Pismo mlađoj sebi: Strojarstvo, kažu, nije za cure? Ti ćeš doktorirati na MIT-u i družiti se s nobelovcima
Tea Žakula, koja se nakon stipendije na najboljem tehničkom sveučilištu u SAD-u vratila u Zagreb, napisala je pismo 16-godišnjoj sebi
S deset godina znala si da ćeš upisati strojarstvo. Još uvijek se sjećam kako si s mamom i tatom slagala legiće i gradila po cijeloj kući autoceste od papira. I uživala si u tome. Već si se kao djevojčica upoznala sa strojarstvom jer si voljela promatrati tatu kako radi u svojoj radnoj sobi. Fascinirali su te svi ti nacrti, krivuljari, a tek rapidograf… Vadio se iz ladice pažljivo kao da je nekakvo blago. Bili su to trenuci koje ćeš doživotno pamtiti.
Sjećaš se kako ti je bilo kada su te poslali u vrtić. Izdržala si tjedan dana. Sve ti se to činilo bez veze. Ta djeca s nekim dosadnim igrama, pa se netko čupa, pa netko viče. Sve ti se to činilo toliko besmisleno da si jedva čekala da te opet pošalju na čuvanje kod bake i djeda pa da nastaviš sudjelovati u kuhanju ručka, sadnji vrta, metenju lišća. Sjećaš se kako si kao mala znala organizirati akciju čišćenja zgrade? Okupila bi brdo djece i s kanticama biste prali zgradu, a ljeti si znala okupiti ekipu, pa ste skupljali divlje kupine po kvartu i kasnije radili sok. I mislim da si tu nekakvu životnu strast da stvoriš nešto novo pronašla kasnije u strojarstvu.
OD SREDNJE ŠKOLE SI VEĆINOM MEĐU DEČKIMA I TO TI NIKADA NEĆE SMETATI
Dok čitaš ovo pismo, učenica si drugog razreda matematičke gimnazije u Vinkovcima. Zadovoljna si školom i ne smeta ti činjenica da si jedna od samo šest cura u razredu. Super ti je što se većina dečki iz razreda ponaša zaštitnički prema tebi. Iako si najveća štreberica na svijetu, s njima se uvijek osjećaš kao da si cool. Prihvatili su te, onakvu kakva jesi, kao štrebericu koja se trudi i baš te nikada ne ismijavaju zbog toga. Isto tako, nikada te neće nagovarati na nešto što ne želiš. Jednu večer izaći ćeš s njima van i oni će svi piti. Netko će ti ponuditi piće i ti ćeš reći da nećeš jer voziš, ali će te svejedno pokušati nagovoriti. Reći će ti ‘Daj Tea, pa samo malo uzmi’. I prije nego stigneš odgovoriti, ovi tvoji dečki će skočiti na njega i reći mu ‘Rekla je da neće!’.
Isto tako, i ti ćeš biti tu za njih. Jednog jutra ćeš profesora na satu povijesti pokušati nagovoriti da ne zapiše deset tvojih prijatelja koji su odlučili markirati. Reći ćeš mu da im progleda kroz prste i da ih potpuno razumiješ jer da bi i ti sada najradije s njima negdje pila kavu. Profesoru će se to toliko svidjeti da će ti reći da imaš njegovo dopuštenje da im se pridružiš, što ćeš na koncu i napraviti. Uz redovnu školu ići ćeš na folklor i nitko iz razreda te neće zbog toga zafrkavati. Dosad si već završila i osnovnu glazbenu školu za klavir i gitaru, a na puno fakulteta ćeš, zahvaljujući svojim ocjenama, imati pravo na direktan upis. Nećeš ni pomisliti na bilo što drugo osim na strojarstvo i nekim ljudima će to biti malo neobično jer s tvojim prosjekom očekivat će da upišeš medicinu.
NISI SE SUSRETALA S PREDRASUDAMA JER SI ŽENA U STEM-U
Mnogo puta ćeš čuti da postoji predrasuda da su dečki u STEM-u bolji od djevojčica, ali ti se nikada s takvim stavom nećeš susresti. Nisu te tako odgajali, pa nisi to mogla čuti kod kuće. U osnovnoj i srednjoj školi nitko nije komentirao tvoju sklonost prema STEM-u, dapače, bilo im je to zanimljivo. Isto će biti i na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu gdje ćeš biti među samo desetak posto studentica. Kasnije ćeš otići na znanstveni magisterij i doktorat na prestižni MIT (Massachusetts Institute of Technology) u Ameriku i tih pet godina provedenih tamo nećeš se susresti s niti jednom predrasudom jer si žena u STEM-u.
Ti ćeš razbijati predrasude, bit ćeš žena koja se specijalizirala u muškom području. Bavit ćeš se automatikom i pametnim zgradama što će biti izrazito muški dijelovi strojarstva. Kad se vratiš s MIT-a, osnovat ćeš i voditi Laboratorij za energetsku učinkovitost na FSB-u i imat ćeš prilike raditi na mnoštvu zanimljivih projekata. Iako ćeš biti žena koja se voli srediti i izgledati ženstveno, nitko te zbog toga neće podcijeniti ili ti reći da si lošija.
‘TEA? PA ONA JE JEDNA OD NAS DEČKI’
Vjerujem da će u tome najveću ulogu igrati tvoj stav. Ako ćeš se ikada slučajno i naći među muškarcima koji su tako nešto htjeli reći, riješit ćeš stvari s tim tvojim stavom da nisi ni po čemu lošija. Da si završila u nekoj drugoj struci, možda se ne bi mogla ili znala tako postaviti. Možda si imala sreću što si izabrala baš tehničke znanosti u kojima je ipak malo teže diskriminirati jer rezultati pokazuju crno na bijelo tko si i što možeš.
Za vrijeme doktorata u Americi, sudjelovat ćeš na jednoj ogromnoj konferenciji gdje ćeš se susresti s prijateljem koji radi u potpuno drugom području. Doći ćeš do njega u svojem klasičnom izdanju, u uskoj kožnoj suknji, cipelama na visoku petu, žarko-crvenim ružem i crvenim noktima, a on će ti u potpunom šoku reći da je znao kako radiš u muškom području, ali da nije očekivao da će ovdje baš svi biti bijeli sredovječni muškarci. Reći će ti da je tek sada osvijestio kolika je zaista zastupljenost muškaraca u tom području i koliko svojom pojavom odudaraš od većine.
U jednom trenutku, do vas će doći jedan tvoj kolega, a on će ga pitati ‘Pa kako vi doživljavate Teu kada dođe među vas ovako sređena? Tvoj kolega će ga pogledati kao da je pao s Marsa i nonšalantno mu odgovoriti: “Tea? She is one of the guys”. I takve situacije pokazat će ti koliko si sretna što te u poslu okružuju muškarci neopterećeni predrasudama.deset godina znala si da ćeš upisati strojarstvo. Još uvijek se sjećam kako si s mamom i tatom slagala legiće i gradila po cijeloj kući autoceste od papira. I uživala si u tome. Već si se kao djevojčica upoznala sa strojarstvom jer si voljela promatrati tatu kako radi u svojoj radnoj sobi. Fascinirali su te svi ti nacrti, krivuljari, a tek rapidograf… Vadio se iz ladice pažljivo kao da je nekakvo blago. Bili su to trenuci koje ćeš doživotno pamtiti.
Više pročitajte na portalu Telegram.hr klikom ovdje
