Od Zagreba do Suska: 'U gradu smo imali sve, ali nismo imali nas. Sad živimo na svjetioniku'

Od Zagreba do Suska: ‘U gradu smo imali sve, ali nismo imali nas. Sad živimo na svjetioniku’

984

Obitelj Perović danas živi u svjetioniku i budi se uz cvrkut ptica. Priznaju da rijetko znaju koji je dan u tjednu… Prije četiri godine su unajmili kuću na plaži pa saznali da svjetioničar na Susku ide u mirovinu piše 24sata.hr

Svi smo drugačiji, imamo različite prioritete i život na ovako malom otoku nije za svakog pa smatram da nije bitno gdje tko živi dok god se osjećate dobro. Problem je možda jedino u tome što ljudi. općenito jako malo rade na sebi i slušanju svojih osjećaja. No jedan je život i važno je slijediti snove ne obazirući se na ono ‘tko će što reći’. Sreća prati hrabre i nekad treba zatvoriti jedna kako bi se otvorila druga vrata. Sve što radimo treba biti iz ljubavi, život je uvijek na njezinoj strani. Ljubav je najjača sila u svemiru i što je više dajemo, to nam se trostruko vraća, kaže obitelj Perović, koja je Zagreb odlučila zamijeniti srećom na otoku Susku.

Naime, na jedinom u potpunosti pješčanom jadranskom otoku, istoimenog naselja od svega 150 stanovnika, davne 1881. sagrađen je svjetionik.

U njemu danas živi ova mlada obitelj – tata Davor, mama Tijana, Paola (8) i Josip (6), sa svoja tri psa, mačke i papagajem. Na ovaj “izolirani” otok, gdje Davorovi roditelji već 43 godine imaju vikendicu, mlada obitelj doselila se prije tri godine i tu počela graditi svoje snove. U gradu su, kažu, imali apsolutno sve što su si materijalno mogli priuštiti.

Super skupi stan (penthouse), super auto, vlastiti fitness klub i stalni posao na HRT-u, ali nismo imali nas. Tamo sve toliko brzo prolazi i onda shvatiš da novcem ne možeš kupiti izgubljeno vrijeme pa zastaneš i odlučiš koji su tvoji prioriteti. Naši su bili da svoje vrijeme više ne želimo davati materijalnom svijetu i da želimo živjeti život ispunjen drugim vrijednostima. Sreća, ljubav, mir i veselje, uz cijelo vrijeme ovoga svijeta da budemo ono što želimo – prisjećaju se supružnici Perović 24sata. Do selidbe je došlo neplanirano, jednom “običnom” odlukom početkom 2016. godine. No tad mjesto svjetioničara nije bilo slobodno. Pričalo se tek da bivši svjetioničar planira u mirovinu pa su unajmili kuću na plaži.

– Nema riječi kojima možemo opisati ushit koji nas je obuzeo kad smo mjesec dana nakon preseljenja saznali da se radno mjesto svjetioničara otvorilo – prisjećaju se Tijana i Davor. Svjetionik je smješten na najvišoj točki otoka, kilometar udaljenoj pješačkim, tj. 3 km transportnim putem od sela bez supermarketa, pekarnica, ljekarni, sa samo jednom prodavaonicom s najosnovnijim životnim potrepštinama.

– Svjetionik doživljavam kao bajkoviti dvorac. Okruženi smo čistom prirodom i raznim životinjicama. U zoru se budite uz nježan cvrkut ptica i rijetko znate koji je dan u tjednu. Dok njegova družina spava, otac ustaje prvi, jer ima mnoge svjetioničarske dužnosti, počinjući s jutarnjim javljanjem prognoze na radio stanicu, ali bit u svemu je da smo stalno svi na hrpi. Kći ide u drugi razred osnovne škole, a sin je predškolarac. Nastava se odvija svaki dan od 8 do 12 sati, a ostatak dana odlazi na igru, ples, šetnje, bicikle, pjevanje, kuhanje, pospremanje, maženje – zaključuje Tijana koja, osim što sa suprugom vodi njegov obrt “Sansego”, radi i kao blogerica i vlogerica na svojoj stranici Susak life on The beach, gdje slikama i filmićima dočarava život na otoku.

U gradu sve nešto kao moraš, od jutra kad otvoriš oči dan je isplaniran, a bit se svede na to da se zaradi više novca, koji na kraju nikad nije dovoljan i troši se na nepotrebne stvari. Svi smo mi zapravo robovi riječi ‘trebam’ i ‘moram’, sve do trenutka kad osjetimo da nas nešto guši, kažu supružnici koji žive na Susku.