Odlučila sam voljeti sebe

Počela sam svakodnevno meditirati u tišini prije otprilike dva mjeseca. Svaku večer par sati prije spavanja posvećujem vrijeme promatranju vlastitih misli, dubokom disanju i opuštanju.

Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com

Volim si reći da se u to vrijeme mičem Svemiru s puta u kreaciji savršenog iskustva. Vjerujem da me upravo tih petnaest minuta promatranja misli svakoga dana dovelo do toga da sam ih postala puno svjesnija prije nego uzmu maha.

A ta novostečena sposobnost me svakim danom sve više zaprepašćuje. Prije nekoliko dana krenula sam negdje iz stana, osjećala sam se sasvim dobro, možda ne na sedmom nebu, ali da me netko pitao jesam li u tom trenutku pozitivna, s potpunom sigurnošću bih mu odgovorila da jesam. Misli su mi pobjegle u nedavnu prošlost, jutro tog dana tijekom kojeg nisam napravila nešto što sam si nametnula da trebam. Taj zadačić je bila tolika sitnica da se u ovom trenutku više ni ne sjećam što je točno bilo posrijedi, ali se itekako sjećam misli koju sam u trenutku prisjećanja pomislila: „Slaba si. Užasno si slaba. Nema ti pomoći.“

Zaledila sam se, šokirana. Ovo sam ja upravo rekla sama sebi? Koliko si, zaboga, puta dnevno inače kažem ovakve stvari, a da apsolutno nisam bila svjesna? Koliko od onih prosječno 50,000 misli dnevno su upravo ovakve? Jesam li ikada u životu ikome izgovorila nešto ovako demotivirajuće i ponižavajuće?

Nisam.

Nikada mi nije palo na pamet nekome drugome to reći jer znam kako bi djelovalo na njih, znam da bi ih usporilo, povrijedilo i obeshrabrilo. Znam koliko je besmisleno nekome isticati njegove mane i vrijeđati ga, znam da se trebamo međusobno podržavati, davati si krila i širiti ljubav svugdje oko sebe.

Ali zašto sam to „zaboravila“ primijeniti na sebe?

Nisam zaboravila, samo dosad nisam ni bila svjesna koliko sam zapravo ja onaj najjači faktor hoće li mi nešto uspjeti ili neće, hoću li moći nešto napraviti ili neću, hoću li se osjećati dobro ili ne. Osvještavanje misli u tom trenutku donijelo mi je spoznaju koliko se sabotiram sve ove godine, tiho, potajno, potpuno nesvjesno.

I odlučila sam to promijeniti. Odlučila sam polako, svaki dan pomalo u svoju podsvijest usađivati misli napunjene ljubavlju prema sebi, rečenice pune podrške i nepresušne nade. Odlučila sam si oprostiti za sve prijašnje i buduće „greške“ jer znam da u svakom trenutku radim najbolje što znam, uvjerena u ispravnost svojih postupaka i odluka. Jedini mi je bitni kriterij da danas dam sve od sebe da budem bolja nego jučer, punija ljubavi i nade u još bolje sutra. Odlučila sam razumjeti ako mi treba dan odmora u krevetu s knjigom, bez ljudi i obveza, bez vježbanja, savladavanja prepreka i ostvarivanja novih ciljeva.

Odlučila sam si oprostiti ako ne ostvarim sva svoja očekivanja u zadanom roku jer znam da sam na putu i da je samo pitanje vremena kada ću uspjeti. Odlučila sam uživati upravo u tom putovanju jer život nije stavljanje kvačice na obavljene zadatke nego svi oni trenuci koji do kvačice dovode.
Odlučila sam se pogledati u oči i pomisliti: „Hej, baš imaš lijepe oči!“

Odlučila sam cijeniti svoje uspjehe, a ne poslije svakog pomisliti: „Bravo, ALI moglo je i bolje. Ovo je smiješno naspram onoga što onaj tamo može. Puno ti još moraš raditi da bi bilo vrijedno spomena.“ Odlučila sam cijeniti i svoje neuspjehe jer su svi oni moji učitelji kako da sljedeći put napravim drugačije i bolje, svi su oni pokazatelj da se poslije svakog pada dignem i ponovno pokušam.
Odlučila sam voljeti sebe točno ovakvu kakva trenutno jesam, sa svim manama i vrlinama, usponima i padovima, dobrim i lošim danima, korisnim i štetnim navikama, voljeti cijeli paket potpuno i bezuvjetno.

Odlučila sam se njegovati i fizički i psihički, kao da sam rijedak cvijet kojeg s pažnjom uzgajam jer to uistinu i jesam. Jeste li svjesni da u povijesti postojanja nitko nikada nije bio niti će biti isti kao vi ili ja? Već ta činjenica je dovoljna da se beskrajno volimo i cijenimo, samo moramo to odlučiti.
Ako već niste, pridružite mi se u novom valu prijeko potrebnog samoljublja, budite sami sebi najveći motivator i podrška, oprostite sami sebi sve dosadašnje napade i neka ostanu tamo gdje im je i mjesto, zaboravljeni u prošlosti. Pogledajte se u ogledalo i recite si: „Ja vrijedim. Moje kreacije vrijede, moje riječi i djela su neprocjenjiva. Zaslužujem ljubav, zaslužujem zdravlje, zaslužujem novac, zaslužujem imati divna iskustva, zaslužujem biti sretna.“

Bar se nekoliko puta dnevno pitajte: „Što bi napravila osoba koja voli sebe?“ I pozorno slušajte odgovor jer sigurno negdje u dubini sebe vrlo dobro znate što je uistinu najbolje za vas. A zatim to napravite i uživajte u novootkrivenim mogućnostima.

Samo od danas čvrsto odlučite biti prema sebi blagi, pažljivi, puni razumijevanja i podrške, kao što biste bili prema usamljenom i povrijeđenom djetetu.

A zatim promatrajte kako se vaš svijet mijenja!