Proljeće je, a u meni (ne)mir!
Vječna tema, kada je u pitanju smisao života. Kako pronaći mir i što potiče nemir u nama?
Kako sam vam i obećala u zadnjoj kolumni, danas ćemo se dotaći alata kojim se na brz i efikasan način rješavamo nemira, strepnje, briga, strahova u nama i sa kojim postajemo svjesni ljepše strane života. Dakle, na nama je izbor, kročiti ovim životom puni strepnje i nemira ili svjesni da od brige i straha nemamo puno koristi jer nam oni donose zatvoren i zablokiran um, a ne otvoren koji samo kao takav može iznaći rješenja.
Brige su kočnica!
Brige nas koče, ulijevaju strahove, od ljudi, sistema, vremena u kojem živimo, društva oko nas. Kada smo fokusirani na probleme, na težu stranu života, na nemogućnosti, teško da ćemo dokučiti moguća rješenja i otkriti što je to što nas motivira i pokreće. Živeći u uvjerenjima da je oko nas sve crno, besmisleno, živimo kao prosječni ljudi, manje ili više sretni, uokvireni moranjima, davanjima, brigom samo za druge, ali ne i za sebe, brigom za zdravlje kada nam je već ugroženo, brigom za opstanak i pri tome se trošimo i postajemo sve nezadovoljniji i nemirni. Vrlo često za sve što nas snađe okrivljujemo druge, borimo se, trošimo vlastitu energiju nepotrebno i do iznemoglosti, prolazimo pored malih stvari koje život znače i tek ponekad zastanemo shrvani bolešću i umorom ili nekakvim nenadanim događajima.
Zašto je to tako? Zašto nam život mora biti teret, a ne avantura? Zašto toliko brinemo i strahujemo kad od brige i strahova nemamo koristi? Stari i iskusni će reći, zato da budemo oprezni, svijet je opasno mjesto, život je težak i pun patnji. No, mora li uistinu biti tako? Upravo ti stariji su nama usadili ta ista uvjerenja, kao što su i njima njihovi roditelji i roditelji njihovih roditelja. Hvala im na tome, no bojim se da u vremenu u kojem živimo i u kojem nam je tehnologija toliko napredovala i olakšala dostupnost informacija, omogućila fleksibilnost mjesta boravka, to više ne mora biti tako. Znači, ostala su nam nametnuta uvjerenja u glavama i ne znamo kako ih se riješiti. Uz svu naprednu tehnologiju i medicinu i dalje živimo u strahu i brigama i uporno tražimo sreću u materijalnim stvarima kojih nam nikad dosta i kojima umanjujemo taj osjećaj zabrinutosti. Da, umirit će nas novi smartphone na trenutak, novi auto ili nova odjeća, ali već nakon izvjesnog vremena to postaje normalno i zastarjelo i trebamo nešto novo. I tako prođe život u nemiru.
Kako onda dalje i kako pronaći ljepšu stranu života? Opisat ću vam na sljedećem stvarnom slučaju, a takvih je more.
Javila mi se mlada dama za savjet što da radi, visoko je obrazovana, udana, majka malog djeteta, trenutno ne radi, muž ih uzdržava i strašno je nezadovoljna. Do jučer su bili podstanari u međuvremenu sagradili vlastiti dom. Sve te godine živjeli su i bili motivirani gradnjom kuće, sad kad su konačno u svom domu, nezadovoljstvo i nemir su ponovo prisutni i silno želi van iz te iste kuće pod opravdanjem potrebe za novcima iako je dijete još jako malo.
I kao što rekoh takvih je primjera more, uvijek nešto fali, uvijek neko nezadovoljstvo, uvijek neki nemir. Pa da konačno prijeđem na alat koji u takvim situacijama i te kako pomaže i osvješćuje, na tren smiruje i upućuje u pravom smjeru naše misli.
Zahvalnost , alat koji daje mir!
Alat koji svi imamo u sebi i zove se ZAHVALNOST.
Zahvalnost je nešto što smo učili primjenjivati još od malena, sjetite se onih čarobnih riječi – Hvala ti, Volim te, Oprosti mi , Žao mi je, no negdje u odrastanju im se izgubi smisao, jer zaključimo da je život težak i previše okrenut protiv nas pa zašto bi se mi nekome izjašnjavali. No , upravo zahvalnost u sebi ima tu magiju da promijeni naš stav i odnos prema stvarima, ljudima i vrlinama koje smo dobili po rođenju. Zahvalnost je naročito zaslužna za razinu našeg mira, sreće i zadovoljstva u životu, jer fokusom na ono što imamo i što nam je dano od života, fokusom na ono što nas je dovelo do toga gdje smo sada, mi tek tada možemo vidjeti i privući ono na čemu ćemo još više biti zahvalni.
Obrnuto, kad brzo zaboravimo na sve na čemu možemo biti zahvalni, kada ne vidimo naše ostvarene ciljeve, kada smo i dalje nemirni, fokusiramo se ponovo na ono što nemamo i osjećaj praznine se povećava i dovodi u stanja brige, nezadovoljstva i nemira. U oskudici nečega ili nekoga, dok nas mediji bombardiraju razno raznim stvarima koje nam nisu dostupne i jačaju naš osjećaj da nam još puno toga nedostaje, upravo je zahvalnost taj čarobni alat koji skreće naš pogled od svega onog što nemamo i daje dobar osjećaj sa onim što imamo i što nam je trenutno najvažnije. Takvim stavom i načinom razmišljanja uz zahvalnost mi istog trena smirujemo naše uzburkane misli pune nezadovoljstva i dovodimo se u mir i ravnotežu i iznalazimo rješenja koja su za nas najbolja u sadašnjem trenutku.
U gore spomenutom primjeru, uz zahvalnost bi mlada majka osvijestila dobrobit kuće i njene prisutnosti kao majke koja je uz svoje dijete, jer kaže se da su prve tri najvažnije za razvoj djeteta, tako da njeno nezadovoljstvo uz zahvalnost može kompenzirati pravilnim i mirnim razvojem djeteta. Odlazak na posao bi joj donio veće troškove čuvanja djeteta, bolesti koje stižu boravkom u vrtiću, veće frustracije kod kuće i tada se pitamo koja je cijena nemira i novih briga koje dolaze ovakvim izborom.
Pa da zaključimo, korištenjem alata zvanog ZAHVALNOST, živjet ćemo miran i smislen život i ostvarivati svoje ciljeve korak po korak, smireni i fokusirani na rješenja.
Kaže se, da čovjek pati upravo onoliko koliko ne zna prepoznati na čemu je zahvalan.
Zato zaključimo uz jednu mudru čovjeka koji je uspio u životu i motivirao mnoge ljude: “Što više prepoznajete i izražavate zahvalnost za stvari koje imate, to ćete više imati stvari na kojima trebate biti zahvalni.”– Zig Ziglar
Ostajte mi zahvalni i čitamo se u sljedeći četvrtak s novim primjerom ljepše strane našeg života.
Mara 
