Početak prodaje je bio težak – uspio sam pomoću Facebooka

Uz stalan posao u jednoj privatnoj firmi, dvadesetosmogodišnji Danijel Tkalec, po zanimanju trgovac, svaki trenutak svog slobodnog vremena posvećuje poslu koji najviše voli – radu na imanju koje je naslijedio od svojih djeda i bake. Njima je, kako kaže, svakodnevno pomagao još od malih nogu, te je već kao dijete zavolio rad na zemlji.

“Moji djed i baka su čitav život, uz zemlju, imali svinje i krave, sve do prije četiri godine kada su, zbog bolesti i starosti, bili prisiljeni prodati svu stoku, čime je, kažu, završio najljepši period njihova života.Tu svoju ljubav, prema zemlji od koje su živjeli, prenijeli su i na mene te sam odlučio nastaviti ono što su započeli. Imao sam dosta prednosti u samom startu – vlastitu zemlju i mehanizaciju, trebala mi je još samo dobra volja i vjera da se, uz posao, mogu uhvatiti u koštac i s poljoprivredom. Krenuo sam s nabavkom odojaka, dio sam ostavio za rasplod, dio sam tovio za sljedeću zimu, a te prve godine istovremeno sam krenuo i s tovom jednodnevnih pilića. Početak je bio težak – prostor koji sam imao nije bio adekvatan, a najveći problem mi je bio to što nisam imao tržište za plasman svojih proizvoda, zbog čega su neizvjesnost i strah od neuspjeha bili veliki“, prisjeća se Danijel svojih početaka, prije četiri godine.

Kao svjetlo na kraju tunela pokazale su se društvene mreže

Svoje prve kupce Danijel je pronašao putem oglašavanja svojih proizvoda u prodajnim grupama na Facebooku. Zahvaljujući preporukama zadovoljnih kupaca, mreža novih kupaca počela se povećavati, iz dana u dan. Uporedo s tim, povećavao se i prihod njegova OPG-a, a prvu je zaradu Danijel odmah uložio u prostor za tov – postavio je velike viseće hranilice, dužinom cijelog prostora stavio je nipl pojilice, a kapacitet tovilišta povećao je na 200 komada po turnusu.

“Nakon prve godine, u kojoj sam probijao led, već sljedeće sam se počeo baviti i povrtlarstvom. Najprije sam doslovno svaštario, no sada sam se opredijelio za 2 do 3 kulture od kojih sam proizvodim flance te sadim samo ono za što imam osiguran otkup. Kao relativno mali proizvođač nemam kapacitete da zadovoljim potrebe većih trgovačkih kuća, pa svoje proizvode prodajem sam i to isključivo putem društvenih mreža, a kada prikupim narudžbe sam ih i dostavljam na vrata svojim kupcima. Zahvaljujući takvom direktnom kontaktu, u ove četiri godine, mnogi moji stalni kupci, postali su poput članova naše obitelji“, Kaže Danijel koji trenutno obrađuje 5 hektara zemlje, a vjetar u leđa mu je, kaže, poticaj koji dobiva na ukupno obrađenu površinu.

Zbog brzorastuće prodaje na društvenim mrežama potražnja je nadmašila ponudu

Kupovina preko interneta i društvenih mreža posljednjih je godina postala globalan trend, jer je zbog užurbanog načina života, mnogima praktičnije nabavku obaviti preko interneta te preuzeti naručenu robu na kućnom pragu, bez gubljenja vremena na odlazak u trgovine i na tržnicu. Upravo je taj trend Danijel vješto iskoristio za prodaju proizvoda sa svog OPG-a, što se pokazalo kao pun pogodak jer je, u samo četiri godine, potražnja za njegovim proizvodima nadmašila ponudu.

“Na Facebooku postoji mnogo raznih grupa za prodaju, među kojima i nekoliko “virtualnih tržnica” namijenjenih prodaji domaćih proizvoda. Jedna od njih je i grupa “Od grunta do stola“, koja je, osim na prodaju, usmjerena i na promicanje malih poljoprivrednika, sela i domaćih proizvoda. Grupa, u kojoj sam član i administrator, trenutno broji preko 20 tisuća članova, uglavnom iz Zagreba i okolice, ali i iz cijele Lijepe naše, što potvrđuje da je riječ o doista velikoj “tržnici” čije potrebe nerijetko premašuju ponudu nas, malih proizvođača”, kaže Danijel. Ističe kako je kod prodaje u kojoj nema direktnog, “živog” kontakta, najvažnije izgraditi, a potom i zadržati povjerenje na relaciji prodavač-kupac.

Ključna je dobra komunikacija s kupcima

“Da biste, kao prodavač, zadobili povjerenje kupaca, morate stajati iza svakog svog proizvoda koji uvijek mora biti garancija kvalitete. Vrlo je važno i poštovati dogovorene rokove dostave. Nadalje, ključna je i dobra komunikacija s kupcima, kao i fleksibilnost u dostavi proizvoda na kućni prag svakog kupca. Sve to vam se višestruko isplati, jer prednosti prodaje putem društvenih mreža, pred klasičnom prodajom na tržnici, su doista velike. Već samim time što vašu ponudu vidi mnogo veći broj ljudi, u startu imate veliko tržište, a svaki zadovoljni kupac, koji, osim usmene preporuke, napiše i pozitivan komentar, znači još nekoliko novih kupaca, te se potražnja za proizvodima velikom brzinom povećava“, pojašnjava mladi poljoprivrednik.

U svakom oglasu je, dodaje, navedeno kojim će se danima obavljati dostava i na koje adrese, što omogućava kupcima da sami odaberu termine koji im najviše odgovaraju. No, osim što štedi vrijeme kupcima koji ne moraju tako često odlaziti na tržnice ili stajati u redovima trgovačkih centara, prodaja preko društvenih mreža, tvrdi Danijel, i proizvođačima štedi dragocjeno vrijeme.

Prodaja iz “naslonjača” je učinkovitija i efikasnija

“Smatram da je prodaja preko društvenih mreža budućnost, jer, uz niz praktičnih razloga, donosi smanjenje troškova te značajne uštede. Konkretno, meni je mnogo jednostavnije i isplativije skupiti tjednu narudžbu za sve kupce te obavit dostavu u jednom danu, nego svakodnevno odlaziti na tržnicu, što, osim što iziskuje vrijeme, znači i čitav niz dodatnih troškova, od najma vage, plaćanje stola i slično. Velika prednost prodaje preko Facebooka je i to što vrijeme koje bih potrošio na prodaju na tržnici, sada koristim za rad na svom gospodarstvu. Da moram svakodnevno na tržnicu, morao bih ili ostaviti sadašnji posao u firmi ili zaposliti radnika koji bi obavljao poslove na mom gospodarstvu, a ovako, zahvaljujući prednostima suvremenih tehnologija, sam mogu obavljati oba posla”, kaže Danijel koji je sretno spojio znanja i vještine trgovca i poljoprivrednika.

Na pitanje, jesu li poljoprivredni proizvodi koji se prodaju preko društvenih mreža jeftiniji i za krajnjeg kupca, mladi poljoprivrednik odgovara:

“To ovisi od proizvoda do proizvoda. Ima proizvoda čije su cijene povoljnije u velikim trgovačkim lancima, jer ih mi, mali proizvođači, jednostavno ne možemo proizvesti po nižoj cijeni, no daleko od toga da je sve domaće i skuplje nego u trgovinama. Primjerice, cijena mog odojka je 31 kn po kilogramu, dok ih se, ovih dana, u trgovačkim centrima prodaje po 33 ili 34 kn po kilogramu. Mladi krumpir je kod mene uvijek po istoj cijeni od 5 kuna po kilogramu, dok je, kada tek dođe u prodaju, cijena u trgovinama 8 kuna. Prije dvije  godine, kada je cijena povrća skočila u nebesa i kada se za kilogram salate izdvajalo i po 30 kn/kg, kod mene je cijena na malo ostala ista, 15kn/kg. No i sada, kada se salata može kupiti i po 5 kn/kg, ja i dalje imam svoje stalne kupce koji smatraju da je ponekad bolje, za kvalitetnu namirnicu, izdvojiti i koju kunu više“, kaže Danijel Tkalec.

Izvor: agroklub.com