svijeta, makar nakratko.
Kad smo sposobni biti sami sa sobom u potpunom miru, puno je lakše znati tko smo i tko želimo postati te na osnovu toga kreirati životna iskustva. Što me dovodi do posljednje točke:
3. Prigrli ulogu koju želiš igrati.
Jedna scena u Taininoj jutarnjoj rutini me posebno fascinirala. Dok ona priprema bočice najmlađoj djeci, njih 4 leži na podu na prostirci poredani po veličini valjajući se i međusobno komunicirajući, ali ne mičući se iz te formacije niti s prostirke. Zatim ih hrani i oblači te im govori da se mogu ići igrati nakon čega počinje trk po kući. Ne znam jesam li u pravu jer najdalje što sam otišla u odgoju drugog bića su mačke, a ni one me baš ne slušaju, ali smatram da je za takvo stabilno ponašanje djece potrebno uložiti ogromnu količinu energije i strpljenja.
Također, u jednoj sceni Taina silazi s iste 4 bebe niz stepenice, noseći po 2, 3 u rukama što radi toliko smireno, oprezno i dugo da bi se ja već tri puta bacila niz te stepenice da taj proces moram prolaziti svaki dan.
Ono što želim reći – ona je potpuno prigrlila ulogu majke čopora djece i svu svoju pažnju i energiju posvećuje tome da to učini najbolje što može. Brutalno je organizirana, fokusirana i svjesna svoje uloge te u njoj uživa. Ne kažem da svi trebamo imati 10 djece niti da svaka majka treba biti kao ona, ali moramo biti svjesni uloga koje odabiremo i koliko smo sebe spremni uložiti u njih. Ako ne uživamo u onome što biramo biti, nema puno smisla ni pokušavati.
Hvala, Taina!
