Pisanje rukom – i zašto je to važno

Tehnologija je neosporiva činjenica svakodnevnog života i znamo da može poduprijeti učenje. Međutim, sve ima svoje granice – potpuno zamjenjivanje pisanja rukom s tipkovnicom u osnovnoj školi može imati…

… štetne posljedice za učenikovo stjecanje pismenosti. Zašto su pisanje rukom i oblikovanje slova toliko važni?

Istraživanja su pokazala povezanost između lakoće imenovanja slova i lakoće njihova pisanja te odnos između lakoće imenovanja slova i uspješnog razvitka čitanja. Postoji snažna veza između ruke i neuralne arhitekture mozga – dok učenici uče bolje pisati ključne značajke slova, istodobno ih uče lakše prepoznati.

Prepoznavanjem slova postiže se lakoća njihova pisanja, a time i bolji ukupni razvitak vještine čitanja.

U članku koji sažima nekoliko studija o pisanju rukom i učenju autorica Maria Konnikova naglašava: „Ne samo da slova učimo bolje kad ih pamtimo ispisujući ih, već time poboljšavamo i pamćenje i sposobnost učenja općenito.“ Kad učenici pišu slova ručno, oni ih učinkovitije uče. Prebacivanje na tipkovnicu prije negoli učenici razviju vještine rukopisa može smanjiti njihovu sposobnost prepoznavanja slova. Konnikova također navodi studiju koja otkriva da su učenici koji su pisali rukom bili kreativniji. Učenici s boljim rukopisom pokazali su „povećanu sveukupnu aktivaciju u moždanim mrežama zaduženima za čitanje i pisanje“.

Naučiti kako pisati tiskana slova razvojno je prikladan prvi korak poučavanja pisanja rukom za djecu od vrtićke dobi do drugog razreda osnovne škole. Poučavanje pisanja rukom ne zahtijeva mnogo vremena. Kratke lekcije i česte povratne informacije za učenike mogu se uvesti u sva područja kurikula tijekom školskog dana.

Postoje četiri glavna oblika poučavanja pisanja rukom: držanje olovke, oblikovanje slova, čitljivost i tempo. Držanje olovke: postoji pravilno i nepravilno držanje.

*PRAVILNO DRŽANJE* pri kojemu kažiprst i palac naslanjaju olovku na srednji prst – omogućava udobno i učinkovito pisanje, a nepravilno držanje može prouzročiti loše oblikovanje slova i umor pri pisanju.

Učenik s lošim hvatom može se koristiti držačem za olovku ili omotati gumicu oko prstenjaka i malog prsta – ne pretijesno! Vi također možete poučavati metodu „prikliješti i prebaci“: učenik smješta olovku tako da kraj kojim se piše okrene prema sebi, prikliješti olovku između palca i kažiprsta te prebaci olovku u pravilan položaj.

*OBLIKOVANJE SLOVA* odnosi se na način na koji učenik oblikuje slova. Ravne je crte lakše napisati nego zakrivljene, stoga je u razvojnom smislu prikladno poučavati učenike da pišu velika tiskana prije negoli prijeđu na mala slova.

Ključno je da poučavanje pisanja bude uklopljeno u poučavanje čitanja. Dok učenici uče kako pisati slova, oni bi također trebali učiti i vježbati zvukove koje slova predstavljaju. Pisanje i diktiranje kamen su temeljac bilo kojeg programa višeosjetilnog poučavanja čitanja jer od učenika zahtijevaju da usporedo vježbaju oblikovanje slova i njihovo povezivanje sa zvukovima.

Za učenike koji imaju teškoća s oblikovanjem slova, jasne su upute osobito važne. Učenike bi trebalo naučiti da slova započnu pisati s vrha (ili iz sredine, kao što se to radi s nekim malim slovima) te da što više rade neprekinute poteze. Za neka će slova učenici trebati podignuti olovku, pa ih treba naučiti kada to napraviti. Korištenje papirom s crtovljem može pomoći, kao i razna vizualna pomagala: strjelice koje označuju smjer poteza, točkice koje označuju početne točke, isprekidana slova za precrtavanje itd. Učenicima također može pomoći vježbanje u obliku pisanja slova po zraku kažiprstom.

*ČITLJIVOST* Važan čimbenik koji utječe na čitljivost jest prostor između riječi. Potaknite učenike da između riječi rade „prostor debljine prsta“ – dešnjaci mogu staviti kažiprst na papir nakon jedne riječi da bi odredili razmak prije pisanja sljedeće riječi.

*TEMPO* Ako se učenici koriste prikladnim hvatom olovke i pravilno oblikuju slova, to će često riješiti bilo kakve izazove tempiranja. Drugi čimbenik koji trebate uzeti u obzir kad je riječ o tempu jest pritisak. Učenici ne bi trebali pritiskati olovku na papir prejako dok pišu zbog toga što ih to može umoriti i uvelike smanjiti broj ispisanih slova. Ali ako pritišću preslabo, to može biti znak slabih mišića ili neprikladnog hvata. Ohrabrite učenike da pišu pomoću raznih sredstava (markera, kratkih olovaka, bojica, na ploči) da biste im pomogli pronaći zadovoljavajući pritisak.

U školskom danu vremena nikad nema dosta, zato poučavanje pisanja može vrlo lako ostati zanemareno. Međutim, uza samo nekoliko minuta dnevno, učenici mogu poboljšati svoje vještine oblikovanja slova, što može utjecati na pozitivne ishode kad govorimo o sveopćem razvijanju pismenosti.

Izvor: Edutopia.hr