Ograničenja Mindfulnessa i kako ih nadrasti

Mindfulness je vjerojatno jedna od najpopularnijih duhovnih praksi koje su trenutačno u modi. Obraćanje pozornosti na ono što je oko nas potiče nas da budemo prisutniji i to je sjajna stvar. No, to nije cijela slika.

Iz mog stajališta, piše Gary Douglas, osnivač Access Consciousnessa, u svom tekstu objavljenom na portalu Thrive Global, težnja za pomnošću (mindfulness = pomnost) mogla bi nas zapravo odvojiti od čitave slike – jer nas lišava beskonačnih mogućnosti koje su nam dostupne u svakom trenutku.

Evo i zašto.

Ograničenje br. 1: Mindfulness (pomnost) zahtijeva napor

Kad se aktivno pokušavamo usredotočiti na sadašnji trenutak, trudimo se, činimo to s naporom. Tada se brinemo o tome radimo li to ispravno ili se, pak, ako radimo pogrešno, frustriramo. Pažnja nam bježi i pobjeđujemo sebe – onda se moramo više potruditi. Pomnost postaje nešto što bismo trebali učiniti, a ako ćemo to već učiniti, onda je bolje da to učinimo ispravno. Gdje je sloboda u tome? Gdje je izbor u tome?

Ograničenje br. 2: Pomnost poziva na prosudbu – a prosudba je destruktivna

Bez obzira shvaćate li to ili ne, od malih su vas nogu učili da prosuđujete sve i svakoga u životu. Uvjetovali su vas da odlučujete jesu li ljudi, mjesta, ponašanja, događaji, iskustva – doslovno sve na što naiđete – dobri ili loši, ispravni ili pogrešni.

U mindfulnessu se promatra i „etiketira“ sadašnji trenutak. Čak i označavanje trenutka „pozitivnom“ prosudbom, kao što su „lijepo“, „nadahnjujuće“ ili „mirno“, i dalje je čin prosudbe. A prosudba umanjuje pravu mogućnost onoga što trenutak, osoba ili iskustvo mogu biti. I još više, ograničava ono što u stvari možemo dobiti od tog trenutka, osobe ili iskustva. Ako nemate gledište da je išta ispravno ili pogrešno, dobro ili loše, možete primiti sve, a da ne morate dodijeliti ikakvu oznaku.

Ograničenje br. 3: Mindfulness cijeni um prije svega

Prakticiranje mindfullnessa zahtijeva pozornost. Zahtijeva um. Ljudi su zaokupljeni umom, misleći da je to najveći dar koji imamo. No, um nam dopušta samo da vidimo i iskusimo ono što je um već ranije vidio i doživio.
Što ako nam je toliko toga više na raspolaganju, više od onoga što nam um dopušta vidjeti?
Što ako tome možemo pristupiti tako da nadiđemo pomnost i uđemo u svjesnost?

Dar svjesnosti

U svjesnosti, prepoznajemo trenutak kakav jest, bez etiketa, bez prosuđivanja, bez projekcija i bez očekivanja kako bi nešto trebalo biti ili ispasti. Sve postoji i ništa se ne prosuđuje. Mi smo spremni vidjeti sve – i primiti sve. Povezani smo sa svakom molekulom u svemiru.
Umjesto da svijet promatramo usko, svjesnost nam omogućuje da vidimo detalje i širu sliku, a da našu pozornost ne usmjeravamo ni na što od toga. Tada shvaćamo da je sve što imamo istinski odabir i istinska sloboda.

Tri koraka koja vode izvan mindfulnessa, u svjesnost

1. Prepoznajte koliko je prosudba destruktivna – i pustite je

Ako svijet i svoja iskustva i dalje dijelimo na dobra, loša, ispravna i pogrešna, nastavit ćemo se odvajati od beskonačnih mogućnosti koje bi naš život samo mogle učiniti većim.
Otpustite sve prosudbe – o sebi, o drugima, o vašim izborima, o njihovim izborima – i umjesto toga počnite gledati što će vaši izbori stvoriti. Umjesto da se pitate je li netko ili nešto ispravno za vas, pitajte: „Ako ovo izaberem, kakav će mi biti život za pet godina?“ Gledajte, osjetite što se pojavljuje – iznad bilo kakvih odgovora i zaključaka.

“Što će ovaj izbor stvoriti?”

2. Biti u dopuštanju

Ovo je prostor gdje uistinu dopuštate da svaki trenutak bude takav kakav je, bez obzira na to što se događa. Umjesto da odlučite je li neka situacija dobra ili loša, shvatite je kao zanimljivu.
Vaš avion kasni? Zanimljivo.
Vaš posao je ugrožen? Zanimljivo.
Upravo ste upoznali muškarca ili ženu svojih snova? Također, zanimljivo!
Zašto? Jer kada prestanete gledati na sve kao na dobro ili loše, dobivate stvarnu jasnoću o tome što je potrebno i koji su vam izbori dostupni. Kada prosuđujemo, ograničavamo ono što možemo sljedeće kreirati.

3. Biti angažiran – ne uključen

U mindfulnessu, uključeni smo u trenutak. U svjesnosti, angažirani smo. Ako smo uključeni, teško je vidjeti izvan onoga što znamo; angažman nam, pak, omogućuje da budemo svjesni svega, a da nismo uključeni.
Zamislite da je vaš prijatelj zarobljen u bunaru i želite mu pomoći da izađe. Je li bolje baciti se u bunar za njim i suglasiti se s tim koliko je to strašno ili ostati tamo gdje jesi i pogledati situaciju odatle?

Koja vam opcija daje više izbora?

Ako uđete u bunar s njim, uključeni ste se u situaciju. Ako ostanete izvan bunara, možete se angažirati. Imate pristup svim svojim kapacitetima i svemu što je moguće – i otuda možete kreirati promjenu.
Mindfulness nas ne traži da gledamo dalje od onoga što možemo percipirati – svjesnost to čini. To je ključ. Svjesnost je prostor gdje imamo izbor, a izbor je izvor stvaranja.
Što ako djelujete iz tog prostora beskonačnog izbora i beskonačne mogućnosti? Što biste mogli birati, a još niste izabrali?

Je li vrijeme da to saznamo?

Prevela: Mihaela Zagoršćak
Izvor: www.thriveglobal.com