Poljoprivrednik iz Pakraca završio je u europskim medijima. Zanimalo ih je kako radi
U svom malom selu, Velikom Banovcu, u blizini Pakraca, Matija Brinjak je jedini poljoprivrednik koji uzgaja voće. Bez ikakvog iskustva, počeo je uzgajati jagode. Sve je sam financirao.
Ovo je citat iz priče o 29-godišnjem Matiji Brinjaku koja je nedavno objavljena u nizozemskom časopisu Farmers of Europe. Časopis izlazi na nizozemskom, engleskom i francuskom jeziku i europskoj i svjetskoj javnosti, među ostalim, predstavlja uspješne europske poljoprivrednike. Brinjak je ponosan što je izbor nizozemskog časopisa pao baš na njega.
Ne dobiva poticaje od države niti novac iz fondova EU
“Najviše ih se dojmilo što sam krenuo od nule i sve sam napravio. Ne dobivam ni poticaje države, ni novac iz fondova EU niti sam uzeo kredit u banci. Proizvodnju smo moja obitelj i ja pokrenuli sami, sami radimo i prodajemo na kućnom pragu”, objašnjava za Index Brinjak.
Iako je po struci medicinski tehničar, nakon jednogodišnjeg staža u pakračkoj bolnici Brinjak je zaplovio drugim, poljoprivrednim, vodama. OPG Brinjak osnovao je 2018. godine, a početkom prošle godine zasadio je prve jagode. Danas već ima oko 4500 sadnica jagoda i godišnje proizvede oko dvije tone tog voća.
“Na uzgoj jagoda odlučio sam se zato što nitko na području Pakraca nije uzgajao to voće, iako imamo dobre uvjete za njihov uzgoj. Najprije smo posadili 3800 sadnica jagoda, a sada smo njihovu proizvodnju povećali na 4500 sadnica. Već sljedeće godine planiramo zasaditi 7000 sadnica jagoda”, kaže Brinjak.
Voli rad u poljoprivredi
Dodaje kako se proizvodnja tog voća pokazala pravim uspjehom: iako se ne bavi veleprodajom, pa čak ih ne prodaje ni na tržnici, već doslovno na kućnom pragu, interes kupaca nije izostao.
“Čak i prije berbe jagoda, barem jedna tona je unaprijed prodana. Ljudi iz okolice naručuju unaprijed pa prvih nekoliko tjedana beremo jagode za unaprijed poznate naručitelje”, napominje naš sugovornik.
Svaki početak je težak, a takav je bio i Brinjakov. Poljoprivredi se, kaže, okrenuo zato što je imao nekoliko hektara zemlje koju ranije nije obrađivao i zato što je shvatio da ga taj posao opušta te mu omogućuje pristojan život.
“Za mene je to zapravo odmor. U OPG-u radimo otac, majka, supruga i ja. Samo u proizvodnju jagoda uložili smo oko 7000 eura, a osim jagoda, proizvodimo i salatu i lubenice. U prvoj godini rada nema nikakve zarade, a morate voditi računa i o repromaterijalu koji nije jeftin”, pojašnjava Brinjak.
Plastenici za uzgoj jagoda na tri kata
Jedna od prekretnica u poslovanju OPG-a Brinjak bila je gradnja plastenika za horizontalno viseći uzgoj, u koji su uložili oko 1500 eura. Riječ je, pojašnjava naš sugovornik, o proizvodnji na tri kata, što je u nas slabo zastupljeno. U plasteniku proizvode i dio jagoda. Zasad, međutim, još uvijek samo mali dio, manje od 10 posto.
“Takvih plastenika kod nas uglavnom još nema, a mi ih već koristimo. Nastavit ćemo graditi takve plastenike. Želio bih se u potpunosti prebaciti na plasteničku proizvodnju pa u sljedećih četiri do pet godina planiramo podići još dva velika plastenika za horizontalno viseći uzgoj, ukupne vrijednosti oko 20.000 eura. Naravno, sve će ovisiti o financijskom stanju”, poručuje Brinjak.
Zaduživati se, dodaje, ne namjerava, već sve što zaradi, nakon što plati obveze, ulaže u novu proizvodnju. Taj se recept dosad pokazao uspješnim.
“Više nismo mali OPG. Ipak je još puno posla pred nama. Zasad naše proizvode prodajemo samo na području Pakraca – dakle, lokalno – iako ne isključujem da bismo se za tri ili četiri godine mogli pojaviti i u veleprodaji. Upita i ponuda je ionako već bilo, ali nedostaju nam količine za veleprodaju, a i cijene po kojima se nudi otkup su vrlo male”, ističe Brinjak.
Koronakrizu nisu ni osjetili
Zbog modela prodaje robe pred kućnim pragom, njihov OPG koronakrizu, dodaje naš sugovornik, nije ni osjetio.
Iako budućnost poslovanja vidi u gradnji novih plastenika, što bi mu omogućilo i proizvodnju jagoda te drugih kultura bilo kada u godini, Brinjak poručuje da se i dalje namjerava držati proizvodnje kultura usklađene s prirodnim kalendarom.
“U grijanom plasteniku bih mogao proizvoditi jagode i za Božić, ali zašto?! Jagode su sezonsko voće, beru se u svibnju, i mi ćemo se toga i dalje držati”, naglašava Brinjak.
Budućnost vidi u nastavku bavljenja poljoprivredom i širenju proizvodnje jagoda i drugih kultura. U tome bi mu trebali pomoći plastenici koje namjerava podići. U konačnici, zaključuje, sve će ovisiti o raspoloživom novcu.
Izvor: Index.hr
