Oni su pravi mali životni odlikaši! Iza ovih sedam mališa sa Down sindromom je važna godina, sada nikad ponosniji uživaju u svojim prvim ljetnim praznicima
Dobro zapamtite ova imena: Dino Vlahov, Ivo Mardešić, Lana Lukin, Marta Rogić, Ivona Martinović, Dora Škarpa, Paula Ušalj i Lana Vicković.
Ove školske godine, sedmoro djece s Down sindromom iz Zadarske županije krenulo je u prvi razred osnovne škole. Rezultati koje su postigli izvanredni su u svakom pogledu. Oni su pravi, mali, životni odlikaši.
Dino Vlahov prvi je prvašić Osnovne škole “Starigrad” s Down sindromom. Ovaj zaigrani i znatiželjni dječak obožava školu, prijatelje iz razreda, a najviše svoju asistenticu Klaru, mladu djevojku koja je s njim prošla sve izazove prve školske klupe. Avantura polaska u školu izazov je za svakog prvašića, ali Dino je to odradio kao veliki. Ponosno nam pokazuje svjedožbu punu petica.
– Bilo je to vrijeme prilagodbe za svih nas. Dina, učiteljicu, asistenticu, cijelu obitelj. Ali, strašan napredak je vidljiv od početka godine. Uz redovan rad i podršku, sve je moguće. Najviše je uzbuđenja bilo na predupisima, tako je svakom roditelju, a pogotovo kad dijete ima poteškoća – govori nam njegova majka Maja Milovac dok se prvašići spremaju za svoje prvo veliko poziranje na zadarskoj rivi.
Velika je stvar da sedam mališana s Down sindromom uspješno savlada prvi razred pa im je Udruga za down sindrom Zadarske županije organizirala i malu svečanost na kraju školske godine.
No, vratimo se glavnim zvijedama ove priče.
Dino je već od trećeg mjeseca života bio uključen u rad sa stručnjacima, od kabineta rane intervencije do prilagođenih načina učenja, sve uz pratnju stučnjaka i snažnu podršku cijele obitelji. Pohađao je i redovan vrtić u Starigrad Paklenici, a polazak u školu samo je nastavak te priče koju je Dino izvrsno prihvatio i odradio.
– Svako malo pomislim koliko sam sretna što imamo toliko podršku okoline i što živimo tamo gdje živimo. Prvo smo probali s redovnim vrtićem, gdje je svima to bila nova situacija, ali dan po dan pokazalo se kako je to bila odlična odluka. Nakon toga, upis u školu došao je kao potpuno prirodna stvar.
U cijeloj ovoj priči najgore je kad, kao roditelj, nailazite na informacije koje su zapravo zastarjele. Pitanje koje si stalno ponavljate u glavi jest “hoće li se moje dijete ovo moći”. Sve što treba jest malo se prizemljiti i više živjeti u trenutku. Dijete će reagirati onda kad bude spremno, oni imaju svoj tempo, svatko je različit, ali najvažnije je da idu naprijed. Sve treba biti s mjerom, od očekivanja do rezultata, i svaka obitelj mora za sebe pronaći tu mjeru. To je taj Sveti gral –smije se Maja.
