Draga Maro u vrlo teškom periodu mnogi su se poduzetnici našli u neočekivanim i vrlo teškim okolnostima. Ostati priseban, na usluzi svojoj obitelj i djelatnicima, očuvati zdravu pamet i održati poslovanje tvrtke sve u isto vrijeme nije lako. Kako si možemo pomoći?

Odgovor na sva ova pitanja nije jednostavan jer smo se svi skupa suočili sa niz nepoznanica u isto vrijeme i okolnosti su više nego komplicirane, uzročno su posljedične gotovo za cijeli svijet, a ne samo za nas koji kreiramo gospodarstvo u vlastitoj zemlji.

Ostati mentalno priseban u neočekivanim situacijama nije lako, no ukoliko smo upoznati s procesima koji se odvijaju u ovakvim okolnostima, možemo ih onda lakše i kontrolirati.

Kod nepoznatih stanja poput ovih koja nas iznenada zateknu (korona virus, potresi) dobro je razumjeti kako se osjećamo i kako smo na njih reagirali. Jesmo li percipirali situaciju kroz:

1. šok i nevjericu,
2. strah i ljutnju,
3. anksioznost i depresiju ,
4. prihvaćanje i traženje rješenja ili smo se
5. fleksibilno prilagodili i donijeli korjenitu promjenu u vlastitom sustavu i bitno je prepoznati u kojem smo se od tih stanja najduže zadržali.

Upravo u ovim stanjima i leži odgovor kako si možemo pomoći, no ponavljam, prvo trebamo osvijestiti emotivno stanje i onda tražiti odgovor na njega.

U prva tri stanja, nećemo puno postići, ostat ćemo paralizirani, komentirat ćemo situaciju, kritizirati i tražiti krivce u vanjskoj okolini i drugima, prenašat ćemo takvu energiju na svoje djelatnike i obitelj, očekivati da nas drugi spašavaju, pasivno ćemo sudjelovati i nećemo puno doprinijeti promjeni stanja, osim dodavati ulje na vatru stvarajući paniku, paranoju i sveopću konfuziju.

Ukoliko svjesno prihvatimo situaciju takvu kakva je i osvijestimo da smo tu gdje jesmo, da iz svoj kože ne možemo i da smo svi povezani, ukoliko odlučimo uhvatiti volan svoga života u svoje ruke moći ćemo se pokrenuti u smjeru traženja odgovora na pitanja. Tek kada zapitamo sami sebe što iz svega možemo naučiti, promijeniti, iskoristiti, moći ćemo se prilagoditi novonastaloj situaciji, uočiti mogućnosti i prilike te u okviru vlastitih resursa i životnih iskustava, donijeti korijenite odluke i primijeniti ih.

Kako očuvati moral? Koje su Vaše preporuke kako NLP stručnjak i osobe koja inače propagira pozitivan stav?

Netko je jednom rekao kako svako pokoljenje ima svoj moral i jede svojom žlicom. Nama se dogodilo to što se dogodilo i u cijeloj situaciju trebamo prepoznati dio vlastite odgovornosti ali i dio prilika koje nam se otvaraju kroz ove neprilike. Moralno djelovanje se po definicijii karakterizira unutarnjim stavom kojim odabiremo vrijednosti koje nas pak mogu odvesti u određene postupke i na taj način emotivno i karakterno odrediti. Zato u ovakvim situacijama trebamo ostati prisebni, odgovorni, optimistični, ne doživljavati život kao kaznu već se dalje kretati u smjeru pravih životnih ciljeva koji stvaraju i rješavaju ljudske probleme.

Pri tome svakako treba osvijestiti i promijeniti loše navike i postupke poput materijalnog gomilanja, natjecateljskog stjecanja profita na štetu drugih, prekomjernog rasta bez društvene odgovornosti, ekološke distorzije i uništavanja planeta.

Nakon toga, trebamo s povjerenjem otvoriti prostor za nove i moralnije mogućnosti, napraviti ako treba životni i poslovni zaokret, hrabro ući čak i u nepoznatu zonu naravno kroz ekološku prizmu čineći dobrobit za sebe i druge.

Sve dijametralno od moralnih vrijednosti više ne dolazi u obzir jer nas je takvo djelovanje i dovelo tu gdje jesmo kako bi naučili, spoznali, promijenili, osvijestili i uveli nove kodekse ponašanja i prave životne vrijednosti poput međuljudskog razumijevanja, suradnje, suosjećanja, prenašanja znanja i uzajamne podrške.

Radi se u vanrednim okolnostima, tko odlazi na posao obvezan je distancirati se od ljudi, što je popriličan šok jer smo društvena bića. Drugi pak, rade od doma, kao u kriznom štabu u punoj kući, stanu i pokušavaju sačuvati svoj mir. Kako si olakšati ovu situaciju?

Kako ste i spomenuli na početku pitanja, radi se o vanrednim okolnostima, a vanredne okolnosti traže izvanredna ponašanja. Strpljenja i razumijevanja je potrebno više nego ikada.

U ovakvim trenucima, bitno je prebaciti fokus na slušanje jer po prvi puta svi imamo jednake potrebe i ciljeve i imamo pravo reći kako se osjećamo.

Sigurna sam kako se svi želimo što prije vratiti u normalno funkcioniranje i ostati zdravi ili pak ozdraviti, a u takvim situacijama nam i ne služe konfliktne situacije već odnosi puni razumijevanja i empatije.

Kada svi jednako razmišljamo dobro je razumjeti koliko smo ipak svi i različiti te kako svatko može doprinijeti svojim iskustvima i vrijednostima bržem iznalaženju rješenja.

Različitost itekako pomaže lakšem podnošenju situacije kroz sagledavanja problema sa više strana i raspodjelom obveza po principu tko što voli raditi neka to i radi, naravno odgovorno u odnosu na sve ostale

Koliko mislite da će ova situacija potrajati te da li su ljudi sposobni tako dugo biti u svojevrsnoj karanteni?

Situacija će potrajati onoliko koliko treba. Moramo razumjeti da svojim navikama i svjesnim i nesvjesnim namjerama mi utječemo na tijek stvari.

Karantena se događa s razlogom, jer uvijek postoje neodgovorni pojedinci koji misle da su nedodirljivi i da se njih ova situacija ne tiče. No opet, ponavljam sve je u stavu. Vidimo li stvari kao kaznu ili priliku.

Zapitajmo se, kada bi nam netko rekao strpite se 14 dana i svi ostanite u kućama, 15-i dan će virus nestati, sigurna sam kako bismo svi to odradili bez imalo napora.

Ovako sa stavom i pitanjem u glavi zašto ja, s ne povjerenjem u sebe i druge hoćemo li izdržati, stvara se psihoza nemoći i paranoje, no svi znamo kada je čovjek u pitanju u vrlo ekstremnim situacijama izdrži čudesne napore, pa prema tome ako itko može izdržati teškoće života onda su to ljudi.

Ljudi su sposobni otputovati u Svemir, pa kako ne bi mogli izdržati karantenu od 14 ili mjesec dana u okruženju svoga doma i obitelji!

Kako vidite budućnost Hrvatske, nakon 2020.?

Recimo ovako, da je 2020. godina, „godina istine“ kako za pojedinca tako i za ljude koji su izabrani da nas vode ali iza cijelu Lijepu našu.

Po prvi puta smo nakon skoro 30 godina suočeni po život bitnim izazovima i u takvim situacijama svi ćemo iz sebe izvući i ono najbolje ali i ono najgore.

Na nama je da to prepoznamo i pravodobno reagiramo jer o tome ovise daljnja iskustva.

Ovakvi događaji i služe kako bi se napravile korijenite promjene, kako bi svi mogli biti jednaki, a ne da su kao u Orwellovskoj „Životinjskoj farmi“ neki Bogom dani i dalje jednakiji od drugih.

Ova prilika se ne propušta i vrijeme je da se svi skupa zapitamo: „Što je to što radimo, kuda nas to vodi, što su uistinu pravi problemi, što nas zaustavlja, a što potiče da ih riješimo, što nas i tko koči u napretku i s kojim strahovima živimo?“

Vrijeme je dakle za jedan veliki „reset i buđenje nacije“ u protivnom bojim se da mnogi drugu priliku neće doživjeti, a mlade na kojima svijet ostaje nećemo ništa podučiti.

Za kraj bih voljela ipak završiti optimistično i pozvala bi sve čitatelje da osvijeste vlastitu moć pogleda na budućnost .

Kada se većina Hrvata bude budila s vizijom napretka i stvaranja ne samo za vlastitu dobrobit već za dobrobit ljudi oko sebe i s vizijom bolje budućnosti, tada će Hrvatska imati perspektivu.

Znači nije do korona virusa, nije do potresa, već do nas samih, naše vlastite odgovornosti za djelovanje ili nedjelovanje i našeg pogleda na stvari.

Pazimo što i kako radimo,koga biramo, kome dajemo svoje povjerenje, s kojom namjerom djelujemo i kako razmišljamo i naša zemlja će procvjetati.

Možda zvuči utopijski no stvar je vrlo jasna: mudri ljudi su davno rekli kako nikada nećemo promijeniti stvari boreći se protiv sadašnjosti. Da bismo nešto promijenili potrebno je imati viziju i stvoriti novi model koji će postojeći učiniti zastarjelim.

Zato, ovaj put svi mudro, pametno i samo pozitivno.

Hvala Maro razgovoru i pozitivinim porukama.

Razgovarala: Kristina Androlić/mentorica.biz