Prihvati svoja sranja
OK, sad već neko vrijeme za sebe možeš reći da živiš svjesniji život. Bolje razumiješ uzročno-posljedične veze koje dovode do životnih situacija, bolje se osjećaš i svjedočiš mnogim pozitivnim promjenama u svom iskustvu. Stvari su nekako manje teške, ljudi su ugodniji, prilike se same stvaraju.
Ili je sve posve jednako kao prije, ali to više cijeniš. Nije ni bitno, lijepo ti je.
Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com
Ali misliš da može još i bolje. Bilo bi super da što prije postane bolje. Krećeš tražiti sve moguće načine da se to dogodi, gutaš nemilice priče o uspjehu, kopiraš, testiraš, pokušavaš.
No nešto ti i dalje ne dopušta da se riješe sve situacije koje te muče. Onih desetak kila viška od trudnoće i dalje stoji, možda malo i previše pušiš, a i svakako je konačno vrijeme da odgovornije i discipliniranije odradiš svoje poslovne zadatke.
Sve u svemu, ima tu još puno posla na tebi. Malo utabati ovaj dio, odrezati onaj, kao da gradiš idealnu sebe od gline. Kip još uvijek nije savršen.
Gdje si zapela?
Kad preuzmemo odgovornost za svoje živote, polako čistimo svoju okolinu. Počnemo više raditi ono u čemu uživamo, komunicirati s kvalitetnijim ljudima i gomila sitnica se zapravo sama od sebe slaže. Nekadašnji izvori frustracija postaju samo scene u danu, zabavni skečevi koji više ne ostavljaju dugotrajne posljedice. Kad se pomalo cijeli dramatični svijet oko tebe smiri, suočavaš se s posljednjom preprekom, velikim strašnim vukom, Big Bossom.
S onim neumornim glasom u glavi koji uvijek nešto priča – sa samim sobom.
Ne misli on ništa loše, on posve vjeruje u to što ti govori. Zna točno kako savršeni kip od gline treba izgledati i posve je evidentno da to još uvijek nisi. Bit ćeš kad odrežeš tamo, a dodaš malo više ovdje. On će tebi to sve lijepo objasniti, a ti pronađi način kako god znaš da to izvedeš. Jer samo tada ćeš biti savršena, a do onda ništa, ti si djelo u nastanku. Nemoj se prezentirati javnosti, ostani u mračnom podrumu pogrbljena nad grumenom gline dok ne budeš spremna.
I tu si se spotaknula, tu je ostalo posljednje mjesto u koje trebaš uliti ljubav i prihvaćanje. Ti možda jesi djelo u nastanku, i vjerojatno ćeš zauvijek biti jer uvijek možeš probati nešto novo. Ali gradi se ljubavlju, gnječi tu glinu pod reflektorima i uživaj u svakoj sekundi procesa. Nikada nećeš sagraditi savršeni kip jer ti nisi kip, ti si živo i konstantno promjenjivo biće koje nikada neće stati.
Prihvati sva svoja sranja točno kakva sada jesu. Uživaj u njima i prestani se opravdavati glasovima u glavi. I njima treba ljubavi.Ako se trebaš raspasti do kraja da nemaš drugog izbora nego prihvaćanje, raspadni se. Pusti da se dogodi što god se treba dogoditi dok konačno ne shvatiš da si sa sobom 24 sata dnevno oduvijek i zauvijek. Tvoj je jedini zadatak da se osjećaš dobro u vlastitoj koži. Opusti se u procesu i dopusti da ti se dogodi.
Gladi glinu polagano, fokusirano, zaljubljeno. Igraj se. Osjeti ju pod prstima. Odabrala si biti i kip i kipar, jedino je logično sada uživati u tome. Imaj viziju cilja, ali ne djeluj radi njega.
Radi za ljubav jer se onda ciljevi ostvaruju sami. Manifestacija te iznenadi poput iznenadnog toplog vala i prihvaćaš ju sa smirenim užitkom.
„Pa ovo je puno bolje nego sam očekivala!“
Ali očekivala si, samo nisi iščekivala. Umjesto siljenja na trčanje i jedenja sjemenki da bi smršavjela, prihvatila si da ne želiš ići trčati i jesti sjemenke. To ti je dosadno, iscrpljujuće i ne donosi rezultate. Iščekuješ očajnički cilj dok dane provodiš osjećajući se mizerno.
Zadrži cilj, promijeni pristup. Prošetaj ponekad na kavu umjesto vožnje, idi na posao biciklom, skači preko užeta, koristi stepenice umjesto lifta, radi čučnjeve dok režeš luk, potpuno je svejedno. Što god te usrećuje u danom trenutku, a pokreće te fizički. Kreni polako.
Budi u trenutku, osjeti svoje tijelo.
I najvažnije – voli se.
