Slavoncima je umjesto kulena ponudila salatu: S karmina ne mo’š kući dok nisi liznuo malo janjetine. Ja sam krenula svojim putem
Osječanka Dunja Paulik zaokružila je prvu petoljetku, a još uvijek će bojažljivo reći da je uspjela u svojem projektu.
Ova profesorica hrvatskog jezika i književnosti školske klupe u kojima je provela tek godinu dana na stručnom osposobljavanju zamijenila je kuhinjom. Radno mjesto stvorila je sama otvorivši veganski restoran u Osijeku. U razgovoru za tportal otkriva kako joj je pošlo za rukom u središtu slavonske metropole, kraju iz kojega potječu gurmanske delicije poput kulena i kobasice, pokrenuti potpuno drugačiju priču.
‘To je projekt osuđen na uspjeh’, odgovarali su na samom početku Paulikovi komentarima koji su ih odvraćali od takvog poduzetničkog pothvata govoreći kako su dotadašnji slični pokušaji propali, a vlasnici objekata vrlo brzo stavljali ključ u bravu.
‘Prošlo je pet godina i bile su jako dugačke. No možemo reći kako smo uspjeli. Usput smo naučili da trebamo cijeniti i vlastiti trud i rad, da ne možemo imati i prodavati sve po deset kuna, kako sam na početku mislila’, otkriva u razgovoru za tportal Dunja Paulik, magistrica hrvatskog jezika i književnosti koja je samo godinu dana provela u školskim klupama na stručnom osposobljavanju, a onda se posvetila svojoj drugoj ljubavi – kuhanju. Zaokret se dogodio nakon niza odbijenica koje su joj pristizale poslije prijava na natječaje za posao. I onda je odlučila. Od ideje do realizacije, govori, prošlo je oko osam mjeseci.
I nije požalila, priznaje nam. U školu se ne bi vratila iako je za predavanje i nastavu vežu lijepa iskustva.
‘Kuhat ću u loncima, a miris će se širiti i privlačiti ljude’
‘Vjerovala sam u ovo od samoga starta, da ću kuhati u nekim loncima, miris će se širiti, a ljudi upravo zbog toga početi dolaziti. Tako je otprilike i bilo. Za nas nitko nije znao. Ali smo se trudili. Nismo vjerovali da će cijela priča naići na toliki odjek. Šokirali smo se, ali ugodno. Počeli su nam dolaziti vegani i vegetarijanci, a s njima i prijatelji koji to nisu kako bi probali. Ljudi se boje, imaju predrasude kada kažeš vegansko, ali je to sve što postoji na ovom svijetu osim mesa, meda, mlijeka, sira, proizvoda životinjskog porijekla’, objašnjava vam ova vlasnica restorana Vege – Lege u Osijeku.
Pravi bum među gostima, kroz smijeh će Dunja Paulik, događa se upravo u vrijeme korizme.
‘Govorimo im tada: ako želite najukusniji nemrs, znate gdje ćete doći, a nećete biti gladni, već sretni i siti’, dodaje ova Osječanka koja je završila i Glazbenu školu Franje Kuhača, posjeduje svjedodžbe za talijanski, njemački, engleski i poljski jezik, a govori i španjolski.
S diplomom u ruci i bez posla, govori, koliko god ljudima bilo teško, takve ih situacije prisile da izvuku maksimum iz sebe.
‘Ono što posjeduju moći će izvući kada budu razmišljali o tome što u životu žele ili mogu raditi, a da je to ok’, kratko sažima Paulik, dodajući da do sada nije koristila nikakve poticaje Zavoda za zapošljavanje ili neke druge. Trenutno ima petero zaposlenih. Među njima je i njezina kolegica iz studentskih klupa, također magistrica hrvatskog jezika i književnosti.
‘Voljela bih imati deset zaposlenika, raditi subotom, navečer, imati još jednog dostavljača, ali sve to treba platiti. Trenutno smo u iznajmljenom prostoru koji smo sami uređivali u više navrata uz kredite. Kad prođe mjesec, plate se režije, isplate svi dobavljači, porez, najamnina, skupi se za plaće – i to je to. Nema prostora za dodatne troškove’, opisuje ova veganka od malih nogu prednosti i nedostatke privatnog biznisa. Na upit planira li se širiti, kroz gromoglasan smijeh odgovara:
‘Širim se ja već godinama – od dobre hrane.’
