Oslikala je Rebro i kaznionicu u Požegi. Ovo je Melinda, cura koja unosi život u ne baš najtoplija mjesta
Postoje ljudi koji kreiraju prekrasne priče, a Melinda je svakako jedna od njih. Njezina radovi imaju terapijski učinak, a kaže kako su joj oni životni poziv.
Ne mogu prenijeti osjećaj koji me preplavio kada sam prvi put vidjela oslikane zidove Kliničko bolničkog centra Rebro u Zagrebu. To je bilo prošle godine, a isti osjećaj preplavio me i prije mjesec dana kada sam ponovno naišla na nove radove Melinde Šefčić. Morala sam joj se javiti odmah.
Umjetnica Melinda Šefčić puno je više od djevojke koja crta po zidovima tako da sam jedva čekala da mi se javi kako bi saznala baš sve o njezinoj umjetničkoj viziji i radovima koje je do sada napravila. Započele smo razgovor s posljednjim projektom koji je samo nastavak priče započete prošle godine.
Ovih su dana zidovi u KBC Rebru osvanuli u lišću filodendrona, a Melinda mi je potvrdila kako je to nastavak njezinog aktivnog rada i umjetničkog djelovanja u bolničkom prostoru KBC Zagreb na lokaciji Rebro.
“Upravo sam tu 2017. godine realizirala projekt “Estetizacija i rehumanizacija javnog prostora: umjetnost kao terapija“, u sklopu čega sam realizirala svoj predistraživački rad, a potom i doktorat iz umjetničkog područja.” objašnjava.
Oslikati će tri najfrekventnija bolnička prostora. Prvi u nizu nastao je u prizemnom hodniku na Rebru koji spaja Bijelu i Zelenu zgradu, slijedi Klinika za plućne bolesti Jordanovac pa ujedinjeni hitni o
Oslikavanjem velikih listova biljaka, s naglaskom na listove filodendrona, te pastelnim nijansama zelene i tirkizne boje, naglasak je stavila na smirujući, terapijski utjecaj umjetnosti na promatrača i prolaznike, prvenstveno pacijente i zaposlenike, a potom i posjetitelje.
Zamisao o radu u području Art terapije i radu s ljudima datira još iz studentskih dana. Melinda je već na trećoj godini faksa znala da želi ići na doktorat, te se usmjeriti u terapijski rad i stvaralaštvo. Upravo tako 2013. godine upisala je doktorski studij na ALU u ZG, te prvu fazu svog studija posvetila upoznavanju s nizom polja rada i umjetničko terapijskog rada s ljudima.
“Nakon niza godina rada s djecom, te završetka edukacija stečeno iskustvo i stečeni uvid u cjelinu tog pristupa rada, uputilo me je na razmišljanje te sam shvatila kako se moj životni poziv u području terapija, treba usmjeriti na terapijsku estetizaciju i oplemenjivanja bolničkih prostora u svrhu zdravlja ljudi, a po novom isti pristup počela sam implementirati i u zatvorima – zatvorskom prostoru.” otkriva Melinda.
FOTO: IVO KOSANOVIĆ
