Ostati miran, dok pred tobom bijesni oluja!
Dragi moji čitatelji, vidim svidjela vam se misao Slavice Squire, na grupi DOBRE VIBRACIJE na FB u kojoj je rekla da nije u našoj moći da smirimo oluju, već je važno da smirimo sebe dok oluja ne prođe.
Pitanje glasi, kako ostati miran kad pred nama bijesni ili nam prijeti oluja? Oluja ovdje nema samo značenje prirodne nepogode, oluja je ovdje metafora za konfliktne situacije, ispade bijesa s naše ili tuđe strane, neargumentirane rasprave, neželjene događaje i iskustva i sve što nas može izvesti iz takta. No, kako ja to uvijek od vas tražim, krenimo od sebe. Vidjeti da nam prijeti „oluja“ znači osvijestiti što se događa u nama samima. Kakve emocije se u nama bude, koje misli nam počinju upravljati postupcima, kako se osjećamo, što vidimo i čujemo. Ukoliko nam krenu negativne misli, postanemo nervozni, skoči nam naglo tlak, srce nam lupa, strah i stres nam prožima tijelo, i cijelo vrijeme se pitamo zašto nam se sad to događa, zar ćemo opet morati nešto argumentirati, raspravljati, dokazivati, pojašnjavati, slušati uvrede, ružne riječi, laži i sl. Bilo bi dobro da možete shvatiti da je to vaša slika u glavi i vaša percepcija nadolazećeg iskustva.
Percepcija je projekcija!
Kako podnaslov kaže, percepcija će na kraju biti Vaša projekcija. Ako je vaša percepcija da ste ponovo žrtva, krivi i napadnuti ( ugroženi od oluje) vaša projekcija, odnosno ono što vi vidite svojim očima i memorirate u svojoj glavi je i vaš izbor i vaša odgovornost.
Što vam želim poručiti? Vjerovali ili ne vi ste ti koji stvarate sliku svog iskustva, vi ste odgovorni za ono štio vam se događa, vi ste odgovorni za komunikaciju koju vodite. Slikovito, štetu koju će napraviti oluja možete spriječiti svojim stavom i dobrom pripremom s mogućim rješenjima unaprijed. Ako si kažete jadan/na ja, opet me je poharalo, moram ispočetka, ne mogu više to podnijeti, nemam snage za nova iskustva, lekcija nije naučena i zasigurno ćete ponovo i ponovo proživjeti slična iskustva, možda ne na istom mjestu , možda ne sa istim ljudima, no iskustvo će biti isto.
Ukoliko se dobro i argumentirano pripremite, prepoznate kada argumentirana rasprava prerasta u osobni napad, verbalno vrijeđanje i imate barem tri rješenja uvijek u rukavu, velika je vjerojatnost da do oluje neće niti doći ili ćete je na vrijeme izbjeći.
Percepcija i stav su vaša projekcija.
Zašto je to tako? Kako možemo svjesno promijeniti tijek razgovora, događaja i iskustava?
Tako da osvijestimo, ponavljam, sebe i svoje stanje. Naučimo vještine kojima ćemo umanjiti moguću štetu od stresa koji nam predstoji, znamo da uvijek imamo izbor, prekinuti raspravu, razumjeti sugovornika, naučiti istraživati što je stvarni uzrok oluje i ne pretpostavljati da li će izazvati kaos ili samo proći mimo nas, dakle mi kreiramo svaki ishod htjeli ili ne priznati. Stvar je naše odgovornosti i htjenja da naučimo kako se prilagoditi svim mogućim situacijama.
Nažalost, ne rađamo se sa ovim vještinama, nekima se jednostavno neke situacije posreće, a neki upravo prolaze kroz oluje kako bi naučili lekciju, doduše na teži način no na kraju svi spoznamo da ostati miran znači prepoznati, uočiti, odabrati, razumjeti, upustiti se ili ne, pokrenuti se ili odustati. Ostati miran znači ne trošiti nepotrebno svoju životnu energiju, već stvarati svoj svijet u kojem su i oluje dobrodošle kako bi promijenili nešto nabolje i uz koje bi napredovali i rasli.
Ostajte mi dobro i na ljepšoj strani života uz ovu predivnu i poučnu pjesmu Rudyard Kiplinga:
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe…
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja…
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro…
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste…
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo…
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale…
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke…
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh…
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: “Drži se dobro… ”
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše…
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem –
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
Mara Majstorović 🙂
