Što je to „coaching“ i zašto ga ne prevodimo?
Kako biste preveli riječ „coaching“? Treniranje, savjetovanje, mentoriranje…? Ipak, ni jedan od tih izraza ne dočarava značenje te riječi na najbolji način. Zato je i sama Hrvatska udruga za coaching ostavila taj izraz na engleskom. Zbog čega? Da bismo to objasnili možda je dobro znati odakle dolazi riječ i kako je krenula ova (relativno mlada) profesija.
Zanimljivo je da se, iako većina nas vjeruje kako je coaching proizašao iz sporta, ovaj termin počeo koristiti 1830. g. na univerzitetu u Oxfordu kao izraz u žargonu za osobu koja pomaže studentima u polaganju ispita. Tek iduće godine (1831.) se prvi put koristi u sportu. Od tada je coaching pomoćni dio raznih zanimanja pa ga tako pronalazimo u sportu, obrazovanju, psihologiji i poslovnom svijetu, sve dok se sredinom 1990-ih nije razvio u neovisnu disciplinu.
No ako se vratimo na sam početak, u Oxford 1830. g., što mislite, što je to navelo studente da, iako su imali profesore koji su bili vrhunski eksperti u području koje su predavali, ipak koriste pomoć coacheva koji su vjerojatno znali manje o materiji od samih profesora? Odgovor leži u tome što su coachevi radili, i rade i danas, nešto sasvim drugo. Coachevi ne podučavaju, ne daju savijete i nisu eksperti za način na koji igrate košarku ili vodite svoj posao ili živite svoj romantični odnos ili život općenito. Upravo suprotno, dobar coach je vrlo svjestan da ste vi jedini ekspert za sport kojim se bavite, za posao koji radite, za život koji vodite i njegov jedini zadatak je da pojednostavi proces, da ga usmjerava, da vas potakne, izvuče “na svjetlo dana“ sve vaše potencijale i resurse kojih možda niste ni svjesni, a koji će učiniti onu ključnu razliku i donijeti novu vrijednost i dobru promjenu na svim ovim poljima.
Zato coaching ne možemo nazvati ni treniranjem, ni savjetovanjem, ni mentorstvom jer svi ti izrazi, u svojoj osnovi podrazumijevaju ekspertizu u određenom području, a ekspertiza coacha nije znanje o određenom području nego postavljanje pitanja i izazivanje promjena koje su jedinstvene i svojstvene samo toj osobi – klijentu koji u tom trenutku sjedi preko puta coacha i nekad može biti baš suprotno svemu onome što bi sam coach napravio u svom životu ili poslu da je u sličnoj situaciji.
Neki od coacheva rade i kao treneri, i kao predavači, i kao mentori pa zato nekada, u ulozi trenera, predavača ili mentora daju savijete. Veoma je bitno to naglasiti, razdvojiti pojmove i razumjeti što je zadatak svake od tih profesija. Pored toga, važno je znati da se coaching odvija uglavnom kao rad jedan-na-jedan ili u maloj, zatvorenoj grupi uz korištenje puno pitanja koji su zapravo, coachev glavni „alat“. Coach će vas sigurno više slušati nego što će govoriti, suzdržat će se od davanja savjeta i svakako tražiti vaš aktivan doprinos temi koju radite.
Zbog svega navedenog, na žalost, u Hrvatskom jeziku nije pronađen dobar prijevod za riječ coaching pa je zato, za sada, ostavljen engleski izraz koji bi trebao olakšati razlikovanje profesije i pomoći klijentu u odluci treba li mu coach, mentor, savjetnik, trener ili netko drugi.
“Nataša Vrsaljko Alić, life&business coach, član Hrvatske udruge za coaching”
