Obiteljski posao koji dnevno proizvede više od 300 kg kruha i peciva!
U svoj kruh ne stavljamo aditive nego samo melju.
Kada je s pojavom krize došlo vrijeme da Joža Galic zatvori unosnu stolariju u kojoj se proizvodio namještaj, nitko u obitelji nije znao što mu se mota po glavi, sve dok jedan dan nije supruzi Snježani obznanio da će otvoriti pekaru.
– Nazvao me i rekao da zatvaramo stolariju i otvaramo pekaru. Mislila sam da je poludio – kaže gospođa Snježana, a Joža se nadovezuje. – Prijašnji posao više nije išao, bilo je jasno da je to za nas prošlo vrijeme, i razmišljao sam što dalje. Mučilo me to, nisam mogao spavati, a onda sam se dosjetio: peći ćemo kruh. Iza kuće imamo krušnu peć u kojoj smo često pekli kruh za obitelj, prijatelje i za razne proslave. Moja Snježana je odlična domaćica i zamijesiti kruh joj nije nikakav problem pa sam si mislio da iskoristimo to što imamo – priča Joža.
I tako je u selu Mače u Zagorju od prostora u kojem se izrađivao namještaj nastala pekara. U donjem dijelu smještene su dvije velike krušne peći na drva i prostor u kojem je u središnjem dijelu golemi drveni stol gdje se kruh mijesi i oblikuje. Tu je i prostorija u kojoj se izrađuje domaća tjestenina; rezanci za juhu, krpice, široki rezanci od pšeničnog bijelog i pirova brašna te makaroni također od bijelog i pirova brašna.
Svojih ruku djelo
Joža je osmislio cijeli proizvodni pogon, a s obzirom na to da je vrlo spretan s rukama, sam je izradio i neke strojeve u proizvodnji. Njegovih ruku djelo je stroj za rezance iz kojeg izlaze, kako kaže, kilometri domaćih rezanaca, zatim stroj za čišćenje pira i pročišćavanje žita te stroj za mljevenje maka (Joža ka- že da je gibanica s fino mljevenim makom sočnija, nije brašnasta). Obitelj Galic sama uzgaja sve žitarice koje su im potrebne za izradu pekarskih proizvoda. Na 20 hektara zemlje raste pšenica, raž, pir i kukuruz, a sve se melje na kameni mlin, koji se također nalazi u sklopu pekarskog pogona. Sve, dakle, rade sami, od početne do završne faze, uzgajaju i proizvode sve što im je potrebno za izradu kruha, peciva, kolača i tjestenine te iako imaju nekoliko zaposlenih, i Snježana i Josip non stop rade.
Ona je u proizvodnji, a Joža svako jutro ustaje u 3.30 i kreće put Zagreba gdje dostavlja svježi kruh na prodajna mjesta na pet zagrebačkih tržnica: Dolac, Kvatrić, Špansko, Trešnjevku i Utrine, na kojima i sam ponekad prodaje kad treba zamijeniti neku radnicu. Ipak, u početku su kruh prodavali samo u Maču i Zlataru, a kad su vidjeli da prodaja ide, odlučili su svoj domaći kruh ponuditi i Zagrepčanima. Iako je Joža sad zadužen za distribuciju, kad su tek krenuli s poslom, 2009. godine, uz dva pomagača bio je glavni pekar.
Kruh i peciva, domaća kifla, pecivo sa sjemenkama, trokut pecivo od raženog, kukuruznog i pšeničnog bijelog brašna te pirovo pecivo, peku se svaki dan osim nedjeljom do dva, tri ujutro, a dnevno se ispeče oko 300 kg kruha i otprilike upola manje peciva.
No treba naglasiti zašto je njihov kruh poseban. Naime, ovaj se kruh razlikuje od većine na tržištu po tome što u njemu nema nikakvih umjetnih dodataka, ne sadrži nikakve aditive, to je kruh koji se sastoji od četiri namirnice: brašna, kvasa, soli i vode. Zato je poseban i zato takav kruh i traje.
Jutarnja smjena u pekari radi suhu tjesteninu, kekse i kolače poput frkanaca, zobenih pogačica, keksa od heljdina brašna, keksa od pira… sve s maslacem i smeđim še- ćerom, a proizvode i pravu domaću orahnjaču i makovnjaču. Snježana obožava peći kolače, ne samo ove suhe u pekari, nego i one kremaste koje Joža, kaže, obožava. Sve u pekari radi se ručno, posla je puno, ali je ekipa itekako uigrana i rade sve s neviđenom lakoćom pa se u pekari ponekad i zapjeva.
Za vrijeme našeg snimanja Joža je naložio krušne peći s drvima koja ručno cijepaju, a Snježana i njezine pomoćnice Đurđica i Marina nevjerojatnom su brzinom baratale tijestom.
Što se tiče recepata za kruh, peciva i kolače, sve ih je smislila Snježana.
– Nije me nitko tome podučio, volim peći kolače i kuhati pa sam i ovo naučila. Neke recepture su bile dobre od prve, a neke je trebalo dorađivati. Pečemo domaći kruh od pšeničnog bijelog i raženog brašna, pirov, hajdin, zmjesni, seljački, miješani kukuruzni, pšenični integralni, pa bezglutenski beskvasni… Ima ih dosta, a novi je kruh s chia sjemenkama, kao i slane chia pločice te slatki chia keksi. Pečemo i mlince, također u krušnoj peći, a njih se ne možemo napeći kolika im je potražnja pred Božić pa ih krećemo raditi već nakon ljetnog godišnjeg odmora. Naime, oni mogu stajati nekoliko mjeseci ako se dobro ispeku i posuše – objašnjava Snježana.
A odakle ime Kuraž? – U početku smo pekli samo kruh od kukuruza i raži pa sam spojio te dvije riječi – kaže Joža i nastavlja. – To je domaći kruh, u njemu nema ničeg čega ne bi trebalo biti. Kad sam kruh dao na analizu, pitali su me koje aditive stavljamo u kruh, rekao sam nikakve, samo melju. Svima je čudno da netko radi kruh na ovaj način. Nažalost, malo je takvih – priča Joža. I tu je Joža Galic u pravu, i dalje je malo takvih poput njih.
I dalje smo preplavljeni lošim proizvodima kao da smo zaboravili na one prave okuse i na to da se ova osnovna namirnica može i treba raditi jedino od već spomenutih sastojka: brašna, soli, kvasca i vode.
No, s druge strane, dok je ovakvih proizvođača koji ustraju na pravom domaćem proizvodu, onda smo sigurni da jedemo dobru i zdravu hranu.
Izvor: Jutarnji List
