Oni su odlučili Hrvatskoj dati šansu i ostvariti svoje snove u njoj

Dok drugi odlaze, oni ostaju kako bi svojoj djeci osigurali bolji život u Hrvatskoj, državi koja, tvrde, usprkos svojim manama pruža kvalitetniji život nego na Zapadu. Kako bi ostvarili svoje planove, posegli su za državnim poticajima za zapošljavanje i otvorili svoja poslovanja. Ovo su njihove priče

Jene Lakatoš i Slaven Dugalić Topollini na prvi pogled nemaju dodirnih točaka. Jedan je 43-godišnji Sarajlija s umjetničkom crtom koji je kao mladić bolji život potražio u Francuskoj, drugi je 28-godišnji tehnički orijentiran inženjer strojarstva iz Slavonskog broda s novozasnovanom obitelji.

Ipak, postoje neke dodirne točke između Jenea i Slavena. Oboje su odlučili svoje životno i poslovno blagostanje potražiti u Hrvatskoj, jedan kao povratnik, drugi kao prkosnik masovnom odlasku mladih iz države. I u tome ne mogu biti različitiji. Lakatoš, majstor zanata isklesanog po pariškim školama i kavanama, odlučio je otvoriti slastičarnu, dok je Dugalić ostao unutar svoje struke i otvorio tvrtku za projektiranje i nadzor građenja.

Oboje su iskoristili poticaje za samozapošljavanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Ministarstva rada i mirovinskog sustava, te si omogućili sredstva za početak svojih priča, a Jeneova se zove.

Kao dvadesetogodišnjak kojem je rat oduzeo skoro sve, Jene Lakataš odlučio je 1995. godine potražiti bolji život u Francuskoj. Tamo je ostao impresioniran, kako kaže, svim tim izlozima punim slastica; igrama boja, okusa i mirisa koje su stvarale i nešto je u njemu kliknulo.

‘Nisam znao ništa o kolačima pa sam upisao Academie de Creteil Versailles i završio za slastičara, sladoledara, čokoladera i bombonijera. Petnaest sam godina nakon toga radio za razne pariške privatnike’, objašnjava Jene početak svog poslovnog puta.

U međuvremenu je uštedio određenu svotu novaca, oženio se i dobio troje djece. Tada je došao za Jenea prijelomni trenutak. ‘Naši ljudi vani rade 11 mjeseci da bi se jedan mjesec uživali doma, ja sam to htio okrenuti. Naši ljudi će više trpjeti ‘gore’ jer su željni rada, a za normalan život u Parizu ti trebaju dvije plače….taj ritam, to je ok dok si mlađi’, objašnjava Jene, ‘U Hrvatskoj je život bolji, samo da se ima malo više novaca’

Sa suprugom Željkom, frizerkom ‘ali Slavonkom, tako da se razumije u dobre kolače’, otvorio je slastičarnicu Francuski san na Rudešu gdje pripremaju tradicionalne francuske slastice poput tortaleta, parfe moussea, millefuillea, tartea…

Prilikom otvaranja slastičarnice gledali su mogu li dobiti neke poticaje od države, praksa koja je ustaljena u Francuskoj, i odlučili se prijaviti na zavod za zapošljavanje kako bi ostvarili pravo na one za samozapošljavanje.

Jene naglašava kako Francuska već godinama daje poticaje poduzetnicima, velikim djelom i pomoću fondova Europske unije. Hrvatska se vlada također za ovaj ciklus potpora uspjela aplicirati za 900 milijuna kuna od EU, a koje planira uložiti u domaće poduzetništvo i zapošljavanje, te kroz specijalne mjere poput onih za zapošljavanje žena ‘Zaželi’. Vlada će u potpore sveukupno uložiti 2,6 milijardi kuna.

‘Procedura je bila vrlo jednostavna. Prijavili smo se u trećem mjesecu ove godine i u šestom smo dobili poticaje: 35 tisuća kuna ja i moja žena koja je suvlasnik. Morali smo odraditi dva sastanaka u zavodu za zapošljavanje gdje su nas uputili kako pisati projekt, što trebamo napraviti da prođemo na natječaju…bili su izrazito susretljivi i eto, s lakoćom smo dobili potporu!’, prisjeća se Jene. Novac je uložio u prijeko potrebne strojeve za izradu slastica.

‘Stvari polako idu. Najbitnije je da nam ljudi ponovno dolaze, prepoznaju kvalitetu i cijenu. San mi je stvoriti obiteljski obrt koji ću moći ostaviti svojoj djeci, najstarija kći je upravo na praksi kod nas, mlađa će uskoro’ objašnjava Jene.

‘Želim da ostanu u Hrvatskoj jer znam koliko je težak život vani, da zarade poštenu plaću i da im pomažem koliko znam i umijem. Neka imaju manje, ali neka žive bolje. To mi je san, ako se za par godina pokaže da ne ide, barem znam da sam pokušao.’ zaključuje Jene.

Slavonski prkos

Generacija Slavena Dugalića Topolinija, dvadesetogodišnjaci u naponu snage, danas prolaze kroz ista egzistencijalna pitanja s kojima se suočio Jene prije 23 godine: ostaviti dom i krenuti u svijet ili čekati da stvari krenu na bolje.

Slaven nije bio kao većina 28-godišnjaka iz Slavonskog broda. Novopečeni otac imao je jasnu ideju što treba napraviti i koliko treba upregnuti da to postigne.

‘Želja mi je bila tu ostati. Dijete sam poginulog branitelja i smatram da sam dužan svome ocu i svojoj državi ostati na rodnoj grudi’, govori Slaven. ‘A i želim da mi djeca odrastu ovdje.’

Svoju tvrtku Termotehnika, koja se bavi projektiranjem i stručnim nadzorom građenja za strukovno područje strojarstva, osnovao je prije godinu dana, a za potpore je saznao preko medija. Javio se na savjetovanje pri Zavodu za zapošljavanje u Slavonskom brodu, gdje su mu pomogli pripremiti plan pomoću kojih je ostvario potporu za samozapošljavanje od 35 tisuća kuna.

‘Super su iskustva, profesionalni, brzi, iskusni u svom poslu. Cijeli proces nije trajao dugo, imao sam pomoć pri izradi poslovnog plana, imao sam pomoć pri svim aspektima dolaska do vlastite firme. Svaka čast tim ljudima koji također nisu u idealnoj situaciji’, naglašava svoje zahvalnost Slaven.

Jedan je od 45 000 osoba koje su do sada iskoristile jednu od devet mjera za zapošljavanje Vlade RH. Ona za samozapošljavanje, koju su iskoristili i Jene i Slaven, pokazala se najpopularnijom s preko 7 tisuća zaprimljenih prijava. Preko nje se mogu ostvariti potpore do 55 tisuća kuna, 70 tisuća ako se uzmu pripravnici za osposobljavanje na radu, pa sve do 275 tisuća za osnovane zadruge s minimalno pet osoba.

Slaven kaže da mu posao za sada ide super te kako zna puno mladih kolega koji uspješno rade slične poslove u građevinskim i elektro-strukama. Vjeruje kako se u manjim sredinama poput Slavonskog broda može uspjeti dok god se na tržištu bori kvalitetom i predanim radom.

‘Poslovanje je kao život, bitan je pozitivan pristup’, naglašava.

‘A onima koji nisu sigurni treba li se prijaviti na potpore i pokrenut svoj posao poručio bi da probaju, uspjeh ne dolazi preko noći. Ono što čovjek ostvari preko noći to niti ne vrijedi. Puno truda i rada. Ali nije sve u poslu, uživajte u životu, družite se s najmilijima, to je ono što ima stvarnu vrijednost, posla je bilo, posla ima i posla će biti. Život je kratak, probajte uskladiti sve navedeno’, zaključuje Slaven.

Izvor: Tportal.hr