Pčelarstvo je posao i treće generacije obitelji Ježić
Kad od malena živite u obitelji u kojoj su vam oba djeda i otac pčelari, teško se može odrasti, a ne zavoljeti pčele i med. Upravo to se dogodilo i Zoranu Ježiću iz Cubinca, mjesta nedaleko od Križevaca. Uz njega se pčelarstvom počela baviti i supruga mu Dijana. Petogodišnja kćerka Klara i sin Ivano kojem su tri i pol godine, još su daleko od odluke hoće li, kad odrastu i u njihovim dvorištima biti košnica, no dovoljno su veliki da znaju da je med zdrav i rado ga jedu.
“Tu blizu nas je križevački laboratorij u kojem se kontrolira i analizira med brojnih hrvatskih pčelara, pa kad smo ga nedavno i mi nosili na analizu, Klara je zaključila da za to nema potrebe, jer zna da je naš med najbolji, što god oni tamo rekli”, uz smijeh nam priča mladi pčelar Zoran, dok odlazimo do obližnje livade na kojoj su košnice.
Učio od oca i djedova
Ispočetka je radio zajedno s ocem Mladenom, no prije četiri godine, Zoran je proizvodnju meda odlučio nastaviti samostalno. Odluku, kaže, nije donio preko noći, no sve ono što su ga o tom poslu naučili djedovi Vlado i Stjepan, te otac, bili su mu dovoljna garancija da će posao ići dobro. I za sada ide.
“Napredujemo polako, ali drugačije se niti ne može. Prošle smo godine imali 15 košnica, a ove već 35. Ova pčelarska godina bila je prilično dobra. I tu na ovom području, bilo je čak i medljikovca odnosno medne rose, koja se javlja svakih nekoliko godina. Istina, još uvijek se osjećaju posljedice prošlogodišnjih i ovogodišnjih mrazeva, pogotovo kad je riječ o bagremu, kao i promjene klime, zbog kojih proljeća jednostavno više nisu kao nekada. U vrijeme kestenove paše, košnice su nam bile na Samoborskom gorju, a na lipinoj paši, koja nam je ove godine bila najbolja, boravile su u đurđevačkom dijelu Podravine. Na svim ostalim pašama bile su tu u Prigorju”, ističe Zoran.
Želja ove mlade obitelji je nabavka kamiona kako bi košnice tokom godine mogli odvesti i na more, te Liku u kojoj se medna rosa od koje nastaje kvalitetan medljikovac, pojavljuje puno češće no u Podravini i Prigorju.
“Osim kamiona, trebali bi nabaviti i noviju opremu, primjerice vrcaljke te kontejner za prijevoz košnica. Ministarstvo poljoprivrede, istina kod nas daje 80% novca, ne uključujući PDV, za takve investicije, no problem je što se novac dobije nakon kupnje. Znači da bi nešto kupili vi morate imati potreban novac, a onda čekati povrat dijela. A to nije baš jednostavno, pogotovo kad ste relativno nov u tom poslu. Od starijih pčelara sam čuo kako je u nekim državama EU to puno jednostavnije. Primjerice, ako kupujete vrcaljku vrijednu tri tisuća eura, vi u trgovini dajete samo polovicu novca, dok drugu automatski plaća mjerodavno ministarstvo odnosno država. Na takav se način poljoprivredno gospodarstvo puno brže razvija, no što možemo kad kod nas stvari idu drugačije”, ističe Zoran Ježić.
Osim raznih vrsta medova, obitelj Ježić nudi i propolis te pelud, koji su dobar lijek i odlična preventiva od raznih bolesti.
Medove šalju u Irsku
“Propolis je prirodni antibiotik i kad počnemo osjećati da nas hvata gripa ili prehlada, dobro je svakoga dana u žlicu staviti nekoliko kapi propolisa i to konzumirati. Pelin se, pak može pomiješati s medom ili ga staviti u jogurt, pa ostaviti u hladnjaku preko noći. Zapravo teško je uopće izdvojiti način koji bi bio pogrešan, jer med, propolis i pelin zdravi su za naš organizam, na koje god ih načine uzimali”, priča nam ovaj mladi prigorski pčelar.
Većinu proizvoda Ježićevi prodaju na kućnom pragu, a dio na sajmovima. Na kraju nam kažu kako svoje medove sve češće šalju čak i u Irsku. A počelo je sasvim slučajno. Naime, među ljudima koji su bolji život otišli potražiti u tu zemlju je i Zoranov brat. Nakon izvjesnog vremena obitelj Ježić mu je tamo u paketu, između ostalog poslala i med. On ga je poklonio tamošnjim susjedima Ircima koji su bili oduševljeni kvalitetom i od tada, osim bratu, Zoran redovno šalje med i njima.
Foto: Sandra Špoljar i OPG Ježić; Izvor: Agroklub.com
