Samo pogledaj u nebo!
Prije nekoliko dana našla sam se u parku pod pauzom na poslu. Um mi je bio pun prizemnih stvari, kalkuliranja, promišljanja i planiranja. Bila sam u središtu vrtloga koji su činili trenutni događaji mog života i oni koji će se dogoditi u neposrednoj budućnosti, napetog tijela i uma u nedoumicama i proročanstvima. Nesvjesna svijeta oko sebe, nesvjesna same sebe.
Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com
I onda mi se pogled digao prema gore. Osjetila sam rez, tišinu koja je nastupila u mojoj glavi i doslovno olakšanje koje sam osjetila u mišićima kad su se opustili. Obuzelo me savršeno kristalno plavetnilo prošarano linijama pahuljastih bijelih oblaka. Scenu je nadopunjavalo bljeskanje tamnozelenog lišća na drveću koje me okruživalo, dajući savršenom smiraju neba dašak života.
Nakon prvotne tišine, počele su ponovno dolaziti misli, ali ovaj put sasvim drugačijeg sadržaja. Sve moje dotadašnje brujanje u glavi koje me savijalo bliže zemlji kreirajući mi nesnosan teret na leđima pretvorilo se u blago šuštanje lišća koje me uzdizalo iznad sveg materijalnog oko mene.
Oduvijek sam voljela prizore neba jer nose misteriju beskonačnosti koja se nalazi iza njega. Nebo može biti neiscrpan izvor zabave jer najčešće prikazuje nešto što nikada nije viđeno, a taj se prizor konstantno mijenja, ovisno o trenutnom raspoloženju oblaka. Nekada je mračno i prijeteće, nekada načičkano gomilom debelih, mekih oblaka, a nekada je samo ondje, jednostavno, mirno i plavo. Noćno je nebo posebna priča jer nam zlaćanim bljeskovima zvijezda otkriva da nas uvijek netko promatra iako to preko dana ne vidimo, zabavljeni svojim prizemnim brigama.
U tom trenutku odmora od posla pogled u nebo podsjetio me gdje se nalazim, podsjetio me na beskonačnost svemira i milijarde potencijalnih mogućnosti koje se mogu dogoditi. Podsjetio me koliko je moj život savršeni spoj različitih trenutaka, a nijedan se ne događa slučajno. Podsjetio me da nema apsolutno razloga za brigu oko trivijalnih svakodnevnih sitnica jer sam dio priče neviđenih razmjera koji ima točno svoju ulogu bez koje ništa ne bi bilo isto. Podsjetilo me koliko sam važna, a koliko su moje brige nevažne. Podsjetio me tko sam.
U trenucima kad se osjećam izgubljeno na svom ovozemaljskom putu, nesvjesno uvijek utjehu pronalazim u pogledu prema nebu. Podsjeća me na neograničenost svemira i koliko zapravo nitko sa sigurnošću ne zna pravila igre. Podsjeća me da je uvijek sve u redu. Ako prečesto gledamo prema dolje, s vremenom to postane jedini predmet našeg fokusa i zaboravljamo širu sliku cijele priče. Um nam se zaglušuje različitim idejama i mišljenjima pri čemu nam svu pozornost obuzimaju esencijalna pitanja kao na primjer što ćemo kuhati sutra i kad ćemo si više priuštiti onu haljinu.
Jedan kratak pogled iznad sebe vrlo brzo nam daje do znanja koliko je nevažno pronaći odgovore na takva pitanja, a koliko je važno osjećati taj osjećaj blagog lebdenja koji me obuzima kad se počnem okretati oko sebe da pogledom obuhvatim cijeli horizont. Taj osjećaj daje mi potpunu svjesnost koliko je čudo što sam uopće živa, kolika bi trebala biti moja zahvalnost što uopće mogu u ovom trenutku doživjeti ljepotu prizora ispred sebe koji će već za nekoliko trenutaka nestati u nepovrat i nikada više neće biti isti. Baš kao što se taj trenutak više nikada neće ponoviti.
Poslije pisanja ovog teksta postala sam još svjesnija instantnog smiraja koji mi je dostupan u svakom trenutku, gdje god se nalazila. Još sam svjesnija ogromnog platna iznad sebe koje je svaki trenutak oslikano drugačijim prizorom, baš kao da odražava raspoloženje sve prirode ispod sebe. Svjesnija sam kratkoće trajanja odsječka koji nazivam svojim životom u beskonačnosti vremena i prostora koji mi šapuće da se opustim i uživam u svim iskustvima koja su mi dostupna jer ću tako na najbolji način iskoristiti priliku koja mi je dana.
Da biste me do kraja shvatili, ostavite sa strane što god trenutno radite, koji god zemaljski način zabave ili rada ste odabrali u ovom trenutku i samo izađite van. Nađite bilo koje mjesto pod otvorenim nebom i samo pogledajte gore, samo otvorite svoj pogled i dušu prema beskonačnosti svemira koja se prostire iznad vas. Samo se opustite, duboko dišite i gledajte. Osjetite kolanje života u vama, osjetite slobodu i savršenost sadašnjeg trenutka. Uzmite si taj trenutak i neka bude samo vaš jer se nikada više neće ponoviti i zauvijek će biti zapamćen kao jedinstveno iskustvo. A baš zato smo ovdje!
