Preselili se u slamnatu kuću koju su izgradili za 15 tisuća eura
Obitelj Đupovac, Nada (40) i Milan (37), farmaceutkinja i srednjoškolski profesor, te njihovo troje djece, preselili su iz grada na selo, u slamnatu kuću u Jevremovcu kod Šapca, koju su izgradili za 15 tisuća eura, prenosi Telegraf.rs.
Dosta im je, kažu, bilo gradskog života, galame i gužve, a shvatili su da svoj način života moraju promijeniti kada su dobili djecu.
– Jednostavno, drugog rješenja nije bilo. Radno vrijeme nije kao nekad, sada se radi cijeli dan, ljudima je svega preko glave. Izađu ujutro, a vraćaju se kući iza šest, sedam navečer, da li da ručaju ili večeraju, ne vide svoju djecu cijeli dan, a ona su zbog toga prepuštena sama sebi. Morali smo to presjeći i reći “dosta nam je svega” – kaže Nada Đupovac.
Na veliki životni korak obitelj Đupovac se odvažila 2017. godine, kada su krenuli s izgradnjom slamnate kuću u selu u blizini Šapca, uselili su se lani, a njihovi su roditelji i prijatelji, priznaju, bili pomalo skeptični oko cijele ideje.
– Ljudi u Srbiji jednostavno nisu navikli na takav način gradnje. Kad su stigle bale sijena, prolaznici su se pitali što li mi to radimo, a kada je se “pojavio” dimnjak, bilo je jasno da je to stambeni objekt. Gradnju smo počeli u travnju 2017. godine i završili do Nove godine. Prije toga smo živjeli smo u Šapcu, u stanu, u zgradi pored koje je baš bilo bučno. Kafići, parking, gužva… – prisjeća se Nada.
Na početku gradnje, kako kažu, svi su postavljala ista pitanja, među ostalim, “Zbog čega im je temelj ravan”, “Hoće li krov propustiti vodu?” i slično. Bilo je to, kažu, kao da su svi zaboravili da se nekada davno živjelo u sličnim kućama, koje su daleko zdravije, a i jeftinije od betonskih.
Troškovi gradnje njihove kuće bili su oko 15.000 eura. Kuća ima 120 četvornih metara ( 52 u prizemlju i na katu) kao i 16 kvadrata na balkonu, pod staklom.
– Ja sam željela brvnaru, s izolacijom od debelih balvana, ali je bila preskupa. Na kraju smo odabrali kuću od slame, u kojoj su zidovi od slame, umetnuti između drvenih greda, i premazani blatom u tri sloja. Krov je od trske, a kuća je uglavnom napravljena od drvene konstrukcije, jedino je malo podignuta na temelju od cigle – objašnjava Nada.
Uzgajaju svoju hranu, a imaju i životinje. Struju proizvode preko solarnih panela, a služe im i za grijanje vode koja stiže iz bunara. Griju se na drva. Nemaju televizor, ali imaju računalo i internet.
– Ne žalimo za gradom. Ali, nije sve jednostavno. Kada koristite solarne panele onda ne možete imati struju u svakom trenutku, odnosno ne možete upaliti deset uređaja odjednom. Potrebno je napraviti raspored aktivnosti, ali vas to ništa ne stoji. Imamo i baterije koje akumuliraju struju, pa radimo zalihe i za 15 dana. Život na selu i u prirodi je dobar, ustajemo rano, a zimi idemo ranije na spavanje. S takvim načinom života, biološki sat se usklađuje – govore.
Djeca su navikla na život na selu, na svježem zraku. Najstariji sin ide u obližnju seosku školu, a cilj je da se djeca naviknu na prirodu, na šumu i na zdrav život.
– Želimo ih osposobiti da u slučaju teških vremena mogu sami sebi osigurati hranu i da nauče kako uzgajati životinje. Željeli smo se svi vratiti malo unazad – zaključili su Nada i Milan.
