O životu, sreći i Caminu

U cijelosti prenosimo intervju s Marom Doljak objavljen u časopisu Zaprešićki Špigl. S Marom je razgovarala Višnja Goljački.

Moj je život jedna jako bogata priča. Ponekad se osjećam kao da sam proživjela više života. Učini mi se da sav taj sadržaj koji me je dotakao i prožimao kroz godine nije mogao biti namijenjen samo jednoj osobi.

Bila sam nemirno i znatiželjno dijete u obitelji koja je kroz generacije formirala vrlo visoke kriterije obrazovanja, etike i društvenog djelovanja. S jedne strane sam dobila značajne slobode i odgovornosti, no s druge su utabane tračnice ponašanja i obrazovanja prilično kastrirale moj pustolovni duh. Danas znam da je sve to bilo neophodno kako bih postala ovo što jesam. Majka, prijateljica, poduzetnica, iscjeliteljica, aromaterapeutkinja, duhovni učitelj, putnik, spisateljica, hodočasnica i što sve ne još.

Kako biste se opisali u nekoliko ključnih riječi?

Znatiželjna, nemirna, obožavam izazove, volim promjene, vječni putnik, hodočasnica, pustinjak, strastvena u istraživanju smisla… Čitav spektar kontrasta!

Što je prema vašem mišljenju najvažnije u formiranju čovjeka?

Duboko vjerujem da su osnovne točke života na neki mističan način zadane. Kao što vjerujem da se rađamo s izražajnim osobinama i talentima. Beskrajna je kombinatorika vanjskih utjecaja, predodređenosti, i na kraju slobodne volje. Mistika smisla života ni izdaleka nije razriješena. Jesmo li ovdje jednom? Ili se vraćamo i vraćamo bezbroj puta u raznim tijelima s novom biografijom?

I baš zato što sve to nije razjašnjeno niti su zakonitosti poznate, danas bih rekla: živimo ispravno i u istini; činimo drugima ono što želimo da čine nama; izvadimo gredu iz svog oka prije nego ukažemo na trun u oku susjeda; praštajmo i praštajmo i praštajmo! Poštujmo roditelje, pretke i obitelj. Vezanost genima daleko je jača nego što možemo i zamisliti! Budimo znatiželjni i hrabri u novim situacijama, poštujmo okolnosti i ljude koji nam nailaze na naš put i povjerujmo da svaki događaj, bio on ugodan ili neugodan, ima svrhu iskustva i obogaćivanja našeg življenja. Ne okrivljujmo druge, jer nikada ne možemo znati njihove misli i povode njihovih postupaka. Vježbajmo poniznost na svakom koraku. Poštujmo prirodu i živimo s njom u skladu. Hodajmo bosi i uzgajajmo bar neku hranu. Nabavimo ljubimca iz azila i pružimo mu sklonište i zaštitu! (Da sam gospodar svijeta, izdala bih zakon da svaka obitelj mora imati najmanje jednog četveronožnog ljubimca).

Radujte se i nađite vrijeme za ono što volite činiti.

Vaš životni put obilježen je poduzetničkim i inovativnim djelovanjem. Opišite kako se to odvijalo?

Ljubav prema kozmetici odvela me na Farmaceutski fakultet koji sam završila i odmah se nastavila baviti kozmetikom. Kozmetika je za mene nosila neku duboku unutarnju čaroliju. Dobar proizvod može učiniti da se osoba osjeća daleko bolje i radosnije nakon njegovog korištenja. Tako sam stvorila kozmetičku liniju, koja bi danas sigurno bila još aktualna da nije došao rat i poremetio nam ekonomiju i živote. Nekoliko sam godina vodila svoj kozmetički salon, uživala sa ženama koje su uživale sa mnom. No život je zvao u nova istraživanja. U Engleskoj sam se srela s aromaterapijom ”na djelu”, boraveći u Londonu dovoljno vremena kako bih upijla informacije i probudla ljubav prema toj temi. S prvom ratnom godinom osnovala sam Aromaru, tvrtku koja je nedavno ušla u tridesetu godinu svog postojanja.

U početku smo udarali temelje nepoznatoj temi aromaterapije u našoj domovini, surađivali s najboljim stručnjacima koje smo mogli naći i prostrli lijepi teren na kojem su onda i druge tvrtke slične orijentacije mogle rasti i stvarati. Kad ste u nečemu prvi, kao što smo ja i Aromara bile u Hrvatskoj, a ni u svijetu nije baš bilo puno uzora, onda ste stalno razapeti između adrenalina pionirstva i stvaralaštva i pružanja novih i revolucionarnih informacija, te razočaranja jer se ideje pre sporo šire i ne stižu adekvatna priznanja. Poznata je pojava da prvi koji udara temelje novoga baš nikada nije dovoljno poštovan, iako mu svi kasnije stoje na širokim i čvrstim ramenima i tako lakše i brže rastu.

Izrađujući proizvode nove generacije, stalno sam imala na umu da ponudim rješenja za probleme koji drugim sredstvima nisu rješivi. Tako je nastao GYNO PRO koji štiti i pomaže kod vaginalnih upala, kroničnom ali tihom problemu žena; pa HEMO EX, preparat koji pomaže kod ”bolesti o kojoj se naviše šuti” i prirodnim putem brzo i efikasno umanjuje simptome hemoroida, (a istovremeno utječe na poboljšanje stanja prostate); zatim pomoć kod psorijaze, uporne i jako neugodne autoimune bolesti. Tu je još genijalno ulje crnog kima koje stiže iz arapskih krajeva, gdje služi kao jestivo ulje (što govori o njegovoj neškodljivosti), ali i kao tradicionalni svelijek. Korišten kao dodatak prehrani, jedna žličica svakog jutra na tašte čudesno čisti organizam i umanjuje sve kronične simptome. Najprepoznatiji su rezultati kod kroničnih alergija, gdje se rezultati prepoznaju već za par dana.

Naši preparati unapređuju zdravlje, vraćaju dostojanstvo i čine život lakšim kroničnim bolesnicima te su izvrsna komplementarna podrška na svakom putu prema ozdravljenju, ali i pri očuvanju i unapređenju zdravlja. Ne mogu zamisliti veću sreću u životu od toga da nekome umanjim kronični problem i vratim djelić dostojanstva. Pisma i mailovi naših korisnika koji nas svakodnevno zasipaju najveća su nagrada na ovom putu.

Na mojoj stazi življenja i istraživanja što život jest i tko sam ja u njemu i koja je moja uloga, prilično me zahvatio feminizam. Baš je cvao u vrijeme mog puberteta i adolescencije. Od onog najranijeg, grubog, u pokušaju da se žene izjednače s muškarcima ili čak da ih nadjačaju u njihovim ”muškim” ulogama, pa do današnje nježne verzije u kojoj žene otkrivaju svoju osobnost, svoju drugačiju hormonsku strukturu koja uvjetuje naš bogati i često izazovan emotivni život, našu mjesečnu amplitudu u trajanju od 28 dana, muškarcima tako nejasnu, tijekom kojih izmijenimo sva stanja od poleta i kreativnosti do nesigurnosti i osamljenosti. Verziju u kojoj otkrivamo svoje specifičnosti, posebnosti, bazu ženstvenosti, blagoslov naše reproduktivne uloge, odgovornost za održanje života. Pratila sam od ranog puberteta kolektivne promjene koje su se događale u ženskoj svijesti i samosvijesti. I shvatila da je žensko spolno zdravlje prva stepenica u osvještavanju i kvalitetnom življenju.

Rezultat višedesetljetnog promatranja i življenja u vremenu promjena i osvještavanja, uz ostalo je bio i proizvod namijenjen ženama, GYNO PRO. Prisutan je na tržištu više od deset godina i postao je diskretni zaštitni znak emancipirane moderne žene. Koristi se dnevno. Kao što se tuširamo i peremo zube, stavljamo kremu na lice, tako svakodnevno pružamo njegu i zaštitu intimnom području. Kao kozmetički proizvod nove generacije izvanredno se plasirao i žene ga obožavaju. Podrška je pri održavanju osjećaja svježine, blagotvoran je za suhu sluznicu a njegovi pažljivo odabrani prirodni sastojci na neagresivan način osiguravaju uvjete u kojima se smanjuju upale i nelagoda a često i potpuno nestaju.

GYNO PRO sam predstavila, osim u domovini, na kongresima aromaterapije i biljne medicine u Bugarskoj, Amsterdamu, Rimu, San Franciscu i Grasseu, kolijevci aromaterapije u Francuskoj. Držeći predavanja o toj temi, imala sam priliku razumjeti neke okolnosti i zakonitosti koje inače ne bih zapazila: otvorenost prema ženskom vaginalnom zdravlju raste od istoka prema zapadu. U Bugarskoj su me na kongresu prijateljski i šaljivo zvali Madam Vagina, dok su mi se u San Franciscu zahvaljivali i oduševljeno komentirali o važnosti takvog proizvoda koji čuva vaginalno zdravlje. Razgovori su bili jednako otvoreni kao da razgovaramo o pasti za zube ili kremi za lice.

Shvatila sam da je za zdravo društvo potrebna zdrava žena. Ona treba svu snagu kako bi  podigla obitelj a uz to često privređuje i ravnopravno radi izvan kuće. Kombinacijom raznih parcijalnih statistika iznjedrila sam podatak da svake godine oko 500 000 000 (petsto milijuna žena) na našoj prekrasnoj planeti boluje od nekog oblika vaginalne upale. Većina se nikada neće obratiti liječniku, jer nemaju vremena, nemaju adekvatni sustav zdravstvene skrbi ili se jednostavno ne usude eksponirati jer bi za njihovu sredinu i partnere deklaracija takvog stanja izazvala sumnje na promiskuitet i nemoralnost. Pa je jednostavnije šutjeti i živjeti smanjenim kapacitetima.

Očito prisutnom pandemijom vaginalnih upala ne bavi se nitko sustavno i organizirana briga počinje tek s pojavom raka grlića maternice, jednog od vodećih uzroka smrti kod žena. No, tada je već kasno, a žena je već davno izgubila svoje bazično zdravlje. Kad bi žene koristile Gyno pro svakodnevno, ta razina vaginalne higijene donijela bi enormno manju frekvenciju pojave raka.  Iako se takva tvrdnja čini naivnom, ona je jednako istinita kao tvrdnja da redovno pranje ruku značajno smanjuje pojavu bolesti i smrtnosti kao i činjenica da sama konzumacija jabuka i limuna značajno smanjuje pojavu skorbuta. Ponekad su kvalitetne navike daleko efikasnije od zakašnjelog liječenja. Čini se da su naše bake o tome znale više nego li nove generacije.

Paralelno ste razvijali i širili područja duhovnosti?

Ne mogu pričati o svojoj duhovnosti i traženjima bez da spomenem samoubojstvo mog jedinog starijeg brata. S dvadeset i dvije godine bila sam mlada žena puna arogancije, osjećaja veće vrijednosti i snobovskih ideja o životu. Ne bitno drugačija od brojnih mladih ljudi tada i danas. Kad se moj dragi, savršeni, gotovo genijalni brat psihički razbolio, taj se svijet počeo sporo ali uporno urušavati. A kad je dvije godine nakon toga, tjedan dana poslije moje promocije na fakultetu, sebi oduzeo život, moj se svijet rasprsnuo u eksploziju sitnih neprepoznatljivih komadića koje sam skupljala i preslagivala idućih nekoliko desetljeća. Neke djeliće još i danas pronađem na krivom mjestu ili neuredno razasute pa tražim njihovu pravu poziciju u mozaiku života.

Da bih se spasila, da bi situacija uopće mogla dobiti neki smisao, moje je traženje moralo zagrabiti i u svijet duhovnosti. Što u osamdesetim godinama nije bilo baš jako aktualno. Na snazi je bio prosperitet, znanost, američki uzor života i ”dijalektički materijalizam” koji je bio nametnut kao moderna životna filozofija. Vjera je pripadala starima, neobrazovanima i iz moje perspektive, bila je ”passée”.

I na putu traženja odgovora izgleda da je jedini smisao dolazio iz područja duhovnosti. Iz područja koje uzima u obzir neki oblik besmrtnosti duše, smisla u tragediji, ideju oprosta i prihvaćanja. Proučavala sam bezbrojne tehnike, neke u Europi, a neke u Indiji, čitala knjige koje su tek godinama kasnije bivale prevedene na hrvatski, prevodila najjače duhovne učitelje koji su dolazili držati predavanja o meditaciji i duhovnim i iscjeliteljskim tehnikama u zaraćenu i krvareću Hrvatsku, organizirala radionice, kako bih bila što dublje i bliže tom tako privlačnom ali nepoznatom svijetu. Vrijeme je napravilo da su se probudila i osvježila moja unutarnja znanja i da sam se duboko učvrstila u identitetu duhovnog bića i duhovnog učitelja.

Radila sam sa stotinama mladih i ne tako mladih ljudi i nastojala im biti podrška na njihovom putu. Svaki životni put nosi bezbroj izazova i ako nemamo alate i vjeru u smisao, lako se izgubimo. A sam moj put od tragedije preko traženja do unutarnjeg mira i prihvaćanja postao je čvrsti oslonac na mom učiteljskom putu. Ionako zapravo nikoga ne možemo ničemu naučiti. Samo možemo inspirirati i ponuditi neke alate i sustave. Ljudi u sebi nose zaspala znanja i uz učitelja ih bude i sistematiziraju.

Koji su ljudi najviše djelovali na vaš razvoj?

Tu su moji roditelji, obrazovani ljudi koji su nastojali animirati moju znatiželju, zdravi razum i razviti inteligenciju i samostalnost putem izazova. Pred mene su postavljali bezbrojne izazove za koje bih mislila da im nisam dorasla, da bih na kraju ipak savladala i ostvarila rezultat.

Učili su nas da se duša i osobna etika ne prodaje nikakvoj partiji ili stranki, čak i ako je potrebno raditi dvostruko više kako bi se postigli rezultati. U kući se razvijala radna etika i uvijek je bilo zajedničkih poduhvata, od premotavanja vune do radova u vrtu ili kuhanja sezonske marmelade. Uz rad se brbljalo, prenosila su se iskustva i moralne vrijednosti. Sve usput i nenasilno. Obitelj i prijatelji bili su dio dnevnog života, pomagalo se i koristila se svaka prilika za slavlje uz zajednički obrok. Strani jezici bili su obvezni dio obrazovanja. Novac kojeg nije nikad bilo previše, a uvijek dovoljno, predstavljao je sredstvo a ne cilj. Vrlo rano su me uputili kako stvoriti svoj prihod i preuzeti odgovornost za dio svojih troškova. Tu je bila i baka koja je predstavljala stup obitelji do svojih zadnjih dana.

Kasnije su došli razni učitelji, od profesorica hrvatskog jezika koje su redom bile inspiracija i uspjele su održati moju ljubav prema jeziku, riječima i knjizi. Pa profesori na fakultetu koje pamtim kao visoko etične osobe, često duhovite i prijateljske, visokih moralnih principa.

A onda je došlo vrijeme duhovnih istraživanja kad se na mom putu našlo desetine izvanrednih učitelja i mislilaca, koji su unijeli nove spoznaje i paradigme u moj mentalni sustav.

Moji veliki učitelji bila su moja djeca, danas troje odraslih i samostalnih nekonvencionalnih osoba, koji su uspjeli iz mojih dubina izvući i najljepše i najmračnije i mnoge nepoznate segmente koji bi još bili uspavani da nisam imala tako uporne partnere u igri roditeljstva.

Osjećam se nepravedno, vrlo svjesna da ne mogu imenovati sve osobe koje su obilježile moje sazrijevanje. Tu su svi prijatelji, pa i suradnici. Svatko je ugradio djelić sebe u mene. Ja sam danas mješavina sebe i njih u nekim zanimljivim omjerima. Čak je važno reći da su veliki značaj imale osobe koje su me ”ranile”. Oni zbog kojih sam ridala i jecala, ne spavala noćima, pokušavala promijeniti okolnosti, ne vjerovati stvarnosti jer je često previše boljela. Ta su iskustva utkana u moju teško i bolno stečenu zrelost. Bez te boli i razočaranja još bih bila naivna djevojčica, nesnađena u svijetu.

U jednom trenutku se dogodilo hodočašće na Camino koje je iznjedrilo i nekoliko knjiga. Što je bio motiv i kako biste saželi što je Camino?

U jednom trenutku pred moj šezdeseti rođendan začela se ideja odlaska na Camino, hodočašće dugo 800 km, kamo se ide pješke i hoda najmanje mjesec dana. Otputila sam se sama, uvjerena da idem na svoj wellness projekt, savladati fizički izazov i predusresti starost. Brzo sam uvidjela da sam se zabunila. Već prvi dan suočena sam s time da ne mogu izbjeći identitet hodočasnice. Počelo je jedno sasvim novo razdoblje mog života.

Magnet Camina pozvao me do sad 4 puta, održala sam oko 100 predavanja u Hrvatskoj i već pet godina iskustvo Camina na neki čudesan način oblikuje moju svakodnevnicu. Dogodio se poriv da napišem knjigu o tom iskustvu, pa još jednu, a još dvije bliže se kraju. Za svako putovanje po jedna knjiga. Camino je za mene postalo iskustvo gubljenja i nalaženja sebe. Kao da je sav život prije prvog hodočašća bio priprema za taj ogroman poklon prepoznavanja SEBE. Ogoljene i očišćene. U sponi s prirodom i Bogom.

Posljednja knjiga ima i engleski prijevod. Gdje je promovirana?

Prva knjiga ”Moj Camino – šetnja u dubine sebe” prevedena je na engleski jezik. Zahvalna sam divnom prevodiocu pa onda lektoru koji su s ljubavlju učinili prepoznatljivim moj tekst i iskustva. Promovirala sam ju u Međunarodnom društvu žena, no najzanimljivija je promocija bila u Rimu, za žene ambasadora u Vatikanu. Na njoj su bili prisutni Ambasador Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici i Ambasador Republike Srbije pri Svetoj Stolici. Uz žene iz kluba WAVA, supruga ambasadora. Taj je događaj pokazao da knjiga ima složenu i univerzalnu vrijednost, kako o putu i putovanju, o gradu Santiago de Compostela gdje je grob apostola svetog Jakova koji je i cilj hodočašća, te o poduhvatu žene u godinama koja je pokazala da su strahovi samo iluzija i da se upornošću i predanošću mogu osvojiti izazovni ciljevi. Tom sam prilikom dobila poziv na predstavljanje knjige i u španjolskoj ambasadi pri Svetoj Stolici, no na žalost je situacija s virusom Corona malo zamutila te planove. Još se uvijek nadam da će se i taj projekt i mnogi drugi ostvariti. Čudesno je da tako jednostavna priča o osobnim iskustvima po španjolskim bespućima i o susretima s jednostavnim ljudima, može potaknuti toliko interesa i oduševljenja a često i identifikacije kod slušaoca.

Putujući (hodajući) Caminom susreću se i upoznaju razni ljudi. Tko je na vas ostavio poseban dojam?

Sa Camina sam ponijela neka trajna prijateljstva. Teško je izdvojiti pojedince i razmišljajući o ovom pitanju redaju mi se slike osoba s kojima sam provela dane u zajedničkom hodu i savladavanju izazova a istovremeno i mnogi koje sam samo kratko okrznula ili možda niti ne progovorila s njima. Kako ne bih ponavljala sadržaj knjiga, u kojima moji suputnici imaju značajne uloge, spomenut ću svećenika iz Koreje kojeg sam uvijek neplanirano sretala svako nekoliko dana i obvezno smo ulazili u razgovor. Tom sam prilikom dobila uvid u beskrajnu skromnost osobe koja je studirala teologiju u Californiji na Berkleyu od najboljih i najotvorenijih učitelja ove naše planete, a kasnije je morao u potpunoj ilegali 15 godina podučavati u komunističkoj Kini, potkradajući se noću do svojih učenika, jer ga je njegova aktivnost stavljala u životnu opasnost.

No, zapravo kao da svi likovi koje sam srela pomalo postaju jedna energija, kao što je tijelo skup različitih stanica, tako su moji poznati i nepoznati suputnici skup pojedinaca u tijelu hodočasništva na Caminu. Ljudi koji znaju ili ne znaju što traže a svi će dobiti upravo ono što im treba u mjeri koju mogu podnijeti. Nitko, ali nitko s Camina se neće vratiti nepromijenjen i bit će na neki način obnovljen, kao da Camino dodaje novu svjetlost u svakog svog putnika.

Nedavno smo vas vidjeli u društvu eminentnih stručnjaka na „Flow Summitu“. Kako ste se našli u tako biranom društvu?

Kad sam bila pozvana da sudjelujem u Flow Summitu, to mi je bilo toliko prirodno kao da su me stari prijatelji pozvali k sebi na ručak. Dobila sam priliku sažeti neka iskustva i prenijeti ih velikom broju osoba našeg govornog područja. To je ujedno i čast i odgovornost. Ali, opet, nešto sasvim prirodno. Govorila sam o svom životu, o Caminu i životnim istinama koje sam spoznala na svome hodočašću. Sve su te životne istine jednostavne, ponekad zvuče naivno. No u tome i jest tajna, da je život u svojoj srži jednostavan. Tko to integrira može uživati u svakom trenutku!

Opišite što donose takvi skupovi i sličan način učenja današnjem čovjeku?

Danas, za razliku od prije deset ili dvadeset godina, možemo birati i naći učitelje u bilo kojem području duhovnog razvoja i samorazvoja. Nekada je to bilo puno teže, trebalo se putovati i nisu baš postojali jasni kriteriji koji bi vrednovali nečiju autentičnost i kvalitetu. I u tom području bila sam među pionirima. Danas je izbor učitelja kao izbor fakulteta ili dobre knjige; ponuda je široka, dostupnost je velika zahvaljujući internetu i prilično je jasno tko se sve iskristalizirao kao nosilac nove misli i novog pristupa životu. Veliku je ulogu u toj evoluciji i revoluciji odigrala kvantna fizika i njeno prodiranje u sve više pora svakodnevnice. Pa tako izrazi kao: kvantni skok, vibraciono polje, neuništivost energije, planetarna evolucija, iscjeljivanje umom, koherencija između uma i srca….. postaju dio uobičajenog rječnika i dio svakodnevne komunikacije. Među majstorima nove misli koji su nastupili u Flow Summitu svakako bih istaknula: Grega Braddena, dr. Joe Dispenza i Brucea Liptona. Ukoliko tražite put prema novoj informaciji, novom gledanju na svijet, zdravlje i život, njih trojica su na vrhu piramide kvalitete ”nove misli”. Znanstvenici s dugim iskustvom, razgovjetno i logično, potkrijepljeno svjedočanstvima, uvode nas u sagledavanje pojava na planeti, u našem umu, u našem zdravlju i psihi. Ovi nam uvidi mogu pomoći mirnije i staloženije živjeti u ovom našem paradoksalnom svijetu promjena. Nadam se da je i moj prilog doprinio jasnoći i razumijevanju. Sudeći po brojnim komentarima koje sam primila, izgleda da priča koju pričam, a počiva na mojim direktnim iskustvima, mnogima ima smisla.

Opišite današnjeg čovjeka i što biste mu preporučili da se bolje nosi sa sveprisutnim krizama, kako fizičkim, socijalnim, psihičkim i sl.?

Čini mi se da nije moguće opisati današnjeg čovjeka i da bi taj pokušaj završio nekim klišejom koji bi se ubrzo pokazao površnim. Svaki je čovjek svemir za sebe, koji svjedoči ovom snažnom vremenu promjena i izazova. Volim se služiti Gaussovom krivuljom umjesto poopćenih zaključaka. Ona nam govori da ima dobrih ljudi jednako kao i loših ili zlih, a da najviše ima prosječnih. Ima pametnih, kao i manje pametnih, a najviše ima prosječnih. Ima obrazovanih ili nepismenih, a najviše ima umjereno obrazovanih. I tako je u čovječanstvu i u svakoj izdvojenoj grupi.

Vrijeme je da svaki pojedinac preuzme odgovornost za svoj razvoj i traženje. A to nam neće osigurati politika, država, škola, crkva niti bilo koja zajednica. Svaka osoba koja osjeti u sebi pitanje i potrebu za većim znanjima, najbolje bi bilo da slijedi svoju intuiciju i gradi svoj put prema svojim potrebama. I da uvijek uči od najboljih!

Čuvajmo se uniformiranih mišljenja, čuvajmo se javnih medija koji svi govore isto, čuvajmo se masovne manipulacije i ispiranja mozga, pratimo alternativne izvore informacija. Čuvajmo se pretjeranog korištenja elektronskih sredstava. Čuvajmo svoju srž tako što boravimo u prirodi, promatramo prirodne zakonitosti, jer one djeluju i u nama, čuvajmo svoju obitelj i budimo dobri prema drugim ljudima, čak i prema onima koji možda nisu prema nama briljantni. Pomažimo gdje je pomoć potrebna, radujemo se svakom novom danu i činimo ono što nas veseli!

I, iznad svega, čuvajmo svoj zdrav razum!

10 kratkih pitanja:

Najdraža uspomena iz djetinjstva? Blagdani s plemenom s dvadesetak ljudi iz dalmatinske obitelji, oko dugog stola, uz magičnu hranu pripremljenu s ljubavlju, prepuno pjesme i smijeha.

Najdraži film (ili serija)? Outlander

Što je glazba? Za mene uvijek mistika!

Predmet bez kojeg ne možete? Bez svega mogu.

Idol u životu? Previše je osoba na mene utjecalo da bih samo jednu izdvojila.

Ideal u životu? Istina i ljubav.

Poruka mladima? Poštujte starije i poštujte prirodu.

Poruka starima? Budite veseli i uzimajte što manje lijekova, uvedite mlade ljude u svoj život, radite ono što volite.

Najdraža maksima? Sve je u redu.