Ovi klinci iz Pete gimnazije i s FER-a ozbiljna su senzacija; rade biznis koji ima šanse postati hit

Fran, Luka, Filip i Matija nedavno su, sa svojim startup projektom Mundus, osvojili sto tisuća kuna na natječaju Good Game Liftoff. Nakon ozbiljnih, višesatnih izlaganja, stručni žiri, u kojem su bili neki od vodećih hrvatskih poduzetnika poput Mate Rimca, Nenada Bakića i Tomislava Cara, Mundus je ocijenio najperspektivnijom poslovnom idejom.

Njihova tech društvena igra inicijalno se zvala Svijet na dlanu, a sad je samo Mundus jer ‘Filip nije znao prevesti ostatak na latinski’. Ovo je velika priča o tim ingenioznim klincima koji vrlo ozbiljno idu u biznis; pritom su svi srednjoškolci, osim jednog starijeg gospodina među njima koji već ima 20.

Da, mi smo Mundus dečki, rekli su novinarima Telegrama i sjeli na terasu poslovne zgrade, u kojoj su dobili prostor za korištenje. Oko nas je bilo par praznih stolaca, bez stolova, pred nama se rastro Zagreb. „Ja sam Matija Fućek. Da, bilo je nekada s tvrdim č, kako svi i očekuju, međutim, kad se najstariji brat rodio, tata je, vadeći neke dokumente, vidio je da je netko upisao prezime s mekim ć. Tata poludio, mama rekla nema veze. I tako smo nas četiri brata postala i ostala Fućek. Nova dinastija, ja sam prvi član dinastije Fućek“, kaže Matija i prasne u smijeh.

„Oprosti, nisi prvi, jer si najmlađi od četvero braće, dakle, četvrti si“, dobacuje mu kolega Fran. Matija pohađa treći razred Pete gimnazije, prirodoslovno-matematičke gimnazije u centru Zagreba. „Moja uloga u Mundusu je dizajn, marketing i razvoj game-playa“, kaže svečano. I svi prasnu u smijeh. „Imam 16 i tri četvrtine godina. Inače, od milja me zovu Brđanin. Zato što živim u Gornjoj Kustošiji, tik uz Park prirode Medvednica, blizu koza“.

„Ja sam Filip Hercig, imam 17 godina“, kaže njegov kolega. „Moj tata ima prezime s „k“, Hercik. Ne, ne, zezam se, ja sam normalan, kod nas nije bilo problema s upisivanjem prezimena“. Opet smijeh. Filip također pohađa Petu gimnaziju, matematičko-informatički smjer. Na projektu Mundus radi na razvoju web sustava, marketingu, PR-u i poslovnom razvoju. „Filip je iz Sesveta“, ubacuje se Matija, „on nije brđanin, on je ravničar“.

Fran Zekan ima 17 godina. „Ja sam, za razliku od njih, urban“, kaže, dok mu ramena podrhtavaju od smijeha. Fran također pohađa Petu gimnaziju, četvrti razred. U projektu je, kaže, zadužen za razvoj hardvera, softvera i financije. Na spomen financija nastade kratka tišina, potom, naravno, smijeh. „Dobro, dosta, uozbiljimo se“, naloži Fran. „Tako je, ja sam zadužen za financije. Filip odredi narudžbe, komponente, sponzore, a ja oderem pare“.

Ti odereš pare, promrmljao je Luka. Luka Dumančić, najstariji je kolega u timu, ima 20 godina. Zovu ga Duma. Luka je završio Petu gimnaziju i upisao zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER). Na projektu se, kaže, bavi razvojem aplikacije i sustavom za igru.

„Ej, jesi vidio ispod članka o našem projektu, bili su neki komentari o Uljaniku“.
„Nemoj zezat.“
„Da.“
„Ma dobro, tako su i ispod članka o Albertu Gajšaku pisali, kao ono, nešto, svaka čast njemu što je razvio posao i zaposlio sedam ljudi, ali nama i dalje propada Uljanik“.
„Neeemoj, zezat, to su pisali?!“
„Da.“

NAGRADIO IH JE ŽIRI U KOJEM SU SJEDILI VODEĆI HRVATSKI PODUZETNICI

„Znate tko je Albert Gajšak?“, okrenu se prema meni. „Dečko drži svoju firmu, ima sedam zaposlenih, započeo je u isto vrijeme kao i mi, razvio se, prodao je igraće konzole, najavljuje nove projekte, odličan je. Ima 19 godina“.

„Oprosti, on ima 19 i četiri petine godina“, prijekorno će Fran.
„A ja donedavno nisam čuo za Uljanik. Što je to?“, kaže Matija.

Mlada četvorka – Matija, Filip, Fran i Luka – nedavno su, sa svojim startup projektom Mundus, osvojili sto tisuća kuna. Njihov je projekt, naime, proglašen najboljim na ovogodišnjem Good Game Liftoffu, natječaju za najbolje hrvatske startupe. Nakon ozbiljnih, višesatnih izlaganja, stručni žiri, u kojem su bili neki od vodećih hrvatskih poduzetnika poput Mate Rimca, Nenada Bakića i Tomislava Cara, Mundus je ocijenio najperspektivnijom poslovnom idejom. Mundus je, u kratkim crtama, pametna društvena igra, koja se igra uz pomoć smartphonea. Dečki su osvojili sto tisuća kuna, sredstva su bespovratna, a jedini uvjet je da, uspiju li jednog dana izgraditi kompaniju vrijednu više od milijun eura, doniraju nekom drugom startupu sto tisuća kuna. Inače, natječaj Good Game Liftoff projekt je Nikole Stolnika, osnivača kompanije Good Game Global.

‘OTIŠAO SAM U DUĆAN, KUPIO DRUŠTVENE IGRE I POČEO RAZMIŠLJATI’

Sve je krenulo s Filipom, kažu mi dečki. „Da“, potvrđuje Filip, „priča je krenula kad sam bio u sedmom osnovne. Prijavio sam se na smotru mladih poduzetnika, koju su organizirali Agencija za odgoj i obrazovanje, Ministarstvo obrazovanja i Hrvatska zajednica tehničke kulture. Na tom sam natjecanju imao glupi projekt, neki model pametne kućice s kojom sam, nekim čudom, pobijedio. To je bilo na županijskom nivou, osvajanjem prvog mjesta, stekao sam pravo za državno natjecanje iz informatike, koje se održava u hotelu Zora u Primoštenu.

Kakva mi je bila ta pametna kuća? Najradije ne bih ni spominjao. U stvari, spomenut ću zbog Jadrana, profesora Tehničkog odgoja. Bio je to model male kuće u kojoj su se, kao, spajali tradicija i suvremenost. Imala je crvene škure, senzore za toplinu i vlagu, vrata su nešto otvarala, bio je tu i bazen, kao neki polu-jacuzzi. Uglavnom, na državnom sam osvojio treće mjesto. Sasvim okej, glavno da sam dobro pojeo i zabavio se“, prisjeća se Filip.

Nakon završetka školske godine odlučio je da i u osmom razredu ode na natjecanje. „Stiglo je ljeto i rekoh, sad ću se malo ozbiljnije pripremiti, da opet idem dobro jesti u Primošten. Želio sam napraviti pametnu društvenu igru“, kaže Filip. Obišao je trgovačke centre, uzeo poznate klasične društvene igre, poput Čovječe, ne ljuti se, Monopolija i krenuo razmišljati.

OSNOVNA ŠKOLA POBIJEDILA JE NA NATJECANJU FAKULTETA STROJARSTVA

„Složio sam igru, koju sam nazvao „Zabavan put Hrvatske“. U njoj su bili naši gradovi iz svih županija, a igrala se tako da sam sastavio pitanja o tim gradovima. Igra je imala stadionski dizajn, svijetlile su nekakve led-ice, bila je tu i pametna kockica, koja je danas glupa, jer je zastarjela“, nasmijao se Filip svojim počecima. Na igri je radio osam mjeseci. Došlo je opet vrijeme državnog natjecanja iz informatike, no Agencija ga je, te 2016., odlučila ukinuti.

„Bilo mi je žao, sad neću ići u Primošten, neću jesti i zezati se, ful mi je bilo krivo“, prisjeća se Filip. Ubrzo se, međutim, prijavio na natjecanje Inova mladi, u organizaciji zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Natjecanje okuplja osnovnoškolce, srednjoškolce i studente iz Hrvatske i susjednih država. U konkurenciji od petstotinjak izlagača, Filip je osvojio prvo mjesto.

„Bio je to ujedno prvi put da je jedna osnovna škola osvojila prvo mjesto. Osnovna škola Jelkovec iz Sesveta. Spomenite, da, zbog Jadrana, da se dobro osjeća. Jadran Jelić, profesor Tehničke kulture, bio mi je ujedno i razrednik. Kad smo pobijedili, nastalo je pravo slavlje. Odmah je došla ravnateljica i vodila nas u McDonalds tu na Krugama, počastila je cijeli tim“, kaže Filip, koji je nakon tog ljeta upisao srednju školu.

ŠTO NIJE VALJALO NA PRVOJ VERZIJI? UGLAVNOM NIJE VALJALO NIŠTA

„Prvo sam htio MIOC, ali nisam uspio. Bio sam jako razočaran. Imao sam neke četvorke, koje mi se nisu smjele dogoditi. Druga dva izbora bila su Tehnička škola Ruđera Boškovića ili Peta gimnazija. Raspitivao sam se i naletio sam na Lukin Facebook profil“, pokazuje glavom prema kolegi. Luka je, inače, tri godine stariji, Filip se tada sjetio da je na jednom natjecanju slušao njegovu prezentaciju.

„Da, tako je bilo“, smije se Luka. „Dvoumiš se između Ruđera i Pete, pitao sam ga. Čuj, ako dođeš k nama u Petu, imat ćeš problema s latinskim. Dosta je težak ovdje. Ali, imamo 3D printer“.
„Namignuo mi je da imaju 3D printer, kojeg tada ni MIOC nije imao. To je prevagnulo, odabrao sam Petu“, kaže Filip.

Luka je tada išao u četvrti srednje, Filip je upisao prvi. Krenuli su razgovarati o Filipovom projektu „Zabavan put Hrvatske“. Htjeli su napraviti aplikaciju.
„I?“, pitam nestrpljivo.
„A ono, napravili smo“.
„Da, jesmo.“
„Pa dobro, jel valjalo?“.
„A je, radilo je“.
„Fizička verzija, kao, spojena s mobilnom aplikacijom“.
„Dobro, iz današnje perspektive, što nije valjalo?“
„Ništa. Ništa nije valjalo“, prasnuše u smijeh.

Čitavu reportažu pročitajte na stranicama Telegrama klikom ovdje