Prihodi kućanstva nadmašili rekordnu 2010. godinu
Godišnji dohodak prosječnog kućanstva u Hrvatskoj prošle je godine prvi put premašio onaj koji su obitelji ostvarivale prije krize: kako je objavio Državni zavod za statistiku, prosječno hrvatsko kućanstvo lani je na raspolaganju imalo 92.334 kune, a 2009. i 2010. godine ukupni prihod iznosio je nešto manje od 87.000 kuna.
Od 2010. godine dohodak je padao četiri godine za redom. Najmanji je bio 2014., kad je iznosio 79.843 kune, ili gotovo 1000 eura manje nego prije krize. Od 2014. godine ponovno počinje rasti – u 2015. ostvario je rast od gotovo 5000 kuna mjesečno, na 84.293 kune, u 2016. rast je bio znatno blaži, na 86.550 kuna, da bi u 2017. ponovno narastao za gotovo 6000 kuna na godišnjoj razini.
To se vjerojatno odrazilo i na osobnu potrošnju, iako DZS još nije obradio podatke o tome koliko su obitelji potrošile – više ili manje od uprihođenog. Naime, u godinama prije krize, kućanstva su za životne troškove – hranu, piće, odjeću, obuću, stanovanje, režije, promet, namještaj, osobne usluge i drugo – trošile više nego što su zarađivale. Razliku su najčešće nadoknađivale kreditima. Tako su, prema podacima DZS-a koji nisu sasvim usporedivi s današnjima, trošili i 20-ak posto više nego što su zaradile. Dolaskom krize situacija se znatno mijenja, pa su u razdoblju od 2010. do 2013. – jer zarada je iz godine u godinu padala, a cijene su rasle – trošili manje od zarađenog. Takvo je ponašanje – iznimno štedljivo – tipično za vrijeme krize.
Najteža godina
Tijekom 2014. prihod kućanstva ipak je pao toliko nisko da nikakve mjere štednje više nisu palile – obitelji su iz nužde trošile više nego što su zaradile.
Kakva je bila potrošnja u odnosu na zaradu tijekom 2015. i 2016. ne možemo znati, jer DZS, zbog opće štednje, u tom razdoblju nije provodio istraživanje o potrošnji.
Znatan skok u prihodima kućanstva u 2017. svakako je dobra vijest jer smo napokon preskočili magičnu 2010. godinu, no standard koji su sa zaradom obitelji lani mogle ostvariti još je niži nego 2010. Naime, dohodak kućanstva narastao je u tom razdoblju za 6 posto, a hrana je istodobno poskupjela 12 posto, režije 15 posto.
Kad se pogledaju ekonomski pokazatelji, dobar dio njih još je ispod pretkrizne razine. Među ostalim, to su BDP, potrošnja kućanstava, trgovina na malo, krediti i zaposlenost. Tako danas, primjerice, radi oko 110.000 ljudi manje nego što je to bilo uoči krize, a prosječna plaća u istom se razdoblju povećala za oko 20 posto. Uz poreznu reformu koja je dovela do povećanja plaća, pritisak na njihov rast sve je prisutniji i zbog nedostatka radne snage.
Potrošnja kućanstava konstantno raste od 2014. godine, a intenzivnije stope rasta osobne potrošnje vidljive su od kraja 2015. Prema mišljenju Zrinke Živković Matijević, analitičarke Raiffeisen banke, to se poklapa s velikim rastom nezaposlenosti koji je istodobno pratio nerazmjerno blag rast zaposlenosti. Iako je rast plaća sigurno pridonio povećanju kućnih budžeta, sigurno nije bio presudan.
Doznake iz inozemstva
Određenu ulogu na povećanje dohotka kućanstava imale su i doznake, osobito dio koji se odnosi na povremeni rad hrvatskih građana u pograničnim zemljama, prije svega u Italiji i Austriji. U svakom slučaju ukupne doznake lani su iznosile 2,1 milijardu eura, što je oko 500 milijuna eura više nego prije 2014. godine, odnosno ulaska Hrvatske u EU.
Ipak, prema mišljenju Živković Matijević, presudnu ulogu u značajnijem rastu prihoda kućanstava posljednjih godina imao je turizam, odnosno iznajmljivanje i rentijerstvo.
– Ako se pogleda struktura smještajnih kapaciteta, njih 50 posto u središnjoj sezoni odnosi se na sobe i apartmane. Drugo, ako se pogleda ponuda i potražnja za stanovima, osobito u Zagrebu, ona se sigurno može povezati s rentijerstvom. To je sigurno izvor dodatnog prihoda, automatski podiže raspoloživi dohodak i utječe na dodatnu potrošnju – objašnjava analitičarka RBA.
Pritom napominje da je potrošnja dohotka vjerojatno još usmjerena na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Osim toga, ostaje činjenica da je petina stanovništva na granici siromaštva, što znači da brojke pokazuju prosjek koji podiže dio stanovništva kojem ide znatno bolje nego većini.
Težak izlazak iz krize
U vrijeme kad se hrvatska ekonomija vrlo teško izvlačila iz recesije, prihodi od turizma i rastuće rentijerstvo nedvojbeno su odigrali pozitivnu ulogu. Međutim, ekonomije koje se zasnivaju na rentijerstvu baš i nemaju osobitu perspektivu.
– Za rentijerstvo nije potrebna visokoobrazovana radna snaga, niti je ono poticajno za stvaranje dodane vrijednosti iz koje bi se stvorio dugoročno održiv ekonomski rast, zasnovan za znanju i novim tehnologijama – ističe Zrinka Živković-Matijević.
Iako struktura potrošnje ostaje nepoznata, ono što je sigurno jest da su građani proteklih godina manje izdvajali za kamate. U prošloj godini kućanstva su za kamate izdvojila 7,1 milijardu kuna, 900 milijuna kuna manje nego godinu prije. Od vrhunca krize 2010. godine ti su izdaci smanjeni za 3,4 milijarde kuna.
Tako je udjel kamata u neto dohotku kućanstava u tom razdoblju smanjen sa 7,2 na 4,3 posto. U kratkom roku HNB ne očekuje značajnije izmjene visine kamatnog troška, međutim, zbog mogućeg rasta referentnih kamatnih stopa, kamate ostaju važan izvor rizika za potrošače u srednjem roku. Kako su proteklih godina više kredita vraćali nego što su uzimali novih, zaduženost sektora kućanstva pala je na oko 35 posto, na razinu iz 2006. godine. Međutim, prošle godine ponovno je počeo rasti dug kućanstava, “potaknut gospodarskim oporavkom i pozitivnim kretanjima na tržištu rada”.ž
Izvor: Novac.hr
