Otišao u Kanadu s 5000 kuna u džepu, a danas radi za najveće tvrtke: ‘Završio sam za autolimara‘
Petar Vukašinović otišao je s 19 godina u Kanadu, sa sobom je imao tek 5000 kuna, u početku je radio kao konobar, živio po hostelima i istovremeno tražio put do ostvarenja svog cilja. Želja mu je bila baviti se programiranjem, za što je još od svoje 17. godine bio veoma zainteresiran. I u tome je uspio.
U Kanadi je programirao za velike brendove (Superbowl, 76ers, Patriots, Nuggets), pa krenuo u vlastiti posao, vratio se s 23 godine u Hrvatsku i otad je zaposlio 17 programera, projekt menadžera, prodajnih predstavnika i marketinških stručnjaka na području Splita, SAD-a i Kanade. Tu nije stao, njegova tvrtka “Agilno” zapošljava i dalje. U ovoj godini planira narasti na 20 zaposlenih, a u iduće dvije na njih 50, piše Slobodna Dalmacija.
Borba za preživljavanje
Dočekao nas je u svom novom prostranom uredu, u Ulici Ruđera Boškovića. Za svakim stolom mladi ljudi zadubljeni u posao, na zidu veliki natpis “Agilno”. Prostor je dovoljno velik i za nove zaposlenike kojima se nadaju u idućim mjesecima. Ne dolaze svi svaki dan, po želji mogu posao obavljati i od kuće, ali petkom svi zajedno idu na ručak.
– Bavimo se izradom aplikacija na području telemedicine i zdravstva (Health Tech), isto tako obradom podataka, analitikom i research aplikacijama za kanabis i ostale supstancije koje se trenutno istražuju na fakultetima i u istraživačkim centrima. Radimo 100 posto za izvoz i to za Singapurce, Dance, Amerikance i Kanađane – govori Petar Vukašinović.
Uvodeći nas u priču o svom poslovnom putu i tvrtki koju razvija zadnje četiri godine, otkriva da je počeo programirati u dobi od 17 godina i da je samouk. Nije se školovao za zvanje kojim se bavi već 10 godina.
– Kad sam sa 17 počeo programirati, u Splitu nije bilo puno ni programera ni firmi koje su se time bavile. Inače, završio sam srednju školu za autolimara, a od svoje 13. do 14. godine promijenio sam 15-ak poslova, od dostave novina do rada u skladištu u jednoj trgovini, bio sam i konobar, dostavljač, a jedno vrijeme i varioc kod oca u firmi.
U to vrijeme prijatelji su počeli pričati o programiranju i fakultetima, pa se u meni javila želja da probam nešto isprogramirati. Nakon prve linije koda to je bila ljubav na prvi pogled, ali budući da ovdje nije bilo mogućnosti pronaći firmu koja bi ulagala u znanje nekoga bez fakulteta, odlučio sam s 19 godina otići u Kanadu. Nisam nikoga tamo znao, otišao sam s 5000 kuna u džepu – prisjeća se.
– Nisam odmah tražio posao programera jer sam znao da je to dugotrajan proces… Počeo sam raditi bilo koji posao da mogu živjeti. Uz to sam sa strane posjećivao lokalne meetupe i druge događaje gdje sam upoznavao ljude i socijalizirao se. Već na prvom meetupu, nakon dva-tri mjeseca, došla je prilika za programerski posao kroz internship u firmi ‘ScienceScape’, koja se bavila izradom alata za istraživače – kaže Petar.
S 5000 kuna koje je imao mogao je preživjeti taj prvi mjesec dana, ali ističe da je u Kanadi dobro što se plaća isplaćuje svaka dva tjedna. Tako je dva tjedna nakon dolaska dobio posao, a nakon sljedeća dva i prvu plaću. Otišao je iz hostela, našao stan. Prva plaća u Kanadi bila mu je 11 kanadskih dolara po satu, a nakon dvije godine rada kao programer zarađivao je 10.000 kanadskih dolara mjesečno.
Na čelu projekta
Nakon što je tri mjeseca učio i radio u firmi “ScienceScape”, prešao je u “Channel 1 Media”, inovativnu digitalnu agenciju.
– Tu sam radio softverske alate za profesionalne sportske klubove i brendove. Radio sam za Superbowl, 76ers, Patriots, Nuggets. Tako je krenula moja karijera u programiranju, došao sam do toga da mi je bila ponuđena pozicija CTO, dakle voditelja tehnoloških operacija. Ali nakon četiri godine odlučio sam se vratiti doma, pokrenuti svoj posao i ‘Channel 1 Media’ uzeti za svog prvog klijenta – kaže poduzetnik za Slobodnu Dalmaciju.
