Pustite negativu, poljoprivreda je prekrasna djelatnost od koje se može živjeti
Bok svima, zovem se Tomi i htio bih s vama podijeliti svoje iskustvo bavljenja poljoprivredom. Razlog zašto sam odlučio poslati ovakvu poruku mladima je da podijelim svoje iskustvo i pokušam nekako doprijeti do njih koji su u današnje doba izrazito izgubljeni te se jako rijetko susreću s pozitivnim pričama i pozitivnim iskustvima.
I sam sam prošao jedan period traženja u kojem sam tražio pomoć ljudi koji su se bavili stvarima koje su me zanimale te sam ih tražio za savjet. Sve je uvijek rezultiralo negativnim kritikama te istim zaključkom; kako se danas ničime ne isplati baviti. Budući da sam imao dovoljno iskustva u poljoprivredi, konkretno voćarstvu, gdje sam sudjelovao u obiteljskom poslu, odlučio sam pitati oca da mi ga prepusti i da se okrenem poljoprivredi. Pet godina kasnije, mogu reći da sam iznimno zadovoljan rezultatima koje sam uspio postići ponajprije podrškom svoje obitelji. Upravo zato mladima želim otvoriti oči da je poljoprivreda odlična platforma za osnivanje obitelji. Da na vrlo jednostavan način možemo ispuniti svoje obveze, bilo poslovne, bilo obiteljske. Nakon donošenja odluke da se želim baviti poljoprivredom, često sam nailazio na ljude koji su me od toga odgovarali.
Zbog toga sam odlučio svoje izrazito pozitivno iskustvo podijeliti sa ostalim mladim ljudima i reći im kako se danas možemo baviti sa svime i to iznimno uspješno; ako je to ono što zaista želimo i oko toga se dovoljno potrudimo. Kao i svaka proizvodnja, kao i svaki posao, bavljenje poljoprivredom ima svoje izazove. Često se borimo protiv vrlo moćnih sila koje su izvan naše kontrole (konkretno vremena). Međutim, kroz svoj sam rad upoznao mnoge prednosti bavljenja poljoprivredom. Ono što je mene privuklo, te me i dalje zadržava u poljoprivredi – je mogućnost fleksibilnog radnog vremenam Sam biram kada ću, koliko i što raditi.
I jednostavno uživam u tome. Mogućnost da se ustanem u 5 ujutro pa radim do 8, ili se ustanem u 10, pa radim tek od 10. Znači ne postoji vrijeme u danu kada se ja nisam bavio poljoprivredom. Od rada ujutro preko rada u podne, do rada noću. Od smjena od 12 sati, 16 sati, pa i ponekih kraćih, gdje mi se već nakon sat vremena više neda raditi te se odlučim vratiti kući. Taj neopisiv osjećaj slobode, koji ti daje puno puno više snage, te u konačnici “tjera” da puno više radiš i postižeš značajnije rezultate no inače. Nezaobilazne teme svih razgovora o poljoprivredi danas su razgovori o poticajima i razgovori o EU fondovima.
Svoja izrazito pozitivna iskustva sam odlučio podijeliti u posebnom tekstu u kojem ću svima prezentirati koliki su to poticaji, kako se i zašto oni isplaćuju; s ciljem da što veći broj ljudi prepozna potencijal u bavljenju poljoprivredom. Veliki je izazov kako jednu tako ogromno pitanje, ogromnu temu, kako i zašto se baviti poljoprivredom, sažeti u jedan tekst, pa se nadam da mi nećete zamjeriti ako neke stvari nisam spomenuo ili razradio. Dapače, nadam se da ćete mi se obratiti sa komentarima, pitanjima, kritikama i usmjeriti me o čemu bi još valjalo popričati, što je to još dobro u poljoprivredi kako bi proširili nekakvu pozitivnu priču. Kroz narednih nekoliko tekstova želim mladima prezentirati trenutnu situaciju – da se u Hrvatskoj moguće baviti nekim poslom, imati obitelj i sasvim dostojno živjeti te da nije nužno ići u irsku Ovom prilikom također želim pozvati sve druge koji su, kao i ja, otkrili ljubav prema poljoprivredi, žive takvu vrstu svakodnevice, da pokušaju pozitivno utjecati na ljude oko sebe.
Smatram da je poljoprivreda prekrasna djelatnost kojom se nažalost vrlo mali broj mladih odlučuje baviti. Za kraj teksta pozdrav svima koji su ga uspjeli pročitati do kraja. Molim vas da mi pomognete u mojoj misiji (neka nam bude zajednička!) da motiviramo mlade da ostanu u Hrvatskoj, ostanu na selu, odluče se baviti poljoprivredom, iskoriste potencijale koje nam naša zemlja pruža i stvorimo bolju budućnost za sve nas.
