Odgoj kao najsnažnija potvrda optimizma
„Poučavanje je najsnažniji dokaz i potvrda optimizma“. Tu sam rečenicu nedavno pročitala na internetu i snažno me se dojmila jer govori o smislu i važnosti svih učiteljskih odgojnih i obrazovnih nastojanja na svim razinama našeg odgojno-obrazovnog sustava.
Ujedno, ta me rečenica pronašla baš na početku nove školske godine, a i skorašnje nove akademske godine na Fakultetu, i u meni je razbudila pomalo uspavani entuzijazam, radost i uzbuđenje koje su, vjerujem, ovaj tjedan posebice osjećali svi prvašići, ali i učenici svih ostalih razreda! J
Piše: Sanja Simel Pranjić / Samopozitivno.com
S kojom namjerom svaki učitelj započinje školsku godinu, odnosno svaki radni dan (a ja optimistično vjerujem da je tako J)? S namjerom da učenike nauči, primjerice, osnovnim vještinama potrebnim za funkcioniranje u ovom društvu poput pisanja, čitanja, računanja, kritičkog razmišljanja i razumijevanja životnih procesa iz svih predmetnih perspektiva. No, to nije sve. U isto vrijeme, treba im pomoći i da budu dobri ljudi, kojima je drugo ljudsko biće najviša potreba, koji su empatični, humani, iskreni, pravedni, svoji i autentični. Sa svim tim obrazovnim i odgojnim nastojanjima nema niti smisla krenuti ako ne vjeruje da su njegovi učenici sposobni steći znanja, svladati potrebne vještine i napredovati u svakom smislu riječi… Dakle, nužan je pogled u budućnost i kakva bi ona mogla biti, i to u svojoj najsvjetlijoj i najsjajnijoj verziji.
Kada učitelj, primjerice, ugleda povučeno dijete ili mladu osobu, koja nije uspjela naći i steći prijatelje, ili koja je nezainteresirana za sve oko sebe, ili ako pak ugleda osobu željnu znanja, novih iskustava koje mu samo on može omogućiti, taj učitelj u svakom od tih pojedinaca vidi njihov potencijal i ne sumnja u mogućnost njihova napretka. S neupitnim i bezuvjetnim povjerenjem u njihove sposobnosti, napredak i razvoj, svojom pedagoškom ljubavi i stručnošću vodi te učenike ka ispunjenju njihovih potencijala. A tom odgojnom čarolijom protkanom ljubavlju, povjerenjem i brigom, daje im iste uvjete koji su potrebni jednoj biljčici da proklije – “vodu, sunce, i uvjete koji će mu odgovarati”. I tada, ta biljčica nikne i rascvate se, i bude barem deset puta ljepša no što je ikada mogao i zamisliti. Jednako je i s našim učenicima. Prema tome, možemo zaključiti kako je učiteljsko zanimanje jedno od onih koje najbolje i najsnažnije svjedoči o važnosti optimizma kod svakog učitelja.
Jeste li već vizualizirali i zamišljali sve ono što želite postići ili ostvariti zajedno s vašim učenicima ove školske godine? Ako niste, nađite udobno mjesto, inspirativnu glazbu, i dopustite si da na krilima optimizma osmislite uzbudljivu, kreativnu, inspirativnu i radosnu školsku godinu s vašim učenicima!
Učitelji, nastavnici, profesori, stručni suradnici, samo pozitivno u novu školsku/akademsku godinu, napnite svoje strijele s povjerenjem i vjerujte da ćete pogoditi metu, odnosno da ćete ove godine upravo vi biti ti koji će svojim učenicima obasjati njihov put kojim oni trebaju hrabro kročiti. Ili kako je to Khalil Gibran (1985) divno rekao, govorivši o odnosu roditelja i djece:
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u
svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da
bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.
Sa srećom!
