Ovdje, sada, hvala, hvala
Nikada ne znate odakle će doći podsjetnici na važne životne lekcije. Ali oni uvijek dođu. Najčešće krene od sitnica koje obično previdimo zbog čega one postaju sve veće i veće stvari dok konačno ne obratimo pozornost i naučimo lekciju. Na lakši ili teži način, na nama je odluka koliko ćemo biti svjesni.
Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com
Tako mi je moj kućni ljubimac prije nekoliko dana servirao podsjetnik na lekciju koju konstantno zaboravljam, obuzeta svim zadacima i ciljevima koje si svakodnevno postavljam. Tek je bio započeo dan, sjedila sam na prozoru i ispijala svoj jutarnji napitak kad mi je u krilo sjela moja mačka Arya željna pažnje za koju je bila uskraćena cijelu noć. Počela sam ju maziti, automatskim pokretima razmišljajući kako nakon ovoga moram oprati suđe, a trebalo bi i u trgovinu po namirnice za ručak, kakvo jelo ću stići pripremiti prije posla, a što ću ponijeti za jesti na posao, joj danas moram kontaktirati…
Moje misli su odletjele u spirali brige i planiranja, a ruka je nesvjesno počivala na klupku krzna u mom krilu. I tada mi je pogled pao na nju koja je ležala mirno u mom krilu, očiju poluzatvorenih od užitka, prateći disanjem svaki moj pokret i uistinu uživajući u tom našem jutarnjem trenutku maženja.
U čemu je bila razlika između nas dvije u tom trenutku?
Ona je bila ovdje i sada, u potpunosti osjećajući svaki moj pokret na njezinom krznu i uživajući u udobnosti mog krila. A ja sam bila u nekim budućim vremenskim odsječcima, na nekim drugim mjestima s nekim drugim emocijama. Ja sam RAZMIŠLJALA. Ona je dubinski i istinski proživljavala trenutak i uživala u njemu, a ja sam ga uzimala zdravo za gotovo potpuno nesvjesna koliku bi zahvalnost trebala osjećati jer sam imala puno „važnijih“ ljudskih stvari na umu. Pa tko je onda ovdje zapravo „niža“ vrsta?
Sadašnji trenutak je sve što imamo, sve čega smo svjesni, sve što postoji. Prošlost je sadašnji trenutak koji je prošao i nema potrebe da se na njega više obraća pozornost, a budućnost je sadašnjost koja će tek doći. Oboje postoji samo u imaginarnim slikama u našim glavama, u mislima koje sami aktiviramo i nastavljamo misliti.
A zašto je uopće toliko važno biti svjestan sadašnjeg trenutka?
Naše emocije i tijelo kristalno su jasni odrazi misli koje nam se vrte po glavama i naš najpouzdaniji putokaz što trebamo učiniti da bismo poboljšali kvalitetu svog životnog iskustva. Ako nismo u sadašnjem trenutku, ako ne obraćamo pozornost na ono što nam govore, naše lekcije postat će sve teže i teže. Kad smo uistinu svjesni sebe i svoje okoline kakva je ona trenutno, puno nam je lakše uočiti obrasce misli koje do toga dovode, puno nam je lakše shvatiti što nas usrećuje, a što u nama budi nepoželjne emocije.
Što više vježbamo svjesnost sadašnjeg trenutka, postajemo kvalitetnije verzije sebe jer ne ponavljamo slijepo iste akcije nadajući se uludo drugačijim rezultatima. Ali ono najvažnije za podizanje kvalitete emocija koje osjećamo jest spoznaja da je u sadašnjem trenutku uistinu sve u redu.
Samo se povremeno tijekom dana zapitajte: „Gdje si? Kako se osjećaš?“ Odgovor na to pitanje bi uvijek trebao biti ovdje i sada, ali najčešće će nas podsjetiti na nismo bili ovdje i sada i upravo će nas to pitanje vratiti u trenutak. I naravno, ono bez čega spoznaja sadašnjeg trenutka ne ide je zahvalnost. Čim se pitanjem vratite u ovdje i sada, odmah pronađite razloge za zahvalnost što ste baš ovdje i sada.
Naslov ove kolumne je mantra koju su mene naučili i koju sam koristila da pronađem smisao u nekim od najtežih trenutaka. Ovdje, sada, hvala, hvala. Te četiri riječi toliko su moćne jer me ekspresno vrate u sadašnjost i podsjete me da postoji razlog zašto prolazim ovaj trenutak, da je taj razlog za moje najveće dobro i da je jedino što prema tome trebam osjećati zahvalnost.
Ponekad ću se sama sjetiti, a ponekad ću trebati vanjske podsjetnike kao ovaj na četiri šape prije nekoliko dana. Nije ni važno što će nam pomoći da živimo u potpunosti ovdje i sada, važno je samo da to osjetimo jer u takvim trenucima uistinu živimo život kakav trebamo živjeti. Bez krivnje iz prošlosti i briga iz budućnosti, bez straha od propuštanja milijun drugih realnosti koje su nam se mogle dogoditi i u cijelosti prihvaćajući svoj unikatan i neponovljiv životni put baš takav kakav trenutno jest!
