Na savršen način s lakoćom preskačem svaku prepreku
Prošli tjedan naučili smo jednu veliku i važnu lekciju – briga je pogrešna i beskorisna upotreba mašte. Ovaj tjedan život mi se samo nadovezao na to i pokazao mi da ako želim riješiti neki problem, najbolje je da se maknem s puta kako bi se riješio sam. Znam da zvuči nevjerojatno i posve je u suprotnosti onome što nas uče cijele živote, ali previše puta sam se već uvjerila da je istina. I dalje mi je izazovno na svaki problem tako reagirati pa se život često poigra sa mnom i da mi lekciju kako bih utvrdila gradivo kao što se to dogodilo ovaj tjedan.
Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com
Spletom okolnosti jedan dan na poslu zakomplicirala mi se situacija i nikako nisam pronalazila rješenje. Drugi dan nastavila se ista priča jer sam još uvijek bila pod utjecajem jučerašnjeg neuspjeha i postajalo je sve gore i gore. Kako je vrijeme prolazilo, izvanjske okolnosti su mi samo potvrđivale da je ova situacija jednostavno nerješiva, a ja sam postajala sve nervoznija, ali i upornija nasilno ukloniti poteškoću. Zabijala sam se glavom u zid kao muha koja uporno pokušava izaći kroz zatvoren prozor, a samo da se smiri i odmakne par centimetara vidjela bi da je lijevo ogromna čistina kroz koju s lakoćom može proletjeti. No čistina mi u tim trenucima jednostavno nije bila vidljiva.
Imala sam izazov pred sobom i nisam imala pojma kako ga savladati, rješenje mi je bilo nedohvatljivo.
Ključan trenutak bilo je priznanje da ne znam, spoznaja da sam se uplela u vlastitu negativnost i da mi zbog toga izmiče rasplet cijele situacije. Sjetila sam se što mi je pomoglo u nebrojeno prijašnjih sličnih situacija – zapisivanje trenutnih emocija u dnevnik s blagim prijelazom prema pozitivnim mislima i gomilom razloga zašto bih se zapravo trebala osjećati fenomenalno. Zapisivala sam s punom pažnjom redove i redove rečenica u kojima moj izazov ne postoji, u kojima se sve razvija na idealan način povećavajući tako svoju vjeru da je ova situacija jednostavno smiješna kad se pogleda šira slika lakoće i savršenosti života. Podsjetila sam se prošlotjedne lekcije beskorisnosti brige i konačno prestala lupati glavom zatvoren prozor.
Dok sam upućivala svu svoju pažnju ispisivanju podrške samoj sebi, stigla mi je poruka s poslovnom ponudom nepovezanom s trenutnim poslom. Sada se sva moja pažnja usmjerila na to. Počela sam slagati scenarije, preispitivati se hoću li moći to izvesti, u kojem roku, kako će mi se uklopiti u život i ostala hitna i nebitna pitanja koja se pojavljuju u mom pomalo nesigurnom mozgu u takvim trenucima. I dok sam se tako usmjeravala u drugom smjeru, došao je telefonski poziv. Iz vedra neba, javila se osoba koju sam pokušavala dobiti nekoliko puta prije, ali bezuspješno. Ovaj put ona je nazvala mene, poslušala i pristala na sve što sam htjela. Moj izazov s početka priče se počeo rješavati sam od sebe dok je moja pažnja bila usmjerena na nešto sasvim drugo! Nekoliko trenutaka poslije prvog poziva, dok sam još bila u šoku zbog razvoja situacije, stigao je drugi poziv. I priča se ponovila.
Dakle, nešto čime sam se patila satima i satima riješilo se „samo od sebe“ samo za nekoliko minuta kad sam konačno maknula svoju napetu pozornost s toga! Bila sam potpuno osupnuta. Ali zapravo je imalo jako puno smisla.
Prisjetite se samo svih onih trenutaka u životu kad biste nešto radili i nije vam išlo. Ili vam se pojavio nekakav izazov koji nikako niste uspijevali riješiti što god pokušali. Što ste se više mučili i pokušavali, to je bilo sve gore i gore. Pokušali ste desetke načina iz svih kuteva koji su vam padali na pamet, ali pomaka jednostavno nije bilo. A onda ste poludjeli, digli ruke i otišli napraviti nešto sasvim deseto što vam je u tom trenutku bilo puno privlačnije. Kad ste se vratili svom početnom problemu, riješili ste ga s lakoćom od prve i nikako vam nije bilo jasno kako vam je tako očito rješenje cijelo vrijeme promicalo!
Niste sami, svima nam se to događa. Radi se o tome da u trenucima frustracije i nasilnog rješavanja izazova akcijom jednostavno ne primamo dovoljno jasno sve informacije i nisu nam dostupne kreativne misli koje bi nam pomogle. Zapletemo se u mrežu negativnosti i svakim neuspjehom dokazujemo sami sebi da je izazov nerješiv, no svaki je izazov, bez iznimke, rješiv. I to je iznimno bitno zapamtiti sljedeći put kad nam se pojavi neka prepreka. Meni pomaže duboko udahnuti i pisati dok samu sebe ne podsjetim koliko sam sposobna savladati svaku prepreku, pisati dok riječi ne izbrišu brigu i strah, a meni se otvori sasvim nova perspektiva.
Pronađite svoju „reset tipku“, radnju koja će vam maknuti fokus sa zatvorenog prozora i omogućiti vam da pogledate širu sliku i sve prolaze kroz koje možete s lakoćom proletjeti. Svi izazovi koji nam se u životu pojavljuju služe samo i jedino da nas nauče potrebne lekcije i da nam učine živote raznolikijim i zanimljivijim, a ne da nas sputavaju i ograničavaju. No to je teško vidjeti kad se nađemo u njihovom samom središtu, zato nam je potrebna radnja koja će nam promijeniti fokus na nešto što nas smiruje i veseli kako bismo dopustili situaciji da se razvije onako kako je najpovoljnije za nas. Kad smo opušteni, dolaze nam genijalne ideje i zato nam izgleda da se problemi rješavaju sami od sebe jer ih savladamo s lakoćom.
Zapamtite da vi uvijek imate kontrolu nad situacijama u svom životu, samo je pitanje na što ćete obratiti pažnju!
